Događanja naroda, rušenje okupacione vlasti, mirno razdruživanje uz pomoć Rusije…

Suđenje Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske, i vršiocu dužnosti direktora Službenog glasnika RS Milošu Lukiću, pred Sudom BiH, zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika, ušlo je u završnu fazu. U ovom procesu uskoro bi, najkasnije do kraja godine, trebalo da bude izrečena presuda.

NAJAVA NOVOG REFERENDUMA

Dodik je optužen da je kao predsjednik RS potpisao ukaze o proglašenju važećim dva zakona, koja je ranije poništio visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt. Državno tužilaštvo je tokom čitanja optužnice navelo da su dokazali da Dodik nije primjenjivao odluke visokog predstavnika, iako je bio svjestan da su te odluke obavezujuće.

M.Dodik dolazi na suđenje u Sud BiH

Kako se suđenje polako primiče kraju, tako se diže vojska Dodikovih apologeta, koji su, osim što istrajavaju na matrici da je riječ o političkom procesu protiv entitetskog predsjednika, kojeg izjednačavaju sa samom Republikom Srpskom, sada prešli na novi, viši nivo političke manipulacije i najavili održavanje referenduma o tome da li pred Sudom BiH treba da se vodi proces protiv Dodika i Lukića i da li treba prihvatiti presudu koju donese sud.

“Što prije je potrebno raspisati referendum u RS na kojem bi se građani izjasnili da li treba da se vodi proces protiv predsjednika RS Milorada Dodika i v.d. direktora Službenog glasnika Miloša Lukića, kao i postaviti pitanje da li bi prihvatili presudu, jer bi na ovaj način građani poručili kako nosioci vlasti treba da postupaju”, prvi je, putem Radio-televizije RS (RTRS), ideju o ovakvom referendumu plasirao ambasador BiH u Srbiji Aleksandar Vranješ.

Uz uobičajenu tiradu o tome kako se RS suočava sa “brojnim udarima i izazovima”, nekadašnji Dodikov savjetnik je pozvao na nacionalno okupljanje i jedinstvo.

“Moramo da napravimo odbrambeni mehanizam, jer je ovaj koncept usmjeren na rušenje autonomije Republike Srpske”, ocijenio je Vranješ.

Ponovio je da Sud i Tužilaštvo BiH “nisu dejtonska i ustavna kategorija, već su nametnuti odlukom visokog predstavnika i do danas nisu konstitucionalizovani”.

“Nepostojeći sud, na bazi optužnice nepostojećeg tužilaštva i optužnice, sudi predsjedniku Srpske na bazi nepostojećeg krivičnog djela, koje je nametnuo nepostojeći visoki predstavnik”, rekao je Vranješ.

Ako je sve tako, kako tvrdi Vranješ, logično se postavlja pitanje – zašto je Dodik pristao da odlazi na ročišta ako je Sud BiH za njega “nepostojeći”, baš kao što su “fiktivni” Tužilaštvo BiH i institucija visokog predstavnika, kao i krivično djelo za koje mu se sudi?!

Odgovor je daleko od onog koji Vranješ nudi kao istinu – da je Dodik na suđenje pristao da bi “raskrinkao apsudrni proces”, koji po njemu nije utemeljen ni na kakvom pravnom mehanizmu. Zapravo, Dodik, ma koliko tvrdio drugačije, zna da i Tužilaštvo i Sud BiH imaju potreban legitimitet, potvrđen u državnom parlamentu, i da bi, odbijajući da se pojavi na suđenju, rizikovao da bude privođen i hapšen. Na tu “žrtvu” nije bio spreman, već je od početka sudskog procesa sebi dodijelio ulogu “stradalnika”, koji navodno želi da spasi Republiku Srpsku.

M. Dodik u sudnici

Kako god, sudski proces Dodiku i Lukiću će biti ubrzo okončan. Prema nekim procjenama, prvostepena presuda bi mogla da bude izrečena do kraja oktobra. Uz taktiziranje Dodikove odbrane i moguća nova odgađanja ročišta nešto kasnije. Nakon izricanja presude ide njeno pisanje i dostavljanje stranama u postupku. Ako bude osuđujuća, očekivati je žalbu Dodikovog tima odbrane, o kojoj će odlučivati Apelaciono vijeće Suda BiH. Ukoliko bude oslobađajuća, žalbu će podnijeti Tužilaštvo BiH, o ćemu takođe treba da se izjasni Apelaciono vijeće.

