Nebojša Vukanović jedan je od naprepoznatljivijih poslanika u ovom sazivu Narodne skupštine RS. Brutalno iskren u svojim raspravama, često ga upozoravaju na povredu poslovnika, da se često udaljava od teme i da nekompromisno prilazi svakoj temi. Jedan je od najžešćih kritičara vlasti i to radi već godinama, prvo kao novinar, a sada kao narodni poslanik…
Sa Vukanovićem razgovaramo o aktuelnoj situaciji u Republici Srpskoj, o opoziciji, o tome kako žive građani Republike Srpske.
Nebojša, koliko je teško trenutno biti jedan od najgrlatijih predstavnika opozicije, koliki je to teret za vas lično, za opoziciju, jer ste najistureniji i najvidljiviji, a koliko ste zaista prijetnja za ovu vlast?
Dugo sam radio kao novinar i vi kao novinar možete da ukažete na problem, ali ga bez institucija ne možete riješiti. Kao kandidat za gradonačelnika Trebinja 2012. godine, okupio sam sjajan tim mladih ljudi i malo je nedostajalo da postanem gradonačelnik. Evo sad sam dobio šansu i pokušavam da je opravdam, da sa skrominm resursima udarim na sistem. Ovo je stvarno borba kopljima na tenkove. Ja sve što imam od resursa je jedan telefon, imam video blog, pišem i obilazim Hercegovinu. Već sam dva-tri puta obišao svaku opštinu dole, razgovaram sa građanima, u stalnom sam kontaktu sa njima. Stalno vršim pritisak na institucije i ja mislim da se tako mogu iz opozicije mijenjati stvari. Ova vlast je bahata i osiona i namjerno sam veoma brutalan prema njoj, zato što je ona brutalna prema ovom narodu i prema građanima. Ja sam svjesno beskrupulozan prema vlastima, jer su oni zaslužili i ne možete imati poštovanja prema ljudima koji su opljačkali narod i koji se ponašaju kao najgori tirani.
Rekli ste da je to borba u kost…
Jeste. Borba prsa u prsa. Kada nemate nekih hipoteka iz prošlosti, oni vam ne mogu ništa naći osim da vas finansijski iscrpe. Ti finansijski udari ne prestaju. Nedavno sam dobio još jednu tužbu od jednog trebinjskog moćnika.
Koliko imate tih tužbi…?
Imam sad, mislim, desetak procesa. Tužili me sadašnji i bivši gradonačelnici Trebinja Luka Petrović i Miko Ćurić, imam dvije od Tamindžije, imam dvije od Grigorija Durića, sad ovaj moćnik..ima ih sigurno deset…
To je finansijski pritisak kojem ste izloženi. Jeste li fizički ugroženi? Bojite li se neke stvari iznositi u javnost?
Nisam se nikad bojao, oni to sve dobro prate, znaju da iza mene niko ne stoji, da me niko ne finansira, da nisam dio nekih skturktura i da je to ono što me najviše štiti – radim sve iz ideala i ubjeđenja i da su svjesni da govorim istinu i da sam u pravu. Čak i ljudi na vlasti mi govore kako ovo ne ide u pravom smjeru i da se mora napraviti krupan zaokret…
Imate li osjećaj da je opozicija, do pojave vas nekolicine u NSRS, poprilično salonski prilazila opozicionarenju u RS. Jedno komotno opozicionarenje koje odgovara i jednima i drugima?
