MONTIRANJA OPTUŽNICA I HAPŠENJA PO DODIKOVOJ CRNOJ KNJIZI – PRAVDA – ISTINA
AKTUELNOSTI KRIMINAL POLITIKA REGION 

MONTIRANJA OPTUŽNICA I HAPŠENJA PO DODIKOVOJ CRNOJ KNJIZI

U životu sam imao praznanja i nagrade, od osnovne škole pa nadalje a i priznanja i pohvale prijatelja ali optužnica za krivično djelo “povreda ugleda suda” poslije 8 godina neprekidnog tajnog nadzora, (“posebne istražne radnje” u kojima nisu mogli da me povežu niti sa kakvim kriminalom) mi je najveće priznanje i ponosan sam što sam optužen baš za to krivično djelo u fašističkom, terorističkom, mafijaškom režimu, koji je na teritoriji cijele zemlje…

MONTIRANJA OPTUŽNICA I HAPŠENJA PO DODIKOVOJ CRNOJ KNJIZI

S obzirom da su mi dobro poznate gestapovske metode Dodikovog mafijaškog, fašističkog režima, nisam pridavao neki veći značaj oko nedavnog hapšenja ali poslije više zahtjeva prijatelja da pojasnim sta se desilo, odlučio sam da napišem što sažetiji tekst o tome i to bez mnogo moga opisivanja a više se bazirajući na dokumente iz kojih se sve može vidjeti i zaključiti.
Dakle 27.09.2018. krenuo sam do grada u kupovinu, kada su se na ulici pored policijske stanice “Bijeljina II” zaustavila kola sudske policije iz kojih je izašao policajac i saopstio mi da ima naredbu da me dovede u sud.
Pitao sam ga u koji sud a on je odgovorio u ovaj sud ovdje u Bijeljini, te sam zatražio da mi uruči naredbu na šta je obavezan zakonom prema članu “Naredba za dovođenje” ZKP-u, iz koga citiram relevantni stav :
(5) Lice kome je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu osumnjičenom, odnosno optuženom i poziva ga da s njim pođe. Ako osumnjičeni, odnosno optuženi to odbije, dovešće ga prinudno.
U međuvremenu je izašao i drugi sudski policajac te su počeli da vrdaju “pa ima naredba hajde s nama” a ja sam uporno nastavljao da tražim tu naredbu što se ponovilo oko desetak puta.
Tokom rasprave su promijenili priču odnosno ispostavilo se da su prvobitno slagali i onda saopštili da se ustvari radi o naredbi za dovođenje u sud na Sokocu, koji prema zakonu nije nadležan za postupanje na teritoriji drugih sudova što je regulisano zakonom, ZKP-u, Mjesna nadležnost – član “Forum delicti commissi” :
(1) Mjesno nadležan je sud na čijem području je krivično djelo izvršeno ili pokušano.
Kao što nije nadležno ni Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu koje je podiglo optužnicu, Clan 27. ZOT-a, (1) Okružna tužilaštva su: “4. Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu za podrucje Okružnog suda u Istočnom Sarajevu”.
Ja suštinski nisam ni sumnjao da postoji takva nelegalna naredba ali prema zakonu su službenici dužni da je pokažu i pozovu osobu da pođe s njima a bez naredbe sve njihove radnje su nelegalne čak i da se radilo o nadležnom sudu, te sam pošto su pokušali da me uvuku u vozilo, pozvao policajce iz dvorišta policijske stanice preko puta.
U početku nisu reagovali ali poslije više mojih glasnih, ponovljenih poziva, prešla su ulicu, dvojica policajaca te sam od njih zatražio da odmah sačine zapisnik o događaju i navedu da sudska policija, pokušava da me odvede na udaljenu teritoriju nenadležnog suda i to sve bez toga da mi je naredba uručena.
To sam morao učiniti jer nisam smio dozvoliti da me odvedu tajno i u tišini da niko ne zna kako bi mogli da Sokocu da me ostave gdje bi me likvidirali saučesnici mafije iz tog kraja, što je u stvari i bio plan podizanja ove montirane optužnice, na šta sam ukazivao više puta još od 2017-te a sada citiram dio iz teksta “DOKAZ O MONTIRANJU I NEZAKONITOSTI OPTUŽNICE T17 0 KT 0006630 15 I PREDMETA 89 0 K 058509 17 KPS”.
