NALOGODAVCI LIKVIDACIJE KRUNIĆA I DALJE U SJENCI – PRAVDA ISTINA
AKTUELNOSTI KRIMINAL POLITIKA REGION 

NALOGODAVCI LIKVIDACIJE KRUNIĆA I DALJE U SJENCI

Pet mjeseci poslije, ubistvo Slaviše Krunića u sjenci kontroverzi…

 

Čak i da informacija o njegovom boravku u Srbiji nije tačna, ostaje otvoreno pitanje zašto je odlučio ostati u BiH, umjesto da u blizini Dervente, dok još nije bila raspisana potjernica, bez problema napusti državu. Sve ukazuje na to da je osumnjičeni Đukanović izabrao ostanak u BiH i predaju policiji birajući između zatvora i nečega po njega mnogo opasnijeg

Pet mjeseci od ubistva Slaviše Krunića, biznismena iz Banjaluke, i njegovog tjelohranitelja Žarka Pavlovića, nalogodavci ovog gnusnog zločina nisu poznati, a i u javnosti se sve manje govori o ovom slučaju. U međuvremenu je uhapšeno više lica koja se sumnjiče da su direktni izvršioci ili saučesnici u zločinu. Od svih uhapšenih, u pritvoru se još uvijek nalaze tri lica.

Dokle je istraga o atentatu na Krunića u kome je pored njega i njegovog pratioca stradao i jedan od napadača, stigla, u Republičkom javnom tužilaštvu nisu željeli da odgovore.

Kako nam je kratko u telefonskom razgovoru odgovorila službenica za odnose s javnošću „ glavni tužilac je izričito insistirao da se ne daju nikakve informacije javnosti, jer bi to moglo štetiti istrazi koja je u toku“.

S obzirom da sve što je dosad poznato o ovom zlodjelu, govori da su lica koja su pucala na Slavišu Krunića i njegovu pratnju samo izvršioci nečijeg naloga, ostaje otvoreno pitanje ko je ili ko su naručioci zločina i koji je njegov motiv.

Upravo nedostatak tih odgovora ostavio je prazan prostor koji ispunjavaju različite, manje ili više utemeljene, spekulacije koje se uglavnom svode na to da se Krunić zbog svoje poslovne politike našao na putu nekom „vrlo moćnom“ i spremnom i na ovakvu vrstu obračuna.

Ono što je svima koji su išta znali o Slaviši Kruniću odmah nakon vijesti o tragediji, između ostalog, palo na pamet jeste da je riječ o jednom od rijetkih velikih biznismena u ovom entitetu koji nije bio miljenik aktuelne vlasti. Sama ta činjenica Kruniću, koji je godinama gradio veliku poslovnu imperiju, morala je predstavljati veliki lični i poslovni problem. Osim toga, ove činjenice uz ranija iskustva u radu policije i pravosuđa u Republici Srpskoj, dala su za pravo svima onima koji sumnjaju u profesionalan pristup istražnih organa ovom slučaju.

Kontroverzama u ovom slučaju je doprinijelo i to što je jedan od izvršilaca zločina nakon razmjene vatre s Krunićevim obezbjeđenjem stradao na licu mjesta. Riječ je o, istražnim organima a i javnosti poznatom kriminalcu, Željku Kovačeviću. Njegova pogibija omogućila je brzo sklapanje kockica i dovođenje u vezu sa zločinom i drugih saučesnika.

Slobode je ubrzo lišen i Emilijo Baldo iz Laktaša, dok je krenula potraga za osumnjičenim Benedijem Đukanovićem.
Obojica su poznata po svojoj kriminalnoj prošlosti i zatvorskom stažu.

U noći ubistva, policija je u Derventi zaustavila bijeli „golf 7“ kojim je upravljao Đukanović; pustili su ga, kako je saopšteno, jer za njim još nije bila raspisana potjernica niti je bio označen kao osumnjičeni. Od tada mu se gubi svaki trag sve do 10. juna, kada se oko 22 sata predao policiji u Sarajevu. U međuvremenu, 10. maja ove godine, uhapšen je i Rodoljub Gajić, zaposlen u firmi „Sector security“, čiji je pokojni Krunić bio vlasnik.

Gajić je priznao da je prije zločina održavao kontakte s ostalim osumnjičenima, te da je, navodno, tek pred izvršenje zločina shvatio da se sprema ubistvo Slaviše Krunića. Ništa nije preduzeo da to i spriječi. Osim Gajića, Balde i Đukanovića, koji su u pritvoru i čekaju suđenje, u sklopu istrage privođeno je još lica koja su nakon obrade puštena na slobodu.

