ODGOVOR PO ŽALBI PS BIJELJINA II NA RJEŠENJE 80 0 PR 097548 18 PR
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI – PREKRŠAJNI ODJEL
OKRUŽNOM SUDU U BIJELJINI
ODGOVOR PO ŽALBI PS BIJELJINA II NA RJEŠENJE 80 0 PR 097548 18 PR
|
 |
Poslije završetka dokaznog postupka u ovom predmetu, nije bilo nikakve logike da se policijska stanica žali na rješenje suda jer sam dokazao da su tvrdnje sudske policije odnosno Danka Borovčanina smišljene laži. U tu svrhu preslušan je i snimak razgovora između sudske policije i mene iz koga se vidi da nema nikakvih uvredljivih riječi ni sa čije strane, niti je izdata bilo kakva naredba tom prilikom.
Osim toga predložio sam nekoliko dokaza sa fotografijama, odnosno satelitskim i fotogrametrijskim snimcima lokacije na adresi Majke Jevrosime 20, gdje je vidljivo da je ulica udaljena čak 50 m od prozora.
Iako ovom prilikom ni jedan od svjedoka nije pričao laži o mnogo manjoj navodnoj udaljenosti od 4 ili 5 m, policijska stanica ponovo potencira tu laž jer nema nijednog drugog argumenta za dokazivanje osim laži, falsifikata i pokušaja prevare.
Ne znam da li ovu takozvanu žalbu okarakterisati prije kao žalosnu ili smiješnu jer je nastala kopiranjem iz nekih prethodnih žalbi i to bez detaljnog pregleda i izmjena pojmova koji nemaju nikakve veze sa ovim predmetom. OVO JE U SUŠTINI BLAMAŽA I SRAMOTA ZA KOMPLETAN MUP A DA JE “ŽALBA” KOPIRANA, BEZ IKAKVE ANALIZE I VEZE SA OVIM PREDMETOM VIDLJIVO JE IZ ŽALBI U OVOM 80 0 Pr 097548 18 Pr I U PREDMETU 80 0 Pr 092195 17 Pr, KOJE PRILAŽEM
Prije obrazloženja odgovora na žalbu ističem i dajem na znanje svima učesnicima u postupku da su kao javni službenici dužni prijaviti izvršenje krivičnog djela a u ovom slučaju je grupa pripadnika kriminalne organizacije pokušala na prevaru montirati nelegalnu optužnicu protiv mene i zloupotrijebiti sudsku policiju kako bi me odvukla na udaljenu lokaciju i likvidirala.
Dokaz za to je odluka Republičkog tužilaštva Republike Srpske od 01.06.2015. koju sam predao u sklopu dokaznog materijala a na koji se takozvano tužilaštvo, (OJTIS) poziva u svojoj optužnici.
Član 211 – Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje “2) Pogrešno utvrđeno činjenično stanje postoji ako je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kada sadržaj isprava, zapisnika o izvedenim dokazima ili tehničkih snimki ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost ili pouzdanost utvrđenja odlučne činjenice. (3) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji ako neka odlučna činjenica nije utvrđena iako su stranke predložile dokaze za njihovo utvrđivanje, a sud je odbio njihovo izvođenje ili ako je sud na osnovu izvedenih dokaza propustio da ih utvrdi.”
Obezbjeđenje prisustva svjedoka na pretresu i pribavljanje dokaza, član 164: “(7) Teret dokazivanja da je okrivljeni počinio prekršaj je na podnosiocu zahtjeva. – Dokazi na kojima se odluka zasniva, član 197: “(1) Sud zasniva odluku samo na činjenicama i dokazima koji su neposredno izvedeni na pretresu ili su sadržani u zapisnicima, odnosno drugim materijalima koji su, u skladu sa ovim zakonom, na pretresu pročitani i na odgovarajući način izneseni. (2) Sud je dužan da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica utvrđena. – Nužna odbrana, član 17: “(1) Nema prekršaja ako je radnja propisana kao prekršaj počinjena u nužnoj odbrani. (2) Nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da počinilac od svog dobra ili od dobra drugoga odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad.” – Zabrana ponovnog suđenja u istoj stvari, član 8: “(3) Ako je protiv počinioca prekršaja potvrđena optužnica zbog krivičnog djela kojim je obuhvaćen i prekršaj, za taj prekršaj ne može se pokrenuti prekršajni postupak, a ako je postupak pokrenut, ne može se dalje voditi.
