ORGANIZATORI, IZVRŠIOCI I SUČESNICI U PRIKRIVANJU UBISTVA

Pomagači u tom zločinu su inspektor Siniša Kojdić, policajci iz PS Lazarevo  Nebojša Topalović i Bošnjak Mile, kao i Dejan Mitrić, načelnik Jedinice za prevenciju u Upravi za borbu protiv terorizma, Dubravko Kremenović, visoki funkcioner uprave koju vodi Ilić, inspektor Bojan Karanović iz PS Lauš i Milorad Rađen, otac Đorđa Rađena.

Ono što je u ovom trenutku nepoznato jeste da li su egzekuciju Dragičevića naredili Lukač, Ilić ili Ćulum, ali je nesporno da je to jedan od njih učinio, dok su druga dvojica, zajedno sa Luburom, asistirali u tom aktu.

Događaji od 24./25./26. 03., pa sve do 19.04., kada istragu preuzima tim Siniše Kostreševića, odnosno rekonstrukcija tih događaja nedvosmisleno ukazuje i svjedoči da su na čelu Organizovane Zločinačke Grupe koja je likvidirala Davida Dragičevića najviši zvaničnici MUP RS.

24.03. – Pronalazak tijela Davida Dragičevića

Tijelo Davida Dragičevića u kanalizaciji Crkvena ugledala je prva Ljiljana Haznadar, koja je o tome obavijestila policiju, a oni vatrogasce.

Vatrogasci su na lice mjesta stigli oko 10 časova, vidjeli su, prema njihovim svjedočenjima, tijelo na suhoj pješanoj površini, adi stvorenoj u Crkvenoj zbog niskog vodostaja; oko tijela je bilo granje i smeće, ali je tijelo bilo na suhom, pješčanom tlu i nije bilo nijednim dijelom u vodi.

Vatrogasci su tijelo zakačili užetom i izvukli na obalu. Nakon toga su otišli.

Dok su oni radili taj posao, bili su prisutni policajci Nebojša Topalović i Bošnjak Mile. Kasnije su na lice mjesta stigli mrtvozornik doktor Saša Miljković, inspektor Siniša Kojdić, Željko Karan i dežurni tužilac Biljana Janković.

Važno je naglasiti da je neuobičajeno i van svake pameti da policajci iz PS Lazarevo (Budžak), koja se nalazi na periferiji Banjaluke, obezbjeđuju uviđaj u centru grada, gdje se nalaze mnogo bliže Policijske stanice.

“Lice mjesta obezbjeđeno od strane policijskih službenika PS Lazarevo Bošnjak Mile i Topalović Nebojše”, navodi se u Kojdićevom izvještaju (strana 1).

Razlog leži u činjenici da su navedeni policajci ljudi od povjerenja Darka Ćuluma, direktora Policije i da su namjenski dovedeni, kako bi učestvovali u prikrivanju tragova i ostalih nečasnih, kriminalnih radnji.

Uviđaj je, prema dokumentima MUP RS, počeo u 13 časova i 30 minuta.

Bitno je primijetiti da se u fotodokumentaciji MUP RS nalaze slike urađene telefonom policajca Bošnjaka i one prikazuju tijelo u vodi. Zapanjuje da su g+fotografije sa njegovog telefona izuzete tek 07.05.

Sama ta činjenica nije amaterizam, već svjedoči o nečem sasvim drugom: Kada su vatrogasci otišli, policajci su vratili tijelo u vodu, u neposrednoj blizini obale, kako bi ga slikali i na taj način pokušali izmanipulisati istragu, demantujući da je tijelo nađeno na sasvim drugom mjestu – adi, suhoj pješčanoj površini.

Zašto je to bilo bitno učiniti: Kako bi se prikrilo da tijelo ubijenog Davida nije donijela voda, već da je doveženo automobilom i položeno na adu.

Ta radnja obavljena je, izvjesno, prije dolaska mrtvozornika i tužioca.

Tokom prethodnih mjeseci bilo je mnogo polemike oko toga zbog čega tijelo jednostavno nije bačeno u rijeku Vrbas, pa bi onda bilo pitanje da li bi ikada bilo nađeno?

