Za shvatanje medijskog spina o Dodikovom rušenju Vučića treba znati da je ministar Dragan Lukač taj “izvor iz kabineta” na kog se BN televizija poziva još od afere “Ikona”…

Cilj mešetarskog  produkovanja ovakvih afera jeste izbjegavanje Lukačeve smjene.

Pozivam ministra da javnosti objasni: ko je bio meta atentata u decembra 2019. u Beogradu – Daka Davidović, vladika Joanikije ili Milorad Dodik?!

Svega nekoliko dana medijima ex-Yu regiona trebalo je da od ničim zasnovanog spina BN televizije o Dodikovom rušenju Vučića dođu do bukvalno nebuloznih tema atentata i državnih udara protiv Srbije. Ukoliko već otvaramo takve priče moramo znati da su gosti beogradskog hotela “Kraun plaza” decembra 2019. godine bili Milorad Dodik, vladika Joanikije i tada ranjeni Miodrag Daka Davidović, te da do danas nismo doznali koji od njih je bio meta snajperiste. Sporni pokušaj likvidacije nikad nije rasvjetljen, a umjesto tog događaja bavimo se mantrama o atentatu na Vučića.

U tekstu DODIKU PRISJEO NEPOJEDEN RUČAK objasnio sam stvarne motive dolaska nikšićkog vladike Joanikija i crnogorskog tajkuna Daka Davidovića u Banjaluku. Sve do toga zašto Milorad Dodik ne smije podržati Davidovićev pokret na predstojećim lokalnim izborima u Nikšiću. Istim tekstom najavio sam otvaranje ove teme, pa i objelodanjivanje javnosti gotovo nepoznatih informacija o upletenosti Republike Srpske u mafijaške likvidacije počinjene u Beogradu. No, krenimo redom.

Javnosti izvan Republike Srpske slabo je poznata Dodikova zabrana saradnje sa BN televizijom izdata svim članovima SNSD-a. Zabrana kakva se godinama striktno poštuje, a jedini dokazani kontakt je onaj ministra Lukača iz 2018. godine – vezan za moju malenkost i o čemu je bilo govora na posebnoj sjednici parlamenta o ubistvu Davida Dragičevića. Ne mora Lukač javnosti objasniti sa kim je iz bijeljinske televizije tada razgovarao, ali bi mogao svom šefu Miloradu Dodiku.

Mogu unedogled objašnjavati veze Dragana Lukača i Vladimira Trišića, vlasnika BN TV, no zadržaću se samo na aktuelnom trenutku. Kada je ovaj medij plasirao vijest da je ikona svetog Nikole, koju je Dodik poklonio ministru Sergeju Lavrovu, vrijedna 12,5 miliona eura i pronađena u sefu “Banke Srpske” pozvali su se na izvor iz Dodikovog kabineta. Na tom mjestu mogu samo sanjati o “izvoru” spremnom da tako teško potkopava sopstvenog šefa – Dodika.

Informacije koje su objavili dobili su od ministra Dragana Lukača i to sa ciljem da meni “loptu nabace na volej” radi povezivanja ubistva Slaviše Krunića i afere “Ikona”. Prisluškivanjem i operativnim nadzorom Lukač zna sa kakvim podacima raspolažu određeni akteri javnog života, uključujući i moju malenkost, i nada se objavama kakve će Dodika definitivno “potopiti”. Problem je što niko nije stupidan do nivoa Lukačeve marionete, a šta ću objasniti kada za to dođe vrijeme.

Tekstom Dodik je neprocjenjivo vrijednu ikonu svetog Nikole platio milion eura detaljno sam objasnio kada i kako je ovaj predmet kupljen od kozačkog atamana Nikolaja Đakonova, a nakon te prve javno plasirane informacije sve ostalo su puki spinovi. Lukačeva “verzija” servirana preko BN-a izvedena je u pravcu ranije započetog rušenja Milorada Dodika i to od strane njegovih najbližih “saradnika” iz vlade. Radovan Višković bio se pomirio sa smjenom i dva mjeseca bukvalno ništa nije radio, šta sam objasnio u više tekstova.

Za Dragana Lukača to nije pitanje političke smjene sa sadašnje pozicije, nego: hoće li ostatak života provesti na robiji? Njegovo “biti ili ne biti” najlakše je izbjeći rušenjem Milorada Dodika, zbog čega je i krenuo u ovakav vid saradjnje sa BN televizijom. Za predmetni događaj doznao je preko policije koja obezbjeđuje lokacije “sastajanja” Dodika sa vladikom Joanikijem i tajkunom Davidovićem, a onda isti iskoristio za plasiranje nove afere. Na način kakav njemu odgovara.