“Cilj kriminalaca koji su isplanirali ovu mahinaciju i nije da se vodi bilo kakav zakonit postupak nego da me na taj način odvuku na udaljenu lokaciju i u sadejstvu sa svojim saučesnicima likvidiraju pri povratku, na isti način kako su ubili Davida Dragičevića u Banjaluci.”
Kompletan tekst se može pročitati na portalu PRAVDA – ISTINA kao i na BLOGER.BA
To sam opisao i u odgovoru na dopis ministra bezbjednosti BIH, Dragana Mektića, koji još nije objavljen kao i u tekstu “UTVRĐENJE ZA POVREDE PRAVA ZBOG MONTIRANE OPTUŽNICE” :
Da nisam bio oprezan i da sam otišao sa plaćenicima tužene i njenim saučesnicima iz kriminalnih krugova već bi odavno bio pod zemljom. Prema stanju u spisu i ovim dokazima jasno je, da sam se odazvao pozivu na glavno ročište u Sokolac, tek tada bi mi bio uručen ovaj dokument, (RJT za OTIS po T12 0 KTA 0000398 15 od 01.06.2015.) i naravno postupak bi se morao obustaviti a znajući metode tužene RS, po izlasku bi me presrela grupa “humanitaraca” iz “Srbske časti” ili “Ravnogorskog četničkog pokreta” sa kojom bih se potukao, opljačkao neku kuću i na kraju skočio u Drinu. To je scenario koji sada primjenjuje Republika Srpska pripremivši ga u zvaničnim dokumentima u kojima je mene više puta opisivala kao psihički poremećenu osobu preko sudske policije pod komandom Borovčanin Danka a igrom slučaja je predsjednik suda u Sokocu Borovčanin Luka.
Objavljeno na web lokacijama PRAVDA – ISTINA kao i na BLOGER.BA
Iako sudska policija nije imala uz sebe nikakvu naredbu i nisu je pokazali, službenici policije nisu htjeli da sačini nikakvu zabilješku te sam poslije kraćeg ubjeđivanje da to učine a što su oni uporno odbijali rekao “pošto nema naredbe ja idem i krenuo na drugu stranu”.
Već nakon dva koraka sam osjetio da me neko uhvatio s leđa za desnu ruku a odmah potom i drugi za lijevu ruku te su me gurnuli na zid i 4-ca držali, raširivši mi noge, te valjda pokušali pretresti.
Onda su istovremeno obojica policajaca počeli da mi zavrću ruke na leđa, čemu sam se trenutno suprostavio i sa dva brza trzaja čvrsto skupio obje ruke i lijevom šakom uhvatio svoju desnu šaku, tako ih spriječio da me savladaju.
Ali naravno moj cilj nije bio fizički sukob, nego sam trenutno reagovao na napad s leđa a pošto sam privukao pažnju i policije i građana koji su prolazili, time sam postigao cilj, da to odvođenje neće biti tajno te sam rekao policajcima da nemam ništa protiv ako hoće da mi stave lisice, da ću dobrovoljno da stavim ruke na leđa, što su oni i prihvatili te mi natakli lisice.
Moram reći da nije bilo udaraca sa njihove strani ali iako sam dobrovoljno prihvatio da mi se stavi lisice i krenuo u policijsku stanicu, pokušali su da me podmuklo uhvate za ruke i rukama gurunu glavu prema zemlji, što je očito sa ciljem da ponižavaju ljude, čemu sam se ja suprostavio i rekao “nemojte da mi gurate glavu ja se ne krijem ni od koga”.
U stanici su sačinili neke zapisnike i iako sam lišen slobode a po zakonu mi se mora uručiti taj zapisnik oni to nisu učinili ali što je još važnije, pošto u ovo doba godine imam velikih problema sa disanjem zbog alergije na ambroziju, zatražio sam hitnu pomoć više puta i od policajaca i od sudskih policajaca, na šta su se oni ismijavali i nisu pozvali hitnu pomoć i ako su me nenamjerno ogrebali po lijevoj ruci, što je i samo po sebi bilo dovoljno da oni pozovu hitnu pomoć. Tek tada je donesena naredba koja se može vidjeti na slici sa nazivom “krivičnog djela”