Zašto se predao Benedi Đukanović?

Predaja Đukanovića, koji je toga dana oko 22 časa došao u policijsku stanicu Ilidža, povod je za nove kontroverze oko čitavog slučaja.

On je prilikom predaje, navodno, policiji rekao da se na taj korak odlučio, jer mu je „dosadilo skrivanje“.

Kriminalistički stručnjaci i poznavaoci odnosa u kriminalnom miljeu, kažu da je ovaj Đukanovićev potez nakon toliko dana skrivanja, vrlo neobičan. Prije svega, postavlja se pitanje, ako ga je policija zaustavila kod Dervente u času dok još nije ima tretman „osumnjičenog“, zašto se nije odlučio na bijeg preko granice u Hrvatsku, koja se nalazi u blizini Dervente i koju bi bez problema prošao, jer potjernica, bar kako tvrde u policiji, još nije bila raspisana? Zašto je odlučio ostati u Bosni i Hercegovini, gdje su mu šanse da izbjegne hapšenje bile gotovo nikakve?

U pojedinim medijima je objavljena i tvrdnja da je osumnjičeni u periodu skrivanja čak i prelazio u Srbiju, ali se iz te zemlje brzo vratio u BiH.

Ako je to tačno, nameće se pitanje da li se Đukanović skrivao samo od policije ili od još nekoga, zbog koga nije smio da se zadrži u Srbiji.

Oni koji su bolje upućeni u taj milje, ne isključuju mogućnost da mogući nalogodavac ovog zločina nije zadovoljan onim što su izvršioci uradili. Prije svega, pogibija Kovačevića, jednog od ubica, čije tijelo je ostalo na mjestu zločina predstavlja opasnost i za samog mogućeg nalogodavca ovog zločina.

U takvim situacijama nalogodavac bi se sigurnije osjećao da niko od izvršilaca, koje je vjerovatno platio, nije među živima, jer njihovim razotkrivanjem istraga vodi direktno ka njemu.

Ako je Đukanović zaista bio u Srbiji, pa se morao vratiti u BiH, pitanje je od koga je to pobjegao iz Srbije i da li odgovor na to pitanje, možda, vodi do lokacije nalogodavca likvidacije Slaviše Krunića.

Čak i da informacija o njegovom boravku u Srbiji nije tačna, ostaje otvoreno pitanje zašto je odlučio ostati u BiH, umjesto da u blizini Dervente, dok još nije bila raspisana potjernica, bez problema napusti državu.

Sve ukazuje na to da je osumnjičeni Đukanović izabrao ostanak u BiH i predaju policiji birajući između zatvora i nečega po njega mnogo opasnijeg.

Sva ova pitanja, za sada, su bez zvaničnog odgovora istražnih organa. Ubistvo Slaviše Krunića je još jedno u nizu nerasvijeteljenih ubistava u Republici Srpskoj, u čije brzo rasvjetljavanje i izvođenje ubica i nalogodavaca pred lice pravde šira javnost otvoreno sumnja.

Razlozi za nepovjerenje u profesionalan pristup istražnih organa su izraženi prije svega zbog niza neriješenih ubistava. Tu se prije svega misli na ubistva lica koja su se otvoreno suprotstavljala moćnicima na vlasti. Boban Blagojević je nakon verbalnog sukoba s Miloradom Dodikom, tadašnjim predsjednikom Vlade RS 1998. godine, u hotelu „San“ u Laktašima pronađen mrtav u kanalu s teškim tjelesnim povredama, koje su okvalifikovane kao uzrok smrti. Inženjer iz Banjaluke, Milan Vukelić je 2007. raznesen bombom koja je aktivirana ispod njegovog automobila. Prethodno je zainteresovao javnost iznoseći niz podataka o vezama pojedinaca iz vlasti i tzv. „građevinske mafije“. Dvadesetjednogodišnji David Dragičević iz Banjaluke pronađen je mrtav na ušću rječice Crkvene u Vrbas u centru Banjaluke u martu prošle godine, a istraga njegovog ubistva je izazvala otvorene sumnje u umiješanost pojedinih pripadnika MUP-a RS u sam zločin, ali i u njegovo prikrivanje.

Sve ovo, kao i drugi slični slučajevi, daje za pravo sumnjama da će ubistvo Slaviše Krunića, koji se otvoreno suprotstavljao vladajućoj eliti u ovom entitetu, dok ga je istovremeno sam vrh te vlasti na čelu s Miloradom Dodikom, u javnosti pominjao u negativnom kontekstu, uskoro biti u potpunosti rasvijetljen.

Impuls

POVEZANO

Leave a Comment