Ovo je za mene odlična pozicija, jer sve svoje vrijeme i energiju koristim za borbu protiv ovog nakaradnog sistema i da se on sruši. A da ste dio jedne partijske strukture, tu uvijek postoje unutrašnje nesuglasice, znate kako to kod nas ide. Ali imate ovdje puno iskrenih opozicionara, koji nisu toliko glasni ali su protiv ove vlasti. Vrijeme je pokazalo da ste u opoziciji imali puno lažnih opozicionara. Vidjeli ste, a ja sam na njega ranije upozoravao – na Obrena Petrovića i još neke za koje se znalo da su Dodikovi prikriveni igrači. Trebali su samo proći izbori da padnu maske i ja mislim da se gubitak na izborima desio zbog tih izdajnika unutar opozicije, koji su čekali samo pravi trenutak da ozvaniče svoje dogovore sa Miloradom Dodikom. Nažalost, vjerujem da ima dosta ljudi u opoziciji koji sarađuju sa vlastima i dobijaju velike kredite. Je l’ mislite da bi Dodik dao 5,5 miliona KM opštini Sokolac i Milovanu Cicku Bjelici, potpredsjedniku SDS-a, a da od njega ne traži neke protivusluge? Mislim da Cicko Bjelica pravi više problema opoziciji nego bilo ko iz vlasti. Njega sam pomenuo, a vjerujem da ima još takvih ljudi koji koketiraju sa vlastima…
To nije samo koketiranje, ovdje se može postaviti pitanje otvorene političke korupcije, pa mi možemo patentirati termin „preletači“…
Jeste, i imate ljude za koje Dodik kaže – ne trebaš ti meni, ostani u opoziciji i tamo rovari, donesi mi informacije. Tako on radi, glođite se međusobno da ne trošim energiju na vas. Ja sam i sad ubijeđen da je bilo pošteno prebrojati glasove i da je Vukota Govedarica pobijedio Željku Cvijanović, ali živimo u društvu gdje, kao što je Staljin rekao, nije važno kako narod glasa, već kako se glasovi broje…
Evo imamo još godinu i po dana imamo do narednih izbora.. Koliko je opozicija u Republici Srpskoj uopšte živa u Republici Srpskoj, kakvo je trenutno stanje opozicije?
Ključna je stvar da je 50-60% ljudi nezadovoljno stanjem u državi i masa tih nezadovoljnih, poniženih, obespravljenih, ne može da trpi 13 godina ovaj teror i masovno odlazi sa ovih prostora. To je najveći problem našeg društva, ne samo opozicije. Opozicija, po meni, treba da počisti svo smeće koje vam ruši ugled u javnosti, jer dovoljna su dvojica-trojica korumpiranih, koji se ponašaju neprimjereno, da mogu da unište čitavu opozicionu scenu. Da bi opozicija nešto napravila, mora da napravi potpuni otklon od vlasti, nikakvi razgovori, nikakvi pregovori, ničega ne bi trebalo biti, jer sa mafijom se ni ne razgovara, ni pregovara. Jer vidite šta ova država radi, na primjeru Serdarova, gdje će da mu prebace 180 miliona, umjesto da ga kazne zato što nije pravio koncesiju, i tu bi Serdarovu pripalo možda 10 miliona, a 170 će uzeti neki domaći političari i moćnici. To je jedan od primjera kako je vlast izgubila kontakt sa realnošću i kako se ponaša gore od bilo kakvog okupatora.
Na posljednjoj sjednici skupštine RS se raspravljalo o bezbjednosti u Republici Srpskoj, pomenuo se i slučaj Dragičević u kontekstu da MUP RS raspolaže novim činjenicama, ali da to treba Tužilaštvo da objavi. Šta se po vama dešava u ovom slučaju, evo ponovo vidimo da se ljudima brani da dolaze da pale svijeće, da ih progone. Mi se trenutno nalazimo preko puta hrama gdje se sve to dešava. Vlast kaže da je stanje bezbjednosti zadovoljavajuće…
Da imate 50 mrtvih ljudi na ulicama, oni bi rekli da je zadovoljavajuće i da rade dobro. Oni su svjesni da mi živimo u jednoj potpunoj anarhiji. To što se dešava grupi „Pravda za Davida“ je jedna od najvećih sramota. Da je sreće, sveštenici i Vladika banjalučki bi se našli na čelu protesta i rekli bi – ubijen je jedan od naših vjernika, jedan mladi život je izgubljen. Crkva je ovim ušla u pakt sa policijom, ozvaničen je. Njima smetaju neke svijeće koje se proliju po pločniku, iako nije bio nijedan incident. Njima u obavljanju aktivnosti smetaju vjernici koji dolaze da zapale svijeću za pokoj duše. Razočaran sam ponašanjem određenih ljudi u crkvi. Dakle, država nije razoktrila nijednu kriminalnu grupu, pljačke su na sve strane, ubistva, trivijalno se prilazi tim stvarima, a ulaže se posebna energija, specijalne trupe da se razbije grupa „Pravda za Davida“. Bio sam nedavno tu, oni kao da su izopšteni iz ovog društva. Pitaću na Skupštini ima li neki prostor da se neki logor postavi za pristalice „Pravde za Davida“, kako bi se oni osjećali sigurno. Oni više nisu sigurni. Nisu to bili na Trgu, sad nisu ispred hrama Hrista Spasitelja. Sve nam ovo pokazuje da je neka velika zvjerka upletena u ubistvo Davida Dragičevića i to će vrijeme sigurno pokazati.