Sa druge strane, upravo zato što meni tako odgovara, javno potežem pitanja na kakva bi ministar Lukač trebao odgovoriti kada zloupotrebljava ovu temu. Njegova funkcija i neprokosnoven uticaj u policiji nalažu objašnjenja vrlo intrigantnih dešavanja vezanih za Dodika, Joanikija i Davidovića. Znate, možda su se u Banjaluci sastali kako bi rastumačili koji od njih trojice je bio stvarna meta pokušaja likvidacije iz decembra 2019. godine u Beogradu. Posebice zbog činjenice da “istraga tapka u mjestu”, uključujući i (ne)aktivnosti policije Republike Srpske.

Za neupućene ističem da je 10.12.2019. godine oko 21 časova snajperskim hicem u ruku pogođen Daka Davidović, dok je u restoranu beogradskog hotela “Kraun plaza” sjedio sa vladikom Joanikijem. Odmah je uslijedila pretpostavka istražnih organa da je 12 milimetara debelo staklo moglo poremetiti putanju zrna, te da je tako izbjegnuta smrtna posljedica. Policija je u startu istrage vladiku Joanikija isključila kao metu napada, no to se vremenom promjenilo.

Istovremeno u istom hotelu odsjeo je Milorad Dodik, koji se u vrijeme napada nalazio na koncertu Miroslava Ilića, zbog čega je takođe isključen kao meta snajperiste. Elem, možemo sasvim utemeljeno sumnjati da je i tada došlo do sastanka starih prijatelja, a kakav je rezultirao snajperskim napadom na iste. Još više zbog činjenice da do danas nema pomaka u istrazi, kako to obično biva kada je država umješana u zločine.

Sad bih volio da ministar Lukač javnosti objasni kakvo obezbjeđenje je preduzimano oko člana Predsjedništva BiH ako je likvidator (dokazano!) došao u poziciju opisanog napada. Nadam se da je od BIA i policije Srbije tražio informacije i objašnjenja, a bilo bi opasno sumnjivo ukoliko je takva polazišna službena radnja propuštena. Ponajviše zbog pitanja: je li Milorad Dodik možda bio direktna ili indirektna meta napada? Možda mu je ranjavanjem Davidovića poslana “poruka”? Ili je cilj napada bio dovesti Dodika u svjetsku top-aferu navodima da je ubijen njegov intimus dok su boravili u istom hotelu? Možda da Vučića i Putina ponovo optuže za “državne udare” poput onog u Crnoj Gori, kakav je rezultirao ulaskom te zemlje u NATO???

Prednja pitanja imaju svoj značaj zbog daljeg toka istrage. Konkretno: od maja prošle godine beogradski mediji bliski bezbjednosnim strukturama pišu da je stvarna meta ovog atentata bio vladika Joanikije. Kažu kako su istražni organi do toga došli analizama telefonskog saobraćaja kakve pokazuju da su u vrijeme atentata u blizini hotela registrovane bezbjednosno-interesantne osobe iz Crne Gore. Kao iskusan kriminalista nisam siguran da je takvim analizama moguće izvesti ovakve zaključke, a posebno zbog činjenice da su i vladika Joanikije i Davidović iz Nikšića, pa i odavno na meti crnogorskih političkih i kriminalnih struktura.

Ono šta beogradski istražni organi kriju od javnosti objašnjavam jednim drugim događajem – koji sam ekskluzivno plasirao tekstom Sa “škaljarcima” u Beogradu uhapšen i banjalučki ubica Siniša Kačavenda . Dva mjeseca nakon opisanog pokušaja ubistva vladike ili tajkuna, pa možebitno i Dodika, u istom hotelu “Kraun plaza” uhapšeni su deklarisani pripadnici “škaljarskog klana” Nemanja Mišurović, Miljan Milić i Bojan Ajković. Sa njima je uhapšen i Banjalučanin Siniša Kačavenda poznat po ubistvu Darka Bojanića i vezama sa organizovanim kriminalom. Kačavenda je očigledno dobro zaštićen obzirom na izbjegavanje odgovornosti u više krivičnih postupaka teškog kriminala i izostavljanjem iz operativnog nadziranja policije.

Tek nakon hapšenja, pritvaranja i istraga protiv ovog četverca imamo obrat po pitanju mete prethodnog napada u istom hotelu, sa Davidovića na vladiku Joanikija. Kad su njihove telefonske uređaje i SIM kartice uporedili sa podacima prikupljenim oko pomenutog atentata očekivati je da su pohapšeni “propjevali”. Morali su objasniti i razlog svog boravka u Beogradu dan prije spektakularnog izručenja novog vođe “škaljaraca” Jovana Vukotića, šta istražni organi kriju tako što medijima plasiraju lažne informacije.

