Nakaradne policijske i pravosudne prakse za savremeno roblje

Policijski službenici i pravosuđe ne smiju da se bavi krupnim kriminalom koje je opustošilo državu ali zato se iživljavaju nad opljačkanim i osiromašenim građanima, istovremeno im oduzimajući osnovna ljudska prava…

Na taj način fingiraju navodnu potrebu za svojim postojanjem i primanjem enormnih novčanih sredstava iz budžeta za svoj nerad.
Da bi se jedna država borila sa organizovanim kriminalom, jedan od osnovnih sredstava je aparat sile, koji najčešće čine policijske snage, kako u uniformi tako i u civilu.

Najbolji opis policajca je dao naš pisac Branko Ćopić, opisavši ga kao državnog razbojnika.
Posljednjih mjeseci, postavljene su mnoge kamere i radari, kupljeni uz pomoć kredita, koje će otplaćivati građani.
Sve to da bi se preko policajaca za šestomjesečnom kursom od građana uzimao novac i punio budžet a kojim upravljaju oni, koji su iznad zakona i na koje se zakoni ne odnose.

Druga vrsta policajaca su policijski inspektori, koji mogu biti u uniformama ali i u civilu, čije je obrazovanje posebna priča.
Veći broj njih je uglavnom završio neki drugi fakultet, najčešće prosvetnog smjera sa kratkim kursom policijske edukacije od nekoliko mjeseci.
Bilo bi logično da je preduslov kod inspektora, završen pravni fakultet, gdje se izučavaju zakoni i njihova primjena.
To je posebno bitno jer se u policiji najčešće postupa po depešama, odnosno nalozima viših organa a koji su najčešće u suprotnosti sa zakonima.
Tako je kod nas uobičajeno da policijski službenik, postupajući po nekoj depeši koja je u suprotnosti sa zakonom liši građanina slobode, često bez ikakvog osnova, iako je sloboda jedno od osnovnih ljudskih prava.

U posljednje vrijeme, svjedoci smo kako se policija nemilosrdno obračunavala sa pripadnicima grupe pravda za Davida, koji su protestvovali zbog ubistva mladića a za šta su očigledno odgovorni neki pripadnici policije.
Često se hapse i politički protivnici stranaka na vlasti.

Svjesni toga da se njihovim izjavama vjeruje, policijski službenici često to zloupotrebljavaju, posebno u slučajima kada želi prikriti nekog izvršioca krivičnog djela ili podmetnuti dokazni materijal.
Zašto to radi i zašto to mogu.

Zato što dalji tok postupka ne utiče na njihovu karijeru jer oni su svoj dio posla završili dostavljanjem dokumenata tužilaštvu a svejedno je kakav je taj izvještaj, dobar ili loš, istinit ili lažan.
Kada tužilac podigne optužnicu, potvrđuje je sudija za presudno saslušanje, koji obično zauzet drugim predmetima, često i ne pročita optužnicu nego je potvrđuje po inerciji.

Stojadin Knežević