DOBRODOŠLI U STIKER BANJALUKU: Žene kao turistička ponuda…
Dok su romantizirali stvarnost u Banjaluci, kreativci su svjesno zaklonili obnovljenu, u proteklom ratu zvjerski srušenu Ferhadiju. Nema ni legende o Safikadi ni njenog zapuštenog groba nadomak Kastela. Bila je muslimanka! Nema ni 150 godina starog samostana Marija Zvijezda koji i danas u Trapistima, po tajnom receptu, pravi najbolji sir. Nema Zelenog mosta, danas je tirkizni…
Iznad Banjaluke svakog jutra promoli se sunce, obasja Gospodsku ulicu, a grad na (zelenom) Vrbasu poželi dobrodošlicu mnogobrojnim turistima koji ljeta provode međ’ zidinama, kupeći uspomene.
Šetnjom do Gradskog mosta vide crkvu Hrista Spasitelja, zgradu Gradske uprave… Čuje se klasika iz Banskog dvora, eno i lista kestena, krivog sata, Kastela… U kanjonu mami hladno pivo, miriše banjalučki ćevap…
Odnekud iz prošlosti čuje se navijanje: „Aj, Borac“… Puna tvrđava mladih. Žurka je! Na obalama krčka kotlić… Dobra banjalučka riba. Prepričavala se nekad ovdje i legenda „7 na 1“, ali o tom potom. Bila je to krajiška ljepotica prepuna lijepih žena…
Put vodi do vrha Šehitluka, do spomenika Krajišnicima palim za slobodu onih godina borbe protiv fašizma. Tu se diše grad i oko namiri ljepotama… Tu ti sve pukne pred očima!
GASI SVJETLO, IDE STVARNOST
“Banjaluka je prvi grad u BiH koji je dobio Viber stikere!”
Uskliknuo je s ljubavlju juče „Prointer“, vlasti najmilija IT firma i ponosna vlasnica 60 ovogodišnjih tenderskih ugovora teških više od 10 miliona narodnih maraka. Gradonačelniku Banjaluke Igoru Radojičiću nije bilo mrsko da bude hostesa pa da se tik do svog kabineta fotografiše. S porukom „čekam te“!
Bezobrazluk je to!
STIKER – PENDREK ili „6 na 1“
Turista gotovo da nema! Nakon nedavnog brutalnog premlaćivanja Brune Batinića iz Švedske svako normalan će dvaput razmisliti ima li, osim pendreka, išta drugo ovdje da vidi.
Gospodska je sve praznija! Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragan Lukač zaveo je policijski sat. Počinje u šest uveče. Hapšenja, legitimisanja, zabrane sjedenja na klupama, sviranja gitare… Ministrovom PTSP-u smeta sve!
Dok mu uposlenici, koje plaćaju građani RS, sprovode brutalne, krvlju oblivene metode, ne gledaju ko im je pod pendrekom, gledaju li to djeca. Što bi? Od malih nogu ovdje, u administrativnom centru Republike Srpske, uči se kako se mirno stoji na pomen režima. Pogled, držanje, kojom nogom krećeš, koju vrstu sladoleda jedeš… Sve se motri.
Građani, pazite! Ide „šest na jednog“!
Porta crkve Hrista Spasitelja postala je mjesto nepravde! „Predstavnici Boga u ovozemaljskom životu“ smiju se u lice građanima koji traže istinu i očekuju da stigne pravda. Zaključavaju vrata! Govore laži o narodu kojem su bili nada!
Popovi su privatizovali vjeru u privatnoj državi sa privatnom policijom! Sve je privatno! Njegovo!
STIKER – SEX TURISTIČKA PONUDA
Utihnula je i klasika iz Banskog dvora! Ugašen festival s Kastela! Skoro da nema ni „Borca“! Nema više ovakve razonode. Nema sporta, nema kulture! Ali ima žena. Zna to „Prointer“ pa je Banjalučanke uvrstio kao turističku ponudu – „7 na 1“. Sramotno! Normalnom mozgu neobjašnjivo! Mizogino! Mada, pozadina može da bude i drugačija, jer ovdje podvođenje nije strana riječ, a ni aktivnost.
Ako se zaviri po zaštićenim noćnim klubovima, ispod šankova i po ćoškovima nađe se svega. Od droge do prostitutki! Zna to i ministar, koji je još onomad spomenuo koliko košta LSD i gdje se okupljaju „prodavačice ljubavi“.
Svega ima, samo istine nema. Na stiker turističkoj ponudi nećete naći ni stisnutu pesnicu ni riječ PRAVDA ni pitanje KO SU UBICE niti desetine hiljada upaljenih lampica od 5. oktobra 2018. godine… Nećete vidjeti obespravljene, siromašne, živote bez života… Nećete vidjeti ni Davida ni Nikolu! Ni krvave ruke njihovih ubica! Sakrivene su iza režima!
BANJALUKA JE IMALA MNOGO…
Dok su romantizirali stvarnost u Banjaluci, kreativci su svjesno zaklonili obnovljenu, u proteklom ratu zvjerski srušenu Ferhadiju. Nema ni legende o Safikadi ni njenog zapuštenog groba nadomak Kastela. Bila je muslimanka! Nema ni 150 godina starog samostana Marija Zvijezda koji i danas u Trapistima, po tajnom receptu, pravi najbolji sir. Nema Zelenog mosta, danas je tirkizni…
Rus, Italijan, Francuz, Čeh, Mađar, Rumun, Bugarin… Svi su čitali djela Ismeta Bekrića. Banjaluka ga ne pamti ni u najmanjem dijelu sebe. Nema ni filmske ili pozorišne replike Adema Ćejvana, nema bokserskih rukavica Marijana Beneša… Nema nota Vlade Miloševića… Niti bana Tise čije građevine i danas kreče.
Zaboravili su i da se poigraju aplikacijom za Evropsku prestonicu kulture i stvarnošću pa da uz sliku iz centra grada stave „Banjaluka – Evropska prestonica torture“…
Nema danas ničega.
Samo oni i mi!
Romantična verzija kriminala i ćutanje!
Zurnal.info