KZRS, član “Povreda ugleda suda” glasi “Ko u postupku pred sudom izloži poruzi sud ili ko isto djelo izvrši pismenim podneskom sudu, kaznice se novčanom kaznom ili zatvorom do šest mjeseci.
A kako je to opisano u optužnici može se vidjeti na slici :


Poslije nekoliko minuta policajci su me predali sudskoj policiji govoreći da će oni da me odvedu u hitnu pomoć a kada sam ja od njih to i zatražio, pravili su se ludi i rekli “ne znamo mi ništa trebo si to tražit od njih”.
Zatražio sam osim toga i od policajaca i od sudskih policajaca da pozovu svoje komandire i da mi se obezbedi hitna pomoć što su isti ignorisali a kada sam pitao sudske policajce jesu li uopšte pozvali svog komandira nisu ništa na to odgovorili na što sam ja dodao “pa naravno, zvali ste ga ali on vam je rekao – vodite ga baš me briga neka crkne”.
U pitanju je načelnik sudske policije, Danko Borovčanin koji je jedan od glavnih aktera montiranja ove nelegalne optužnice sa ciljem da me ubiju na Sokocu.
U životu sam imao praznanja i nagrade, od osnovne škole pa nadalje a i priznanja i pohvale prijatelja ali optužnica za krivično djelo “povreda ugleda suda” poslije 8 godina neprekidnog tajnog nadzora, (“posebne istražne radnje” u kojima nisu mogli da me povežu niti sa kakvim kriminalom) mi je najveće priznanje i ponosan sam što sam optužen baš za to krivično djelo u fašističkom, terorističkom, mafijaškom režimu, koji je na teritoriji cijele zemlje.
I trojici sudskih policajaca je bilo jasno o kakvim se gestapovskim metodama radi, te je jedan od njih otišao i kupio mi flaširanu vodu da mogu povremeno piti, pošto sam se zbog alergije osjećao veoma loše.
Iako sam ih podsjetio da imam teške tegobe zbog alergije što oni već više godina vrlo dobro znaju sve je ignorisano i od hitne pomoći, dobio sam samo jednu najlonsku kesu da mogu povraćati u nju.
Kada sam osjetio jaku mučninu poslije oko sat vožnje, obratio sam im se i zatražio da stanu na minut, kako bih bar malo udahnuo svježeg vazduha, na sta je odgovor bio “izdrži a ako ne mogneš, eto ti kesa”.
Napominjem da sam cijelo vrijeme imao lisice na rukama i nisam mogao da raširim kesu a vozilo su zaustavili tek kad su čuli da povraćam te su mi čak dozvolili da izađem, izbacim tu kesu i da se umijem.
Potom smo nastavili prema Sokocu i nekih desetak minuta kasnije, ponovo su čuli da povraćam sa mnogo težim simptomima, odnosno teško sam dolazio do vazduha i ponovo su dozvoli da izađem i da se umijem.
Kada smo stigli na Sokolac, odmah sam rekao sudiji šta se desilo, da sam tražio hitnu pomoć koja mi nije obezbjeđena i pitao, pošto se loše osjećam, hoće li ona obezbjediti hitnu pomoć i da ne dužim to se nije desilo čak ni u sudu.
Što se tiče dešavanja u sudnici iako je bio prisutan tužilac i po zakonu obavezan da mi uruči dokumente iz optužnice on to čak ni tada nije učinio iako je sudija zatražila dokumentaciju riječima “da sam u pravu” ponovivši dva puta da treba da mi predaju materijal a posebno dokument o svojoj navodnoj nadležnosti.
Osoba koja se pojavila u ime tužilaštva je tvrdila kako je u stvari drugi tužilac nadležna a on je samo mijenja te nije siguran da li je u spisu kompletan materijal, dodavši da ja mogu doći u njihovo tužilaštvo i kopirati šta me zanima pokušavajući da me napravi budalom.
Napominjem da sam više puta pismeno zahtjevao od njihovog tužilaštva da bi dostave rješenje o svojoj navodnoj nadležnosti što oni nikada nisu htjeli da učine, kako bi nastavili sa lažiranjem montirane optužnice.
Sudija je čak tražila da joj obećam da ću naredni put svojevoljno doći inače bi bila prisiljena da odredi pritvor na šta sam odgovorio da su sve radnje nezakonite i da su nenadležni te da ja i hoću da me pritvore dodajući u pravcu tužioca pitanje : “Zašto tužilaštvo ne predloži pritvor i sve bi se riješilo za 3 dana. U roku od 24 sata mi se mora omogućiti pravo na žalbu a o tome mora odlučivati viši sud za 2 dana i bila bi okončana ova farsa jer bi tužilac morao obrazložiti nadležnost po ovom predmetu odlukom koja ne postoji”, citiram član “Nadležnost za određivanje pritvora” iz ZKP-u :
(1) Pritvor određuje rješenjem sud na obrazloženi prijedlog tužioca. (2) Rješenje o pritvoru sadrži: ime i prezime lica koje se lišava slobode, krivično djelo zakoje se okrivljuje, zakonski osnov za pritvor, obrazloženje, pouku o pravu na žalbu,
službeni pečat i potpis sudije koji određuje pritvor. (3) Rješenje o pritvoru predaje se licu na koje se odnosi u času pritvaranja. U spisima se mora naznačiti čas predaje rješenja. (4) Protiv rješenja o pritvoru pritvoreno lice može se žaliti vijeću (član 24. stav 5.) u roku od 24 časa od časa prijema rješenja. Ako se pritvoreno lice prvi put ispituje po isteku
ovog roka, može izjaviti žalbu prilikom tog ispitivanja. Žalba s prepisom zapisnika o ispitivanju, ako je pritvoreno lice ispitano i dokazima na kojima se zasniva rješenje o pritvoru kao i rješenje o pritvoru dostavljaju se odmah vijeću. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. (5) U slučaju iz st. 4. ovog člana, vijeće koje odlučuje o žalbi dužno je donijeti odluku u roku od 48 časova.