Zbog toga što bi takav postupak bio potpuno nelogičan, jer David, za života, nikako nije mogao dospjeti u Vrbas, budući da se stalno kretao u najužem centru Grada, te noći 18.03.

Zato je bilo neophodno Ubicama i Naručiocima Ubistva da tijelo bude nađeno baš na ušću Crkvene u Vrbas, čime se, ujedno, kako su smatrali, opravdava i pljačka Kuće Rađenovih, koja je režirana kako bi se odvukla pažnja sa činjenice da je David Ubijen.

Drugi razlog zašto je tijelo položeno na adu opet je izrežirana, izmišljena pljačka i izmišljeno utapanje Davida Dragičevića u neposrednoj blizini kuće Rađenovih.

Inspektor Kojdić je vrlo bitan dio Ubilačkog Mehanizma, jer je on potpisao Zapisnik o uviđaju, kako je to pred Anketnim odborom izjavio Glavni okružni tužilac Želimir Lepir.

Zato inspektor Kojdić sigurno zna ko je vratio tijelo Davida Dragičevića ponovo u vodu, nakon što su ga vatrogasci izvukli i otišli, kao što inspektor Kojdić zna i ko je i zašto vršio intervencije na odjeći Ubijenog Davida Dragičevića, tako što je pritegao i zakopčao kaiš, koji je bio gotovo izvučen iz pantalona i raskopčan. Čak je i toka uglancana, što pokazuju fotografije MUP-a RS.

Po svemu sudeći, upravo tada su podmetnute stvari iz kuće Rađenovih i džepove odjeće Ubijenog Davida kako bi ga se moglo lažno optužiti 26.03. na pres konferenciji MUP-a RS da je provalnik, a nakon toga iznijeti laži da je narkoman na osnovu nevalidnog Karanovog nalaza.

Karan, koji je prisustvovao uviđaju, morao je tražiti da se pregledaju džepovi, ali to nije učinio. Jasno je i zašto.

Uviđaj je vrlo svjesno i vrlo namjerno urađen po principu “što gore to bolje” i o tome svjedoči, osim navedenog, i podatak da na licu mjesta nisu pregledani džepovi na odjeći, niti izuzeti bilo kakvi drugi tragovi/dokazi po principu “ruka u džepu”.

Taj profesionalni pristup znači da svi prisutni stave ruke u džepove i prvo pažljivo posmatraju teren na kojem je nađen leš, a tek onda kreće se sa obilježavanjem i daljim postupcima predviđenim protokolom.

Nakon svjesno katastrofalno loše urađenog uviđaja tijelo Ubijenog Davida odveženo je u mrtvačnicu na Gradskom groblju, gdje se nije nalazilo ni pod kakvim nadzorom, a moralo je, jer je mrtvozornik (doktor Miljković) iznio stav da je smrt nasilna!

Obdukcija tijela obavljena je u Zavodu za sudsku medicinu RS, 25.03. Obdukciju je uradio Karan, a prisustvovao je inspektor Kojdić.

Kojdić je slao viberom slike podmetnuih stvari u Davidove džepove tokom obdukcije, što je potvrdio i Karan.

Kome je slike slao Kojdić? Kome god da ih je slao, one su odmah date na uvid Rađenu kako bi potvrdio da su to baš ti “opljačkani” predmeti.

U danu obdukcije pojavljuju se novi direktni dokazi o podmetanju predmeta:  Na fotografijama koje je uradio Karan je 180 KM, a na fotografijama koje je uradio MUP nalazi se 170 KM, što znači da je novac podmetan prema trenutnim potrebama direktnih učesnika likvidacije Davida Dragičevića.

Još je nekoliko stvari bitno; Iako sam ih objavio, važno je podsjetiti na njih: Karan u svom obdukcionom nalazu navodi da se strani/muljeviti sadržaj nalazi u ustima, nosu i dušničicama, ali ne i u plućima i dušniku.

To jednostavno nije moguće.

