AKTUELNOSTI REGION 

Ne odustajemo, naša borba se nastavlja

Nema odustajanja, naša borba nije završena, poručuju aktivisti iz Banjaluke…

Banjaluka nije grad koji je poznat po velikim društvenim promjenama, po revolucijama, ali posljednjih godina sve je veći broj sve glasnijih građanskih inicijativa koje ukazuju na razne društvene probleme. Od Građiša, Inicijative Park je naš, Rekreativne zone Banjaluka, prve uspješne inicijative Borik, pa do nove inicijative Nova Varoš građani su se polako počeki buditi. Međutim, jedan pokret, koji je više od incijative, odjeknuo je širom svijeta i imao je ogroman društveni značaj, a riječ je grupi Pravda za Davida.

Na čas se i u činilo da bi moglo doći i do neke velike promjene, ne samo društvene, nego i političke, a na neki način do te promjene je i došlo.  Peti oktobar 2018. godine bio je veliki dan za Banjaluku i njene građane.  Iako su izbori za opoziciju izgubljeni, 5. oktobar nam pokazuje da su promjene ipak moguće, što nam govori i činjenica izbornog rezultata vladaćuje partije SNSD-a u Banjaluci, gdje je zabilježen nikad gori rezultat ove partije.

Danas, ostaju riječi aktivista iz Banjaluke da borba nije izgubljena, da se ne smije odustati, već samo raditi i raditi da svima ovdje bude bolje.

Tihomir Dakić, aktivista iz Centra za životnu sredinu kaže da je Banjaluka specifična zbog toga što je veliki broj njenog sposobnog stanovništva uposleno u institucijama, jedan broj privatnih kompanija „slizanih“ sa vlasti koji su ucijenili svoje radnike te veliki broj onih koji imaju umišljenu nemoć i strah.

“Ovo je veliki procenat stanovništva i mali je broj onih koji su zaista slobodni da misle i djeluju. Male grupe ljudi i pojedinci su stvorili promjene posljednjih godina, i to one na bolje, dok su institucije potpuno izostale i održavaju status quo, iz razloga što je bolje ništa ne raditi, nego nešto pokušati pa možda i pogriješiti, kao i zbog toga što se svi nešto boje za svoje radno mjesto, kao da ga ne zaslužuju? Rezultati SNSD-a su revolt građana za posljedja dešavanja kako u Banjaluci ali isto tako i u čitavoj Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini”, kaže Tihomir Dakić za BUKU.

Tihomir kaže da ne možemo čekati da neko drugi riješi naše problem, jer je to besmisleno.

“To je jedna vrsta kukanja i plakanja nad sobom dok vas tiranin koji je i slabiji od vas i neobrazovaniji i neuticajniji stalno gazi. Ljudi moraju prvo željeti i raditi na promjenama u društvu i ne samo za sebe. Ja ne vidim nadu ispred nas, vidim jako puno rada za opšte dobro. Ko nije spreman na takvu vrstu žrtve možda je bolje da ide odavde. Potrebno je veće političko angažovanje svih nas i to ne nužno putem političkih stranaka koje su pasivne, trome i neefikasne, već kroz razne akcije, aktivnosti i pokrete z apočetak. Potrebno je da prestanemo da mrzimo Srbe, Hrvate, Bošnjake i da počnemo da pravimo razliku između dobrih i loših ljudi, tj da se borimo protiv onih koji narodu ne žele dobro i koji dijele ovaj narod. Ovo je nemoguća država ne zbog toga što to neki političar izjavi, već što je puno ljudi zarobljeno u nekoj ratnoj godini i nikako da izađe iz nje. Jer BiH nije ni bošnjačka, ni hrvatska ni srpska, već svih onih koji žele ovdje da ostanu da žive”, ističe Dakić.

On dodaje da ne postoji uticaj na okolne stvari ukoliko ne pokušate nešto da promijenite.

“Lično sam uticao na mnogo promijena, koje se ne vide golim okom. Ne nisam osigurao da svakom građaninu upadne po 100 KM u džep, nisam uticao na to da imate više slobodnih dana godišnjeg odmora, ne nisam vam očistio smeće koje ste bacali oko zgrada i slična sebična razmišljanja pojedinca. Najteže je promijeniti shvatanja pojedinaca sistema, stanovnika i njihovog odnosa prema gradu, ulici, ulazu, komšiji. Pogledajte samo oko sebe koliko se ljudi nepropisno parkira, kakvi su im ulazi neuredni, neosvjetljeni, prljavi. Svi ti zajednički prostori su slika onoga kakvu mi državu za sebe želimo. Promjena dolazi odozdo a neće ni 100 Dodika ni Govedarica ništa posebno napraviti. Generacije naših predaka su na nas prenijeli taj rajinski mentalitet, bili pod Turicima, Austrougarima, kraljevini, pa komunističkim režimom i mi smo devedesetih odabrali njihova 3 etno nacionalna nasljednica i dan danas smo pod režimom jer dosta ljudi ne želi da bude slobodno. Ja želim i ja jesam slobodan. Onog momenta kada i drugi ljudi  krenu sa tom izjavom, desiće se promijena”, pojašnjava Dakić.

