Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je rođen 1959. godine u Laktašima, Banja Luka. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Stanuje u Laktašima. Oženjen je Snježanom sa kojom ima sina Igora i kćerku Goricu. Ima i unučad od oboje djece.

Političku karijeru počinje 1986. godine kao predsjednik Izvršnog odbora Opštine Laktaši ispred SKJ. Pred prve višestranačke izbore u BiH 1990. godine postaje član Saveza reformskih snaga Ante Markovića. Kao kandidat ove stranke izabran je u Parlament Bosne i Hercegovine.

U toku rata bio je nezavisni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Godine 1996. formirao je Stranku nezavisnih socijaldemokrata koja je poslije promijenila ime u Savez nezavisnih socijaldemokrata – SNSD. Na čelu te Stranke je od 2002. godine.

Ono što nigdje do sada niste mogli pročitati jeste to da Milorad Dodik nikad nije volio školu, sve ga je zanimalo više od učenja, i bio je izuzetno loš đak. Takoreći – nikakav! I isti takav student.

Zbog nekoliko negativnih ocjena Milorad Dodik, izgubio je treći razred u osnovnoj školi, pa je morao da ga ponavlja. Jedan njegov školski drug tvrdi nam da se radilo čak o “pokeru kečeva”, tako da nije imao pravo čak ni da ide na popravni ispit.

Mnogo je više volio njivu, štalu, imanje… sve je više volio nego knjigu, školu i učenje. Uzalud se otac Bogdan, ugledni poljoprivrednik i domaćin, nadao da su ovo dječačke “bubice” i da će, sa njegovim sazrijevanjem, mali Milorad shvati značaj škole i učenja za njegovu budućnost.

Zbog bahatog, bezobraznog i bezobzirnog ponašanja, koje je i danas glavna karakterna crta Milorada Dodika, u sedmom razredu osnovne škole došao je u sukob sa nekoliko nastavnika. Oni su se međusobno dogovorili da ni po koju cijenu neće popustiti pod pritiscima kolega i direktora škole da mu poklone pozitivne ocjene, te se nad Miloradovom budućnošću nadvila realna prijetnja da izgubi još jednu godinu u osnovnoj školi.

Pošto je bio fizički izrazito stasit, krupan i odrastao, a i pubertet je već činio svoje, prijetila je realna opasnost da počne da se brije još u osnovnoj školi.
Otac Bogdan danima je “oblijetao” oko doktora, nosio im rakiju prepečenicu, pršute, kajmak… a bogami i para, ali jedino što je uspio da isposluje bilo je lažno ljekarsko uvjerenje da je Milorad teško bolestan, da mu se, koliko toliko, sačuva obraz zbog negativnih ocjena. Bilo je to, rekosmo, u sedmom razredu osnovne škole.

Na imanju je bio veoma vrijedan i marljiv, pomagao je roditeljima u svim sezonskim radovima, a često sa ocem prodavao poljoprivredne proizvode na pijacama u Laktašima, Banjaluci, a ponekad i u Beogradu.

Kao loš đak koji je propadao u osnovnoj školi, sa veoma niskim prosjekom ocjena, Milorad nije mogao ni računati na to da upiše gimnaziju, ili neku bolju srednju školu, pa ga otac upisa na zanat. U takozvani ŠUP “školu učenika u privredi” u trogodišnju ugostiteljsku školu, na zanimanje – mesar.

Pošto su to bila vremena u kojima se fakultet skoro lakše završavao nego upisivao, Milorad Dodik nije imao ni teoretske šanse da se sa završenim zanatom, sa niskim prosjekom ocjena, upiše na bilo koji fakultet u BiH.

Otac Bogdo ponovo razveza kesu, preko nekog prijatelja-Hrvata “isposlova” mu lažno svjedočanstvo o završenoj četvorogodišnjoj srednjoj školi, i upisa ga u Beograd na fakultet političkih nauka. Sa trogodišnjom srednjom školom, i pored očevih rodbinskih veza po Beogradu, nikako ne bi mogao upisati fakultet. Tako je to bilo u tim vremenima.

I tokom studija Milorada je sve više zanimalo od knjige i učenja. Jeste boravio u Beogradu, ali je uglavnom igrao košarku, izlazio po kafanama i provodio se, a na fakultetu se pojavljivao rijetko, skoro nikako. Niko iz te generacije studenata ne sjeća se da ga je vidio na nekom ispitu, a i sam Milorad ne zna nabrojati više od tri studenta sa kojima je zajedno išao na fakultet, niti nabrojati sve nastavne predmete iz bilo koje godine ili semestra studija.

NASTAVIĆE SE… !!!

Janko Janković