MAŠINERIJA JE SPREMNA

Ovakva procedura daje dovoljno vremena Dodiku i njegovim političkim saradnicima da u Narodnoj skupštini RS donesu odluku o sprovođenju referenduma sa pitanjem građanima – da li prihvatate presudu Suda BiH izrečenu predsjedniku RS? Da taj referendum ide na ruku Dodiku i kamarili, ranije se pobrinula vladajuća većina u RS, usvajajući u entitetskom parlamentu izmjene i dopune Zakona o referendumu i građanskoj inicijativi, kojima je predviđeno da će za uspješnost referenduma biti potrebna većina izašlih glasača, a ne većina ukupnog broja glasača upisanih u birački spisak, kako je to bilo ranije definisano.

U datoj situaciji, SNSD i njegove koalicione partije pokrenuće mašineriju i na referendum izvući što veći broj građana. Dodiku je odličan rezultat SNSD-a na lokalnim izborima bio sredstvo dalje borbe za lični opastanak na političkoj sceni, u situaciji kada očekuje presudu Suda BiH, zbog koje bi, po sili zakona mogao biti udaljen iz političkog i javnog života. Ako do referenduma dođe, koliko god građana na njega izađe, vlast će ga proglasiti uspješnim, jer im to omogućavaju izmjene zakona usvojene ove godine.

Da je radikalizacija stanja u BiH izvjesna, ako Sud BiH osudi Dodika, jasno je to iz stava Nenada Kecmanovića, ideologa iz sjene, koji načelno trasira pravce političkog djelovanja Dodika i njegovog SNSD-a.

Kecmanović, predratni sarajevski profesor, sada profesor u Banjaluci sa beogradskom adresom stanovanja, ne samo da je podržao ideju Vranješa (koji je iznikao iz njegovog političkog sjemeništa) o referendumu o presudi Dodiku, već je naznačio dalje poteze vlasti u RS, koji vode do potpune radikalizacije, čak i oružanog sukoba.
U podugačkom autorskom tekstu objavljenom u beogradskoj “Politici”, Kecmanović je Dodika predstavio kao heroja, “koji se u Sarajevu bori protiv utvara na nekoj vrsti kafkijanskog procesa”. Glorifikujući Dodika kao “kapitena uigranog tima, bez kojeg bi RS izgubila utakmice”, protežirajući tezu o BiH kao međunarodnom protektoratu i namjeri da zapadne zemlje sudskim procesom žele Dodika da uklone iz političkog života, Kecmanović je otišao i dalje od ideje o referendumu.

KECMANOVIĆEV PLAN

S obzirom da je godinama u svojim autorskim tekstovima iznosio jasne i čvrste konture budućih djelovanja Dodika i SNSD-a, izvjesno je da, u slučaju da Sud BiH Dodika proglasi krivim, slijedi usijanje političke krize u BiH. Kecmanović konstatuje da će “ako Srbi budu ponavljali mantru ‘mir i stabilnost’, zapadne sile, koje traže da se ne talasa dok ne završe važnije poslove po svijetu, poput Ukrajine, Gaze i Libana, još jače pritisnuti Srpsku i njenog lidera”.

Potom iznosi precizan plan djelovanja. Uz, kako je naveo, “mjere koje su već pozitivno testirane, kao što je povlačenje sveg kadra iz zajedničkih institucija u Sarajevu, prekid komunikacije sa angloameričkim diplomatama i zabranu (visokom predstavniku Christianu) Shmidtu da ulazi u Srpsku, između ostalog, trebalo vratiti sve otete entitetske nadležnosti i ukinuti sve nametnute zakone”.

“Zašto ne i gandijevska pasivna rezistencija ili `događanja naroda` pred zapadnim konzulatima sa šatorima, keteringom i drugim protestnim rekvizitima. Valjda smo toliko naučili iz njihovih obojnih revolucija kojima su rušili vlasti po svetu, pa bismo i mi mogli da rušimo okupacionu vlast v.p. i PIK-a”, dodao je Kecmanović.

Navodeći da RS ima sve atribute države, “Srbiju u zaleđini i moćnog prijatelja Rusiju”, Kecmanović smatra da je za “mirno razdruživanje” od Federacije BiH potrebna tek jedna kratka sjednica Narodne skupštine RS.

“Potrebno je jedno kratko zasedanje Narodne skupštine sa jednom tačkom dnevnog reda – `Hoćemo li, hoćemo!`, a onda zatražiti pomoć prijatelja Putina, Orbana i Sija, dok se Vučić podrazumijeva. Bocan Harčenko onomad reče da će Rusija na sve načine braniti sva dejtonska prava RS”, naveo je on, konstatujući da se “zna i šta znači `na sve načine`”.

Sigurno Kecmanović nije mislio na kompromis i dijalog, već spinuje vrlo opasnu ideju o ponovnom oružanom sukobu, koji bi, kada bi se desio, značio i kraj postojanja Republike Srpske, kao jednog od dva entiteta u BiH. Što je Kecmanoviću manje bitno od pokušaja da od političke smrti spasi Milorada Dodika, koji mu plaća usluge političkog savjetnika i promotera.

Ljiljana Kovačević