AKTUELNOSTI POLITIKA REGION 

Nemojte odustajati a da niste ni pokušali

Banjalučanka Lidija Matić, majka je troje djece i oni su joj bili motiv da se uključi u građanski aktivizam u svom gradu…

Od samog početka protestnih okupljanja građana Banja Luke zbog ubistva Davida Dragičevića, Lidija je bila prisutna i davala maksimum sebe i svog slobodnog vremena kako bi podržala prije svega porodicu ubijenog mladića, ali i sve svoje sugrađane koji su ustali protiv nepravde i tražili samo jedno, kažnjavanje počinioca tog ubistva, ali i svih ostalih nekažnjenih ubistava u Banja Luci.

Hrabro i odvažno je pokazala da se ne boji ova samohrana majka, jer želi da za svoju djecu izgradi bolji svijet i okruženje od ovoga gdje se sada nalaze. Iz istih razloga se odlučila ući i u politiku, te se na ovim izborima  nalazi na kandidatskoj listi Pokreta Pravde pod rednim brojem 16.

Lidija Vi ste jedno od najprepoznatljivijih lica kada je u pitanju građanska inicijativa Pravda za Davida. Od prvog dana ste stali na trg sa ostalim građanima i bili ste dosta istaknuti. Koji je bio Vaš motiv da se odlučite na takav korak?

Kao majka i građanin ovoga grada nisam mogla ostati imuna na ubistvo jednog mladog djeteta. Davidovu porodicu sam poznavala od ranije. Ne trpim nasilje i nepravdu,tako da sam morala izaći na ulicu i svaki put ću izaći kada bude u pitanju nasilje nepravda i diskriminacija moga naroda.

Da li ste ikada ranije podržavali građanske incijative, a znamo da ih je u gradu na Vrbasu bilo dosta u zadnjih 10- tak  godina?

Naravno,uvijek. Osmomartovski marš, žene oboljele od raka, izlazila sam i kada su bile u pitanju škole i obrazovanje naše djece, ali i za očuvanje naše prirode i okoliša.

Koliko je teška borba kroz građanski aktivizam na osnovu Vašeg ličnog iskustva?

Jako teška, jer mi smo obični građani,a borimo se sa neradom naših institucija i nemamo baš podrsku naših građana, jer neki su u strahu za svoj opstanak na radnim mjestima, a neki misle da ovo nije adekvatan vid borbe, mislim izlazak na ulice, dok neke sve to i ne dotiče. Nažalost. Sve u svemu neko borbu mora voditi i zato nema odustajanja i lake predaje.

Po prvi put ste odlučili ući i u političke vode i kandidovati se za odbornika u gradskoj skupštini. Kako su Vaši najbliži na to reagovali i da li ste možda imali problema zbog takve svoje odluke?

Nemam problema zbog odluke da se kandidujem za gradsku Skupštinu. Čak naprotiv, smatraju me jakom, borbenom  i  pravičnom osobom i stoga me podržavaju i prijatelji i porodica.

Kakva je Vaša vizija Banja Luke u budućnosti, šta je ono što najprije treba da se mjenja u Vašem gradu, a što je u nadležnosti lokalne samouprave?

Što se tiče vizije, ona je velika, mislim u smislu mojih želja. Jedna od najbitnijih za mene je da želim prvenstveno mir u svom gradu, bolji život, ravnopravnost građana. Što se tiče promjena, na prvom mjestu  bi mjenjala ljude u pojedinim institucijama, jer su pokazali da ne rade svoj posao za koji su plaćeni. Ne služe svome narodu kako bi to trebalo i s tim bi došlo i do mnogih drugih promjena u našem gradu. Tu prvenstveno mislim na bolje obrazovanje, školstvo, zdravstvo i ostalo. Banja Luka je veliki gradski centar i potrebno je više škola i vrtića za našu mladost, ali i jedna Opšta bolnica, za čim se potreba možda i najviše ukazala sada u doba pandemije u kojoj živimo već pola godine.

