Dva od tri najveca posljeratna krvnika nad ljudskim pravima, ostala su sama, u svojoj zebnji za svoju veoma blisku buducnost.

Jedan je uspio cak dogurati i u predsjednistvo BiH, ali repovi, koji se za njim vuku, ostavljaju dubok trag, po kojem se, u zadnje vrijeme, u traganje upustila i americka administracija, zeljna da ga vidi iza resetaka.

Ovoj dvojici, sve su prilike, niko vise nikad pomoci nece.
Oni su toga svjesni i zato po cijeli dan zovu, vicu i arlaucu, nadajuci se da ce ih bar Zlatko Lagumdzija cuti, te potegnuti svoje veze.

Potegnuo bi Zlatko rado jer zna da se to isplati, ali su stranacke veze izblijedile, izlapjele, i tamo su sada neki “novi klinci”, koji taj vapaj izgleda, ne prepoznaju.

Suocavanjem sa zakonom je neminovno jer ova zemlja nije sama od sebe klekla. Morao ju je neko i nogom pogurati, a usput i sebe debelo obogatiti.

Bakir vise nema onog zajedljivog i posprdnog osmjeha prema demobilisanim borcima, a Covic izbezumljeno, sam sebi ne vjeruje, da se tu, na domak njegovoga vrata, vrpolji zakon i da ne dozvoljava, da se ista ozbiljno ucini.
On osjeca dah kazne za vratom.

Kraj svemu dodje, a pogotovo krvozednim katilima na vlasti, kojima je vrijeme da se sa zakonima suoce i prihvate ono sto ih sleduje, a sleduje ih opotpuno oduzimanje cjelokupne imovine i zakonska kazna od bar po 50 godina teske robije, a ako to odbiju, onda da ih bar gradjanske mase na to prisile, ili da ih za njihovo zlo, propisno kazne.

Vrijeme je da elitna BAGRA iskonski osjete pravi STRAH !
Vrijeme je da osjete iskonski strah, koji im potece iz petnih zila, ustrce zu noge, proleti kroz guzicu i kicmenim stubom ustrce u glavu.

Jasmin Mayor