Tihomir Dakić kaže da su sva uređenija društva oko nas stvarana kroz aktivnije društvo.

“Nije se tamo pojavio tamo neki političar od 140 kila i dva metra koji je eto počeo da radi za dobrobit zajednice. Ono što je ostalo obrazovanog i sposobnog stanovništva se mora aktivno uključiti u društvene procese i političke procese. Sva takozvana elita na univerzitetu ne postoji, ako poslije 16.00 časova ona ne postoji. Oni su bezvrijedna grupa koja prenosi znanja sa koljeno na koljena i ništa drugo. A to danas uz sve tehnologije koje imamo u većini slučajedva i nije potrebno. Zašto ćute i zašto su neaktivni, to je pitanje za njih. Ako smatraju da je dovoljno to što oni eto predaju pošteno i vrijedno i to je od njih to, onda su se grdno prevarili. Zamislite da je moj tata 1950. godine rekao tadašnjoj vlasti i ljudima ‘ja ću raditi svoj posao i to je dovoljno da bi se zemlja izgradila nakon II Svjetskog rata’, gdje mi mi danas bili i da li bi imali šta krečiti? Društveno angažovanje je potrebno, ne samo kao opomena i korektiv, već da uskoro pokrećemo i sudske procese protiv neodgovornih političara i fukncionera. Previše se bahate i uče nove generacije mladih da se bahate”, pojašnjava Dakić.

Kada je riječ o budućnosti aktivizma u Banjaluc Dakić kaže da će oni koji su bili aktivni nastaviti da se aktivno bave promijenama.

“Oni koji do sada nisu ništa pokušali, nisu se uključili ni u kakve inicijative, a kukaju kako je loše i kako sve ide nizbrdo i kako eto promijene se ne dešavaju, moja poruka je ‘Ili se pokreni i uključi se u inicijative ili prestani da kukaš i idi odavde’. Kukanje smara i oduzima vrijeme i energiju. Onaj koji je mislio da će izbori donijeti neku veliku promijenu nije politički informisan i previše gleda vijesti. Zato lopatu u ruke i pitajte gdje i šta možete da uradite da nam svima bude bolje ili palite odavde i ne okrećite se”, ističe Dakić.

Daniela Ratešić iz Grupe Pravda za Davida rekla je da je građanski aktvizam vjerovatno po prvi put u istoriji Banjaluke imao zaista značajnu ulogu na rezultate izbora, jer su ljudi postali svjesni nefunkcionalnosti i svih anomalija sistema u kojem žive.

“Zahvaljujući prosvjetljenju kroz istupanje Davora Dragičevića, kao oca ubijenog djeteta i ljudi koji čine grupu Pravda za Davida, postali su svjesni da se sistem mora mjenjati, a samim tim i vlast koja takav sistem podržava. Iz tog razloga su čak i mnogi članovi SNSD-a glasali protiv njih, a da ne govorim o velikom broju građana koji su u proteklom periodu bojkotovali izbore, a ovaj put su izašli da daju svoj doprinos promjenama”, rekla je za BUKU Daniela Ratešić.

Ona dodaje da su promjene jedino moguće direktnim učešćem građana na izmjene sistema, jer očito da izabrani predstavnici naroda nisu uopšte izabrani voljom to istog naroda.

“I da bi se uopšte takve stvari u budućnosti onemogućile, građani najprije treba da apeluju na izmjenu zakona, prije svega izbornog zakona, a onda i svih ostalih. Sve je to moguće kroz udruživanje građana, kakvo je planirano kroz UG ‘Pokret Pravda za Davida’, kada iza jednog zahtjeva za izmjenu ili dopunu zakona stoji veliki broj građana, zbog velike pažnje medjunarodne javnosti, takvi zahtjevi neće smjeti biti izignorisani. Stalni pritisak i stalno aktivno učešće građana može donijeti promijene. Do sada nas je sve skupo koštala naša indolentnost i apatija i valjda smo svjesni da tako dalje ne smijemo i ne možemo”, kaže Daniela.

Ona dodaje da se godinama bavila humanitarnim radom, mada je podržavala sve građanske inicijative koje su bile u korist građana i koje su imale smisla, ali nikada nije bila direktno u tome.