Građanin Nešković Milan je kako ističe nezadovoljan odlukom suda ali može biti nazadovoljan isključivo zbog nezakonitosti, neodgovornosti i površnosti komandira policijske stanice Bijeljina II, koji ništa nije radio u skladu sa zakonskim odredbama, nego po uputama iz “Crne knjige” mafijaškog režima, kao što su to činili i kriminalac borovčanin danko te pojedini pripadnici OJTIS i suda u Sokocu, koji su pokušali lažirati nadležnost i na pravaru me odvući na udaljenu lokaciju na način kako je MUP ubio Davida Dragičevića neposredno prije događaja iz ovog postupka. I SADA SE PLJAČKAŠI, UBICE, FALSIFIKATORI – KRIMINALCI NAJGORE VRSTE USUĐUJU PISATI O NEKOM “NEPRISTOJNOM PONAŠANJU”…
Ne sporim da su sudski policajci prošli kroz dvorište, došavši potpuno nelegalno na privatno imanje a nezakonito je jer Okružno tužilaštvo Istočnom Sarajevu i sud u Sokocu nemaju nadležnost da djeluju na teritoriji Bijeljine a policijska stanica Bijeljina II, nije dostavila nikakav dokaz da su bilo kada dobili nadležnost, što znači da, ne samo da su radnje nezakonite nego se radi o smišljenom kriminalu grupe lica u kome evo sada saučestvuje i građanin Nešković, novim lažnim tvrdnjama.
Sud je naravno obavezan da utvrdi sve bitne činjenice ali je dužnost policijske stanice da obezbjedi dokaze i dokaže te činjenice što oni nisu učinili.
Naime načelnik sudske policije Borovčanin Danko je smišljeno lažirao zabilješku umjesto da ako je već smatrao postojanje prekršaja pozove pripadnike policijske stanice u Bijeljini.
Da načelnik sudske policije zaista lažira zabilješke a onda naredi pripadnicima sudske policije da ih potpišu dokazao sam na pretresu 06.12.2018 u postupku 80 0 Pr 097548 18 Pr, gdje je preslušavan i audio snimak događaja a istinitost mog opisa razgovora je potvrdila i pripadnik sudske policije Mirjana Mitrović koja je svjedočila u tom predmetu. Laži načelnika borovčanina i “dokaze” policijske stanice sam razotkrio tako detaljno da je predstavnik MUP-a odustao od saslušavanja trećeg svjedoka kako bi se izbjegle dodatne i nove blamaže, odnosno smišljani kriminal mafijaške mreže koja je odgovorna za ove terorističke napade na mene.
I ovdje dakle ne samo da sudska policija nije pozvala policijsku stanicu nego potom, kada je sačinjena lažirana zabilješka, pripadnici policijske stanice Bijeljina II su nastavili sa lažiranjem i uopšte nisu sprovodili nikakvu istragu nego su prepisali one laži iz zabilješke sudske policije.
Pisanje, kako su navodno obavljeni neki informativni razgovori je naravno izmišljeno, jer se ne navodi podatak ni gdje su obavljeni, da li su uručeni pozivi ili ih je patrola tražila po gradu ili na radnom mjestu.
I što je suštinski najvažnije, policijska stanica ne samo da nije obavila nikakav razgovor sa mnom nego uopšte nisu izašla na lice mjesta da bar naknadno ustanovi neke bitne elemente koje sada želi potencirati kao što je recimo udaljenost do ulice. Policijska stanica je pokušala lažirati činjenično stanje i slagati da je udaljenost do javne površine 10 puta manja nego što je u stvarnosti.
Kako će se oni deklarisati u budućnost, ostavljam njima da odluče da li kao policijski službenici ili kao građani a gospodina Neškovića tretiram sada kao građanina jer je sam iznio takav stav da su sudski policajci pa time i on istovremeno i građani čak i kad su na dužnosti što je naravno besmislica.