Sve se završilo time što iako sam tražio zapisnik od sudije, nisam ni njega dobio, nego je sudija saopštila da će mi ga poslati a sve vjerovatno posljedica toga što sam i rekao u sudnici da je predsjednik suda Luka Borovčanin lažirao prethodni zapisnik i naveo kako je tužilac tada bio prisutan i čak nešto izjavio iako pomenuti tužilac uopšte nije došao.


Sve sam to dokazao i materijal dostavio Uredu disciplinskog tužioca u 7-8 pošiljki a posebno je bitno lažiranjo zapisnika od strane predsjednika suda, Luke Borovčanina a što se može vidjeti na dnu, gdje ne samo da nema potpisa tužioca, nego nije ni štampano navedeno njegovo ime.
A kakvo je to teško krivično djelo za koje sam optužen poslije 8 godina neprekidnog nadzora komunikacija i praćenja da mi bilo što pronađu vidi se iz optužnice i naredbi a to je “povreda ugleda suda” jer sam pisao da su okružni tužioci i sudije u sadejstvu sa političko tajkunskom mafijom i smišljeno prekrivaju pljačke i ubistva odnosno zločine nad narodom.
Iz njihove “optužnice” se vidi da svoju nadležnost zasnivaju na dopisu republičkog tužilaštva, koji sam ja od njih više puta tražio a nisu htjeli da bi ga pošalju jer bi se razotkrilo kakva je monstruozna manipulacija u pitanju.
Nije im palo na pamet, da ću ja taj dokument tražiti, upravo od Republičkog tužilaštva, što sam i uspio da dobijem, poslije dva pokušaja a iz njega se vidi da nikakva krivična prijava protiv mene nije njima data u radu nego naprotiv moja krivična prijava protiv kriminalne grupe više lica koju čine osobe iz pravobranilaštva, tužilaštva i suda.