Drugi događaj, važan za ovu temu, objavio sam pod naslovom MILIVOJE LOVRENOVIĆ NEMILOSRDNI EGZEKUTOR LJUBANA EĆIMA , a tiče se brutalne likvidacije Strahinje Stojanovića iz septembra prošle godine. Opet imamo teškog kriminalca pod zaštitom bezbjednosnih struktura Republike Srpske za kog naša javnost doznaje po istragama srbijanskih organa, koji je uspio pobjeći i još uvijek izbjegava suočavanje sa prvosuđem. Normalno, ukoliko njegov leš nisu pojele svinje na obližnjoj farmi Lukačevog saradnika Darka Ilića, a kako ne bi progovorio o ubistvima Milana Vujičića, Senada Kobilića, Gorana Kotura, Milana Vukelića, Željka Kopanje i drugih žrtava režimskih zločina – opisanih u gornjem tekstu.

Ukoliko neko smatra da policija i tužilaštvo Srbije svojim dejstvima nisu zahvatili okorjele ubice iz Republike Srpske angažovane od strane narko-mafije u gadnoj je zabludi. Problem je što jako malo informacija “curi” iz istraga ili se namjerno plasiraju benigni spinovi. I sve to je prepleteno sa aktuelnom istragom oko prisluškivanja Vučića, odnosno protiv odmetnutih struktura bezbjednosti, do višestruko povezanog slučaja “Jovanjica”. Mnogo komplikovana situacija.

Znači, vratimo se na polazišnu temu, mnogo toga bi ministar Dragan Lukač imao za saopštiti javnosti, a posebice oko sijaseta nerasvjetljenih ubistava – čije istrage lično sprečava zbog sopstvene involviranosti u organizovani kriminal. Godinama pišem o tome i javno tvrdim da je ministr policije Republike Srpske jedna od ključnih karika balkanske narko-mafije, a koja je davno nadvladala albansku i pozicionirala se na globalnom nivou. Dovoljno je pogledati etničku strukturu onih koji zbog droge robijaju širom Evrope da bi shvatili fenomen “narko-bratstva” bivše Jugoslavije.

Na jednoj strani ministar Lukač suočen je sa neminovnom smjenom iza koje stoji Milorad Dodik, dok na drugoj gadno strahuje od srbijanskih i međunarodnih istraga organizovanog kriminala unutar sistema bezbjednosti. Pored toga kao organizatora otmice, zvjerskog mučenja i ubistva Davida Dragičevića čeka ga doživotna robija. I šta je njegov logičan potez? Plasira BN televiziji laži kakve vidimo da nalaze plodno tlo unutar senzacionalističkog novinarstva željnog afera. Pa makar i zasnovanih na nebuloznim opservacijama.

Ukoliko želimo potezati teme “rušenja vlasti” ili atentata realno nam valja poći od misterija kakve krije hotel “Kraun plaza” i opisanih događaja čiji pravosudni rasplet nije na vidiku. Daka Davidović, vladika Joanikije i Milorad Dodik bili su gosti hotela kada je načinjen neoprostiv propust struktura zaduženih za obezbjeđenja štićenih osoba najvišeg nivoa. Po difoltu ima se pretpostaviti da je Milorad Dodik bio direktna ili indirektna meta napada, a onda je sa te pozicije valjalo sprovesti adekvatnu istragu. Svaki referentan stručnjak ovako će protumačiti sporni događaj, tako da moja malenkost nije izuzetak.

Tri decenije bavljenja bezbjednošću i ko zna koliko desetina angažovanja na obezbjeđenjima štićenih osoba visokog ranga svakako me čine kompetentnim za ovakve teme, daleko iznad nivoa ministra Lukača, pa mu sa takve pozicije javno postavljam problematična pitanja. Konkretno: na bazi kakvih dokaza i činjenica je isključena mogućnost napada na Milorada Dodika u opisanom događaju u Beogradu? Ili, još grđe, zašto o tome nije sprovedena istraga?!

Odlično znam kakve gluposti su činjene oko pokušaja atentata na Dodika iz 2006. godine ili na papu Ivana Pavla II iz 2003. godine u Banjaluci. Pripremanja oba atentata sam blagovremeno otkrio, te inicirao operativne radnje njihovog sprečavanja – tako da se papa i tek ustoličeni premijer nisu našli u direktnoj opasnosti. Znam i kakve idiotarije su kasnije rađene u istragama, kakve su političke dimenzije produkovale zataškavanja tih događaja, ali poenta je na blagovremenom reagovanju na planu sprečavanja atentata preko linije operativnog obezbjeđenja štićenih ličnosti.