Građanin Nešković, potom u žalbi tvrdi kako je zatvaranje prozora nepristojno ponašanje i onda ponavlja laži o izgovaranju riječi koji se mogli čuti kako kaže na ulici udaljenoj 4-5 metara, što on nikada nije ni izmjerio ni ustanovio ni dokazao a ja evo iz zvaničnih snimaka pokazujem da je to gnusna laž jer je ulica udaljena cijelih 50 m.
Potom građanin Nešković iznosi paušalnu tvrdnju o posljedici nekog prekršaja koja je nastupila u sudu u Sokocu jer je navodno taj sud bio spriječen da održi ročište.
Komandir PS Bijeljina II je bio dužan da pribavi dokaze o tome da ročište nije održano a i to je naravno laž jer je sud radio normalno i utvrdio da se nisam pojavio te je donio odluku u skladu sa zakonom.
No u ovom slučaju je bitnije da komandir Nešković nije pribavio nikakav dokaz o tome da su OJTIS i osnovni sud u Sokocu uopšte dobili nadležnost da djeluju na teritoriji Bijeljine a sa druge strane čak i da je nastupila posljedica u sudu u Sokocu kako to lažno tvrdi građanin Nešković, onda to više nije u zoni djelovanja ni policijske stanice Bijeljina II a ni Prekršajnog suda u Bijeljini.
ČINJENICE
– PS Bijeljina II, nije dostavila nikakav dokaz o nadležnosti i zakonitosti postupanja suda u Sokocu i OJTIS na teritoriji Bijeljine jer i ne postoji a time sve radnje sudske policije i MUP-a postaju ne samo nezakonite nego i terorističke.
– PS Bijeljina II, nije uopšte dostavila dokaze u potrebnom broju kopija na šta je obavezna zakonom, te je dokumente umjesto njih kopirao sud a pretres je zbog tog propusta odlagan.
– Sudska policija, (borovčanin danko) nije uopšte pozvao PS Bijeljina na lice mjesta da utvrdi i evidentira eventualne prekršaje.
– Borovčanin je umjesto toga, sačinio lažiranu zabilješku i naredio podređenima da ih potpišu što sam i dokazao na pretresu 06.12.2018. u predmetu 80 0 Pr 097548 18 Pr.
– Borovčanin danko je sačinio sopstveni “Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka” SU-SP-3-396-18 od 15.05.2018. za šta nema ovlaštenje.
– PS Bijeljina II, potom sačinjava “Izvještaj o prekršaju 15-01-3-26-18 od 21.05.2018.” u kome kao “prilog” navodi i taj nezakoniti zahtjev i to na prvom mjestu.
– PS Bijeljina II, nije obavljala nikakve informativne razgovore sa “svjedocima” nego je zabilješke i izvještaje sačinila u kancelariji a možda i u njekoj kafani što je jasno jer ne postoji podatak, kada, gdje i kako je kontaktiran bilo koji pripadnik sudske policije.
– PS Bijeljina II, nikada nije izašla na lice mjesta, nije obavila razgovor sa mnom, niti ispitivala okolnosti za postojanje ili nepostojanje prekršaja.
– PS Bijeljina II, nije utvrđivala da li lokacija ima obilježje javnog mjesta niti mjerila udaljenost do ulice, nego je dokazni postupak zasnivala na lažima u zabilješkama i pokušajima da se sudski policajci navedu na lažno svjedočenje, brutalnim umanjenjem distance do ulice sa 50 na svega 4 metra.
– Iako nijedan od pripadnika sudske policije nije izjavio da je udaljenost 4-5 metara, građanin Nešković, se poziva na to jer nije ni proučavao predmet nego je kopirao sadržaj iz “žalbe po rješenju 80 0 Pr 092195 17 Pr od 29.11.2018.
– Na pretresu 06.12.2018. sam dokazao uz Transkript i audio snimak razgovora da je “Zabilješka” sudske policije od 15.05.2018. lažirana a vjerodostojnost transkripta, potvrdila je i svjedok Mirjana Mitrović.
– Žalba građanina Nešković Milana, dakle nema nikakvih dodirnih tačaka sa ovim predmetom i izvedenime dokazima pošto je njen sadržaj kopiran iz druge žalbe…
PRILOZI
Transkript razgovora sudska policija 15.05.2018.
|
Zdenko Bajo
|