Kako u svemu ovome djeluje Vlada Republike Srpske?
To je jedan raštimovani orkestar mediokriteta, u kojoj postoji dvoje troje ljudi koji su iole ozbiljni. Nažalost, imate ministre koji ujutro kad ustanu, nemaju pojma gdje se nalaze. Oni znaju o svojim resorima, kao mi o projektima NASA-e. Nekompetentni ljudi, često nedovoljno obrazovani. Znate šta znači biti ministar? Znači biti obrazovan, pun energije, morate imati sjajan tim da biste napravili neki rezultat. Ali oni su tu samo kao poslušnici sa lakom rukom, da potpisuju i glasaju za ono što im Dodik predloži.
U svojim diskusijama u Skupštini nikad ne zaboravite pomenuti obične ljudi i kako oni žive. Juče ste spomenuli porodice kojima je isključena struja, ali niste se držali dnevnog reda i odmah ste bili isključeni….
Gospodin Čubrilović je u vlasti 21 godinu, a bio je neki funkcioner i u bivšoj državi, ni sam ne zna kolika mu je imovina. Kad je gospodin Čubrilović ili bilo ko od njih prošao kroz narod bez obezbjeđenja i pričao sa ljudima da vidi kako ljudi žive? Nikad. Oni su izgubili kontakt sa stvarnošću. Da imaju imalo spoznaje kako ljudi žive i sa kakvim se problemima bore ljudi – gledaju kako će dijete poslati u školu, kako će ga nahraniti, kako će mu kupiti patike, znali bi da 50% ljudi u RS živi na rubu egzistencije, od nekih pozajmica, kredita, muči se, radi sa strane kako bi obezbijedili koliko-toliko dostojanstvo svojoj porodici. S druge strane, imate 2% tih bliskih vlasti koji više ne znaju šta će od obijesti, koji imaju milione maraka – to je ta pohlepa o kojoj ja govorim. Većina ljudi iz vlasti već ima toliko novca da ga lože, ne bi ga potrošili cijeli život, a i dalje grabe kao da nisu ništa jeli 10 dana, ta pohlepa će ih ubiti. I vidjeli ste juče da oni prekidaju, da nemaju nikakvog osjećaja za tu sirotinju, niti bi šta poduzeli i smeta im priča o tome. Imaju neku sliku kako je ovo lijepi, uređeni, bolji entitet i kad vi njima pričate kakav je stvarni svijet ,onda to njima smeta, to odmah pokušavaju isjeći.
Šta nam je u tom kontekstu činiti, narod odlazi, više nas umire nego što se rađa, demografske prognoze su katastrofalne, pogrešni prioriteti ili?
Ako vi 12 godina uništavate državu i sve njene institucije, ne može ta država bujati i ići naprijed. Ja stalno govorim da je ova vlast gora od okupatora. Da okupator radi trećinu ovog što ova vlast radi, narod bi se pobunio i rekao – jeste nas pokorili vojno, ali ne dozvoljavamo vam da nam ovo radite. Međutim oni su dezavuisali narod, predstavljaju se kao neke patriote, velike Srbende, međutim, to su najveći razbojnici i kriminalci. Za vrijeme Austrije, stanovništvo u BiH je udvostručeno, u Hercegovini negdje čak i utrostručeno za vrijeme „okupacije austrougarske“, zato što je to uređena država, koja gleda svoj interes, kažu ‘sjekla je šume’, sigurno je sjekla manje nego što to rade čelnici Šuma Srpske. Najbolji pokazatelj koliko je rastao standard od Trebinja do Banjaluke jeste činjenica da su najreprezentativnije zgrade napravljene za vrijeme Austrougarske. Ovo danas što oni rade ni jedan okupator ne bi radio, Dodiku i vlasti odgovora da je manje stanovništva, jer što je manje stanovnika, to oni lakše kontrolišu izbore i građane. Njima je cilj da svi nezadovoljni odu iz ove države. Vidjeli ste kako se Milorad Dodik ponaša, nije primio ambasadoricu Njemačke, oni su nama sva vrata u svijetu zatvorili, dovoljno je da MMF zatvori česme da nema međunarodnih kredita, mi smo pred kolapsom, a jedna-dvije plate kad se ne isplate, imaćemo veliki socijalni bunt koji ni RTRS neće moći sakriti.
Nebojsavukanovic.info