Imao bih još nebrojeno primjera iz sopstvene prakse, no poenta je na mantrama o “rušenju” Vučića i tome kako jedan ministar teško zloupotrebljava službeni položaj i dostupne mu informacije. Normalno je da su na njegovoj poziciji dostupne informacije o helikopterskim letovima, pa sve do toga da je prevožen Vuk Jeremić, ali kakav je to “dokaz” onoga šta ministar plasira BN-u? Ciljno ishoduje Vučićevo podozrenje prema Dodiku, ali zarad sopstvenog interesa – opstanka na gadno uzdrmanom položaju. Nema to blage veze sa javnim interesom, a još manje sa dužnosti koju obavlja.

Operativno štićenje države, institucija i zvaničika je ključna dimenzija sistema obezbjeđenja jer djeluje proaktivno na planu sprečavanja napada. Ko se uzdao u fizičko i tehničko obezbjeđenje, kao posljednju “liniju odbrane”, u praksi nebrojeno puta dokazano nije uspio zaštititi mete atentata ili terorizma. Samo kvalitetan operativni rad donosi rezultate u vidu sprečavanja napada i blagovremene eliminacije napadača.

Govorim o djelatnosti kakva je očigledno izostala prilikom snajperskog napada iz decembra 2019. godine u Beogradu i propustima za kakve primarnu odgovornost snosi ministar Dragan Lukač. Znamo da Dodik odbija saradnju sa državnim policijskim agencijama nadležnim za zaštitu Predsjedništva BiH i oslanja se na entitetsku policiju, a šta personalno znači – na Dragana Lukača. Sa druge strane Lukač je prihvatio takvu “ulogu” i time snosi odgovornost, bez da ulazimo u zakonske obaveze proizašle iz njegove funkcije.

Pravna obaveza MUP-a Republike Srpske je da svako saznanje o ugroženosti država i državnika bez odlaganja i “kalkulacija” dostavi unutar međunarodnog sistema bezbjednosti, pa i da potonje djeluje u pravcu sprečavanja i suzbijanja takvih zločina. Ministar je odgovoran za rad ministarstva! Dakle, govorim o stvarima kakve spadaju u opis posla Dragana Lukača, a umjesto toga on se bavi subverzijama, podrivanjima, političkim zloupotrebama i produkovanjem ugrožavanja sigurnosti osoba koje bi zakonski morao štititi. Identične obaveze ima spram društva i građana.

U tom smislu Lukačev posao jeste da građanima Republike Srpske i šireg okruženja objasni šta je preduzeto oko pomenutih Siniše Kačavende i Milovoja Lovrenovića, do kakvih podataka je policija došla povodom unajmljivanja “naših” profesionalnih ubica za sijanje terora na regionalnom planu, pa sve do povezivanja ovih ubica sa brojnim nerasvjetljenim ubistava. Prosto, da ljudima ulije sigurnost informacijama o neutralisanju takvih zločinaca ili da ostavkom “saopšti” kako nije sposoban odraditi ono za šta ga građani plaćaju. Nema trećeg.

Pored toga valjalo bi da javnosti objasni zašto tolike resurse troši na mene kao besposlenog blogera, umjesto da ih usmjeri protiv Lovrenovića, Kačavende i mnoštva sličnih okorjelih kriminalaca. Dokazano uludo troši ljude i tehnička sredstva jer niti me uspjevaju eliminisati iz javnog prostora, niti mogu otkriti kako dolazim do informacija. Na drugoj strani kriminalizacija institucija i društva poprima zabrinjavajuće obličje, toliko da postaju opšte znane i podrazumjevajuće. Elem, jadno je društvo u kom se organizovani kriminal podrazumjeva, a sistem bezbjednosti štiti profesionalne ubice i narko dilere.

Da ne bi bilo kakve zablude: Milorad Dodik ponajviše je odgovoran za neodrživo stanje u Republici Srpskoj, pa i za sve šta trpi posljednjih mjeseci. Još kako je zaslužio sve šta mu vajni ministar Lukač pakuje ovakve afere, no kod nekih od nas ne važi pravilo “neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj”. Moje je da javno raskrinkavam i Dodika i Lukača spram onoga šta doista čine, a naprosto zbog svijesti da se takvima treba jasno i glasno suprotstaviti.

Nisam “Triša Oblapurni”, kako nazivam vlasnika BN TV, pa da medijsko djelovanje svodim na plaćeništvo najgore vrste. Kakva je razlika između plaćenih ubica i onih koji za novac pripremaju teren za njihove zločine? Jeste, meni sve ovo mnogo više liči na pripremanje likvidacije Milorada Dodika, a mediji koji se bave mogućnošću atentata na Vučića neka objašnjavaju sa kakvih pozicija to čine. I iz kakvih pobuda! Znate, lako je varati lakomisleni narod, ali određene “fore” nije moguće prodavati blogeru sa diplomom i iskustvom kriminaliste.

Radovanovicborislav.blogspot.com