Za šta ćete se Vi zalagati ukoliko budete prepoznati od strane građana i izabrani za njihovog predstavnika u gradskoj Skupštini?

Kroz sva prethodna pitanja i odgovore sam od prilike već to i nagovjestila, ali to će biti na prvom mjestu djeca u svakom smislu. Njihovo obrazovanje,liječenje djece  sa težim problemima čiji roditelji  to nisu u mogucnosti. Kroz klupe gradske Skupštine treba vršiti pritiske na MUP RS da se riješe svi slučajevi ubistava djece u našem gradu koja još nisu riješena. Treba se pozabaviti sa slučajevima majki i djece iz zlostavljanih porodica. Grad bi time trebao više da se pozabavi i da pruža veću podršku organizacijama koje se bave ovom problematikom. Takođe se pod tepih ne smije gurati i problematika naše starije populacije, naših penzionera, jer vidim da u sve većem broju su prinuđeni da i u tim godinama rade ,jer ne mogu da preživljavaju sa svojom penziom, a veliki broj njih su svakodnevni korisnici javnih kuhinja. Treba im omogućiti da te godine starosti što bolje prožive. Gradu treba jedan adekvatan starački dom, koji će biti dostupan svakom građaninu ukoliko za tim ima potrebu. Tu mislim prvenstveno na to da većina ljudi u potrebi za njegom u staračkim domovima, nisu u finansijskim mogućnostima da to sebi priušte. Treba se poboljšati i ćistoća našeg grada , te uređivanje našeg okoliša -zelenila.Ono što isto tako smatram jako bitnim jeste da se vrati sport u našem gradu. Svi znamo na šta tu mislim, jer bili smo uvijek grad sporta sa istaknutim sportskim kolektivima, a pogledajte gdje su oni danas? Fudbalski,rukometni i košarkaški klubovi gotovo da više i ne postoje, a grad koji je imao evropskog šampiona u boksu, čime se često ponosimo, dozvoljava da taj sport u ovom gradu umire, kao i svi ostali sportovi. Dosta je djece iz siromašnih porodica koja nisu u mogućnosti da se bave sportom, a imamo jako talentovanu omladinu. Tu grad treba da uskoči i pomogne mlade talente.

Majka ste troje djece . Kako u Vašim očima izgleda trenutni život mladih ljudi u Banja Luci i treba li im uopšte zamjeriti što u sve većem broju odlaze iz svog rodnog grada u tuđinu?

Često o tome pričam sa mojim prijateljima i jako mi je teško što se to dešava ,da nam omladina odlazi.Ne mogu reći da im zamjerim, ali nisam za to da se tako lako dižu ruke od svega i odustaje. Najlakše je otići. Ipak smatram da bi se omladina trebala više boriti za svoj opstanak i za svoj grad. Tu su i roditelji krivi, jer ih nisu naučili da se bore za svoja prava i ideje i da se ne mogu tako lako predavati i odustajati.

Vjerujete li da promjene mogu zaustaviti odlazak mladih i obrazovanih ljudi sa ovih prostora?

Naravno da vjerujem. Ja sam vječiti optimista. I o tome često razgovaram sa ljudima, prijateljima.Trebaju nam novi mladi ljudi na vlasti da bi zagovarali nove ideje. Tako bi omladina i ostali građani stvorili novu, drugačiju sliku o svom gradu i životu u njemu. Omladini treba dati šansu.

Kako bi za kraj glasila Vaša poruka Vašim sugrađanima?

Puno toga bih rekla, ali se kroz moje odgovore vidi kako bi to od prilike glasilo, a to je… Nemojte odustajati, a da niste ni pokušali..Ovo je vaš grad i vaše buduće djece. Hrabrost, želja, volja, optimizam leži u svima nama i samo to  trebate probuditi. Nema odustajanja. Ti to mozeš, hoćes i moraš.

Pravdazadavida.info

Related posts

Leave a Comment