Međutim, poslednja saznanja do kojih sam došao kaću da u plućima gotovo da nije bilo vode, što ukazuje na sasvim drugi uzrok smrti – Davljenje.

To svjedoče i povrede/krvi podlivi na gornjim i donjim desnima Ubijenog Davida, koje su mogle nastati samo direktnim pritiskom šake na vanjske disajne otvore ili pritiskom šake preko platnene marame.

Uz to, na rukama Ubijenog Davida nema karakterističnih povreda kao posledice pada, koje bi, da je zaista pao, bile na dlanovima i podlakticama, odnosno kukovima i bedrima, kao instinktivna reakcija na pad.

Karan je, sasvim realno, lažirao stvarni uzrok smrti. To nije utopljenje, već je David zadavljen/ugušen.

Karan nije lažirao da je predao svu odjeću u kojoj se nalazio ubijeni David.

Rekao je da je odjeća osušena, uredno spakovana i predana policiji.

Policiju je u Zavodu, tokom obdukcije, predstavljao Siniša Kojdić Harmonikaš. On je ukrao gaće!

Gaće su krunski dokaz da je David zadavljen/ugušen, na njima su ostali tragovi ubistva i zbog toga su morale da nestanu.

Harmonikaš Kojdić se pobrinuo za to.

Na presu MUP-a RS, održanom 26.03., Darko Ilić pokušao je kapitalizovati počinjena kriminalna djela 24. i 25.03., kako bi javno prikrio ubistvo (koje li drskosti) i kriminalizovao Žrtvu Zločina Davida Dragičevića, lažno ga optužujući da je provalnik.

Dan nakon toga isplivao je i Karanov nalaz da je David narkoman. I Ilićeve tvrdnje o provali i Karanove o narkomaniji, koje je, kao glupi papagaj, ponavljao Lukač pokazale su se apsolutnim lažima, o čemu postoje direktni dokazi – nema Davidovih bioloških tragova u Kući Rađenovih, ali ni iza Kuće, a toksikološki nalazi su demantovali sve tvrdnje o korištenju narkotika.

Nakon što su uvidjeli da je konferencija za štampu izazvala suprotan efekat od očekivanog i građane izvela na Trg da zahtijevaju Istinu o likvidaciji Davida Dragičevića, Naručioci Ubistva i Ubice su angažovali tužioce Lepira i Vreću kako bi oni zataškali zločin.

U tome su im pomogli Miodrag Bajić, zamjenik Republičkog tužioca i Mladen Mitrović, Glavni okružni tužilac OJT Prijedor.

Prljava pres konferencija MUP-a RS na kojoj je žrtva Teškog Ubistva David Dragičević kriminalizovana na najgori, najpodmukliji i najbezobzirniji način i na kojoj se pokušalo prikriti ubistvo (Ilić i Željko Karan u glavnim ulogama) održana je 26.03.

Naredna tri dana Mladen Mitrović je svakodnevno bio u prostorijama Glavnog okružnog tužioca Lepira, gdje mu je diktirao kako treba da se ponaša nakon što dobije Izvještaj MUP-a RS “o smrti Davida Dragičevića”.

Izvještaj je u Tužilaštvo stigao 29.03., nakon čega ta institucija naredna tri mjeseca nije donijela nikakvu odluku.

Isti taj dan, 29.03., Lukač je zahtijevao od Lepira da što hitnije okonča istragu, što je Lepir, iz straha da će biti žrtvovan od PravosudnoPolicijske mafije, a ne iz profesionalnih razloga, odbio.

“Nakon konferencije za štampu koju je održala policija (26.03., op.aut.), mi smo 29.03. dobili izvještaj. Kad smo dobili izvještaj ja sam imao kontakt sa ministrom koji je zbog prisutnosti tenzija u javnosti zamolio me da proučim materijal i da vidim može li se donijeti tu ubrzan postupak, odnosno naredba o nesprovođenju istrage”, potvrdio je Lukačeve zahtjeve Lepir za ATV, 05.07. ove godine.