Oni su dakle iskoristili taj dokument i uz njega spojili nekakvu sasvim drugu dokumentaciju i formirali bezvezni predmet protiv mene, samo kako bi mogli da me nadziru a uprkos odluci Republičkog tužilaštva, moja krivična prijava je zadržana u tužilaštvu u Bijeljini i odluka donesena sa falsifikovanim datumom odnosno uručena mi je 29.06.2017. sa datumom iz marta 2016.
Ali čak i da je teoretski neka prijava protiv mene dodijeljena drugom tužilaštvu oni su bili obavezni postupatu u skladu sa ZKP-u i predati optužnicu nadležnom sudu u Bijeljini tim prije što i tužilac nadodi da se radi o “području opštine Bijeljina” što je dodatni dokaz da je svjesna montiranja ali je natjerana od strane moćnika izvršavati naredbu o crnoj knjizi i borbi koju mjihovi ljudi u institucijama moraju da vode protiv svih koji im se suprotstave.
ZOT-a član 20, stav “(2) Glavni republicki tužilac neke predmete ili radnje iz djelokruga jednog okružnog tužilaštva može povjeriti drugom okružnom tužilaštvu. Bez obzira na nadležnost odredenog okružnog tužilaštva, glavni republicki tužilc takode može povjeriti pojedine predmete pojedinim glavnim tužiocima, zamjenicima glavnih tužioca, ili tužiocima.”
Tako je tužilaštvo koje je montiralo optužnicu, nastavilo da prikriva kompletnu dokumentaciju, ne samo poslije mog insistiranja nego i čak pošto je dva puta ponovljeno od strane sudije, kako sam u pravu i da oni moraju da mi uruče dokumentaciju. Cilj toga je da se održava privid neke regularnosti, jer tužilac koji je podigao optužnicu je na bolovanju a ovaj koji je mijenja, “nema pojma ni o čemu” dok se druge strane sudija, čak ni ona nema dokumentaciju a ne samo ja, te formalno niko od njih navodno “ne zna” da je u pitanju montirana optužnica, jer dokument o navodnoj nadležnosti “ne postoji” iako sam ga ja dostavio u spis.
Stekao sam utisak da i sudija i tužilac nisu lično umješani u pripremu zločinačkog plana no veoma dobro znaju, kakav je kriminal u pitanju i da zastupaju nezakonite postupke ali izvršavaju naredbe sa vrha mafijaškog režima u strahu ne samo za posao nego i za sopstveni život.
I tako, pošto nisam dobio ni zapisnik sa tog pretresa, očekujem da će biti mnogo stvari koje su se desile a nisu navedene ali i nečega što se nije desilo a biće upisano kao da jeste.
Cijelo vrijeme sam stajao u sudnici sa kesom u rukama za slučaj da osjetim mučninu i počnem povraćati no sve se završilo time što ni sudija nije pozvala hitnu pomoć pa smo izašli napolje a trojica sudskih policajaca su me bukvalno ostavili na ulici riječima “eto što se nas tiči ti si sad slobodan”.
Iako su me predhodni put vratili nazad u Bijeljinu ovog puta su me, očito po naredbi načelnika Borovčanin Danka, izdatoj danima ranije, ostavili na Sokocu, čime se obistinila moja pretpostavka da će se tako i desiti što sam opisivao nekolicini prijatelja. Da bih tada mogao, da različite načine, “zadesno” nastradati, da primjer naletim na neku lažnu pljačku, gdje bih bio “slučajno” pogođen, prilikom bjekstva pljačkaša, koji čak ne bi ništa ni ukrali nego je naravno osnovni cilj da me likvidiraju.
Zato sam krajnje koncentrisano hodao ulicom i razgledao kafiće uključivši mobilni telefon koji mi je sudija vratila na moje insistiranje kao i novac inače se nebi mogao ni vratiti kući.
U kafeu sam zatražio lozinku od radnice i upute o tome gdje se nalazi autobuska stanica te odmah uspostavio internet vezu sa sestrom i nekolicinom prijatelja, opisavši šta se desilo uz podsjećanje na moguću zamku koju sam pokušao spriječiti incidentom u Bijeljini.
Uz ovo javljanje prijateljima nadao sam se da će grupa koja je pripremila likvidaciju po nalozima šefova, odustati od plana, što se izgleda i desilo.
Naime po izlasku iz kafea, krenuo sam u pravcu koji mi je opisan, gdje bi na oko 250 m udaljenosti, trebalo da bude autobuska stanica.
Nekih 50 m, ispred stanice iz po izgledu, rekao bih restorana, izašao je visok, krupan, mlad čovjek i mahao prema meni pozivajući me da priđem.
Pošto još nisam vidio autobusku stanicu a nalazio sam se na raskrsnici, ne znajući kuda dalje da pođem, pitao sam ga gdje je autobuska stanica jer tamo mora da idem na šta je odgovorio.
“Odmah je iza gore a sad ti meni reci ko si, gdje ideš, odakle si, kako ti je ime i prezime i šta nosiš u toj kesi.”
Iako sam očekivao da me neko presretne, malo me iznenadilo, otkud tolika pitanja te sam samo rekao da mi je u kesi voda, koju pijem, žurim na autobusku stanicu a on je na to rekao da je inspektor i ponovo postavio ista pitanja, rekavši da ću morati sve da mu ispričam, što je pitao.
Prema mojoj procjeni, to je bila laž, jer je izgledao isuviše mlad za policijskog inspektora, te sam zatražio da mi pokaže svoju značku, odnosno iskaznicu što je on ignorisao i ponovo nastavio sa istim pitanjima.
Pošto ni poslije ponovnog mog zahtjeva da se legitimiše to nije učinio rekao sam mu “Ćao, prijatno” pozdravio ga rukom i otišao u pravcu autobuske stanice.
Bio sam spreman da on ili više njih krene za mnom i da me napadnu ali to se nije desilo, te samo mogu pretpostaviti da je zbog vanrednih okolnosti koje sam izazvao, odlučeno da se otkaže likvidacija te su se momci zaduženi za to zainteresovali šta je u pozadini i da provjere, da li sam ja u pitanju s obzirom da vjerovatno u tako malom mjestu svi se dobro poznaju i jedan stranac je svima lako uočljiv.
Po dolasku na autobusku stanicu imao sam sreće da postoji linija sa polaskom za Bijeljinu za oko pola sata te odmah kupio kartu što se može vidjeti na slici.