“Vjerovatno sam davno trebala biti dio te priče, ali to je ta indolentnost svih nas o kojoj pričam. Ipak mislim da ovakvo iskustvo nije imao niko ko se ranije bavio aktivizmom, jer ovo je nesto potpuno novo na ovim prostorima. Mislim da je do sada građanski aktivizam imao svog udjela u korekcijama, ali nedovoljno. Iskreno se nadam da će se sa Pravdom za Davida sve to promijeniti, jer aktivizam dobija na svojoj masovnosti ukljucivanja građana i da će u budućnosti imati mnogo više uticaja na cijelo drustvo, kako korektivno, tako i preventivno”, ističe Daniela.

Ona nam kaže da je aktivizam sada u svojoj uzlaznoj putanji i treba iskorisiti ovaj momenat probuđenosti građana da se to i održi, da ne bi smo opte zapali u apatiju.

“Ukoliko tako ostane, mislim da bi se moglo i te kako uticati na izbore za dvije godine i da se konačno počnu birati ljudi iz naroda koji će raditi u korist naroda, koji nece nastupati kao individue koje sjede u odbornickim klupama i uzimaju novac, već da budu istinski glas naroda u tim odbornickim klupama”, pojašnjava Daniela.

Goran Pivašević, diplomirani inženjer arhitekture i (nezavisni) član Savjeta Mjesne zajednice Centar 2 rekao je da treba napraviti razliku u vrstama građanskih aktivizama, jer smatra da je neophodna, pa bi građanski aktivizam sada razvrstao na „niži“ i „viši“.

„’Niži’ građanski aktivizam bi bio ovaj koji se bavi uobičajenim, svakodnevnim, lakšim temama. On nije imao direktan uticaj na ove izbore, ali je svakako počeo mijenjati način politike i to još uvijek samo lokalne u sitnim koracima. Jedan od primjera su građani okupljeni oko građanske inicijative Rekreativna zona Banjaluka koji su uticali na promjenu stava Gradske uprave prema prostoru Banj brda, a onda je taj pozitivan primjer imao uticaja na druge građane da određene druge probleme rješavaju udruživanjem kroz nove građanske inicijative. Prije par mjeseci imali smo još jedan pozitivan rezultat u građanskoj inicijativi Nova varoš, gdje su građani uspjeli uticati na zaštitu zelene površine. Ovo nije imalo uticaj na promjenu razmišljanja birača, već samo na promjenu rada Gradske uprave, koji su ’na tacni’ dobili rješenja, povoljna za većinu građana. U suštini građani su u ovoj priči bili samo korektivni faktor. Da budem direktan, građani su radili nečiji posao. Ali opet i to je uspjeh ako se sjetimo perioda kada je Gradska uprava bila potpuno  odsječena od građana. ’Viši’ nivo građanskog aktivizma je onaj koji imamo već preko 200 dana na Trgu Krajine i koji je imao direktan uticaj na izbore. U pitanju je okupljanje građana oko grupe ’Pravda za Davida’, koji su takođe okupljeni oko jedne vrste građanskog aktivizma, samo što je u pitanju mnogo ozbiljniji i tragičniji problem, koji je zbog toga imao i ozbiljan uticaj na politiku“, rekao je Pivašević za BUKU.

Pivašević smatra da su građani počeli sve više da shvataju pravu snagu građanskog aktivizma, a da li će on u budućnosti biti „viša“ ili „niža“  vrsta aktivizma, zavisi od vrste problema kojem bude okupiran.

“Korektivni faktor građana je najbitniji način popravljanja stanja u određenom društvu. Previše smo se zapustili i dozvolili pojedincima da uz pomoć snage stranaka u društvu rade šta god požele. Da bi veća društvena zajednica funkcionisala, tu moraju postojati jasna pravila koja svi moraju poštovati.  Jedino građanski aktivizam može uticati na suzbijanje partokratije i lopovluka koja nas je totalno unazadio“, ističe Pivašević.

On se prisjeća da je začetnik građanskog aktivizma u Banjaluci građanska inicijativa “Park je naš”.

“Tada su se ljudi oslobodili straha i počeli mnogo više uticati na promjene u Banjaluci. Globalno gledajući sve su te promjene malene, jer su problem veliki, ali se ipak dešavaju. Nama ništa drugo ne preostaje nego razvijati građanski aktivizam koji će svakodnevno praviti promjene u društvu. Uticaj na izbore se radi od danas, a ne 2 mjeseca prije, zato pozivam građane da već danas započnu raditi promjene u svojoj okolini”, rekao je Pivašević.

Buka

Related posts

Leave a Comment