Mitrović je u periodu od 26.03.-29.03. pritiskao Lepira da istragu direktno dodijeli Vreći, jer je to bio najefikasniji način da se ona ne pomjeri sa mrtve tačke, da se opstruiše i da se zaštite Naručioci Ubistva, Ubice i njihovi Saučesnici.

Ucijenjeni Lepir je morao poslušati Mitrovića.

Iako se predmeti dodjeljuju preko CMS-a (tako je propisano Pravilnikom), odnosno kompjuterskog programa koji metodom slučajnog odabira zadužuje za njih tužioce, Lepir je to u slučaju Ubistva Davida Dragičevića izbjegao.

Ukoliko je neki tužilac, kojeg zaduži CMS, onemogućen da preuzme taj predmet, onda se vrši presigniranje (u skladu sa šiframa propisanim Pravilnikom) i on se dodjeljuje drugom tužiocu.

Lepir je sve to izbjegao, izignorisao i svojevoljno dodijelio Vreći predmet, što je lično u nekoliko navrata potvrdio.

Učinio je to direktno, pod Mitrovićevim pritiskom i u skladu sa Bajićevim, Lukačevim i Ilićevim nalozima.

Na taj način formirana je Zločinačka Grupa za Nerješavanje slučaja Teškog Ubistva Davida Dragičevića i zaštitu Naručilaca Ubistva, Ubica i Saučesnika koja, čemu svjedočimo, radi svoj kriminalni posao perfektno.

Nakon nezakonitog imenovanja Vreće za postupajućeg tužioca, nastavljeno je sa efikasnim uništavanjem dokaza: Ilićeva ekipa, koja je vodila istragu, nije izuzela video nadzore sa ključmih mjesta koja se pominju u noći 17/18.03., kada je prebijen, pa otet David Dragičević.

Ilić je izgovorio notornu laž pominjući na presu, 26.03., bazne stanice i rasvjetljavanje bilo čega na osnovu ispisa sa njih.

Nema ispisa baznih stanica sa ključnih mjesta, niti ih je MUP RS tražio, sve do 27.04., kada je UKP (na čijem čelu je Siniša Kostrešević, koji je istragu preuzeo 19.04.) dostavili prijedlog nadležnom Tužilaštvu da donese naredbu operateru telekomunikacija “za dostavljanje cjelokupnog telekomunikacionog saobraćaja ostvarenog/registrovanog na baznim stanicama koje pokrivaju uži prostor grada Banjaluka”.

Međutim, problem je što, prema riječima stručnjaka, podaci na baznim stanicama ostaju oko mjesec dana, nakon čega ih prebrišu novi podaci.

Prema mojim informacijama, ovo uništavanje dokaza kriju i MUP i Tužilaštvo, koji nemaju čak ni tačnu informaciju o zadnjem “javljanju” telefona mreži.

Uz to, podaci u telefonu Ubijenog Davida su namjerno kompromitovani prilikom forenzičke obrade, tako da njegov mobilni više nije validan sudski dokaz.

Jasno je sada da su Naručioci Ubistva i Ubice nakon likvidacije Davida Dragičevića “složili priču” koja je iznesena na presu 26.03., a koja je “potkrijepljena” namještenim dokazima, lažiranjem uzroka smrti, krađom dokaza, njihovim neuzimanjem i uništavanjem.

Jasno je i da dio Vrha MUP-a RS neće, zajedno sa svojim slugama iz Tužilaštva, odustati od priče skrojene 26.03. dok god su na vlasti.

Nejasno je šta Kostrešević, koji vodi istragu već gotovo četiri mjeseca, čeka sa privođenjem zločinaca.

Jasno je i da će ovaj dosje dobiti svoje nastavke, jer je rekonstruisan samo dio zločina, a važno je istražiti još niz značajnih tragova, poput onog o komunikaciji Aljoše Borkovića, čuvenog “ujaka” Lukača i Milorada Dodika, sa Predragom Kudrićem, visokim funkcionerom MUP-a RS, već pomenutim Karanovićem, kao i komunikaciju pripadnika MUP-a RS sa Rađenom, Filipom Ćulumom i drugim osobama direktno involviranim u zločin i njegovo prikrivanje.