Do dolaska autobusa na prilično pustoj stanici nastavio sam komunikaciju sa prijateljima, stalo posmatrajući da li će se neko pojaviti sa bilo koje strane, što se nije desilo, te sam se srećom uspio vratiti kući.
Na kraju samo skrećem pažnju svima da se zapitaju kako uopšte može biti govora o nekom pravičnom suđenju.
Čak i da nije bilo prisilnog dovođenja, mučnine i povraćanja, optuženi se tjera da sa svojevoljno prelazi put od par stotina kilometara u oba smjera gubeći 6, 7 ili 8 sati, dok se tužilaštvo bahati i ismijava, te uskraćuje svu dokumentaciju montirajući nelegalne optužnice.
Svi skupa se možemo još na kraju zapitati koliko je i ranije bilo ovakvih slučajeva a optuženi nisu ni pomislili da su prevareni i da se radi o montažama i koliko je ljudi stradalo, ubijeno, poslije ovakvih gestapovskih metoda, tajnog praćenja, posebnog istražnog nadzora i ubjeđivanje žrtve da krene se nijema.
Potpuno na isti način, pripremljen je teren za likvidaciju Davida Dragičevića koji je takođe prijavljen za banalni incident, odnosno koškanje sa 2-3 osobe a što je iskorišteno za njegovo praćenje i nadzor te na kraju likvidaciju.
Na konferenciji policije koja je emitovana na televiziji, ispričane su brojne gnusne laži sa ciljem kriminalizacije zrtve a ono što je bila nesporna istina i što je policija izuzetno dobro znala je to da je David Dragičević bio konstantno praćen i u svakom trenutku su znali gdje se nalazi i šta se sa njim dešava a to su smišljeno prećutali…

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Related posts

Leave a Comment