Po informacijama potvrđenim od više referentnih izvora Dragan Lukač uskoro napušta ministarsku fotelju…

Razloga je više, a primarno zbog već započetog suđenja povodom napada na Draška Stanivukovića i napretka u istrazi ubistva Davida Dragičevića.

Na sve to valja mu se suočiti sa međunarodnom istragom oko narkotika i ubistava zbog koje ga je “otpisao” državni vrh Srbije.

U vrijeme započinjanja našeg otvorenog sukoba, negdje sredinom 2015. godine, Dragana Lukača su čak i opozicioni politički subjekti i mediji nazivali najboljim ministrom. Mnogi su ga već tada vidjeli kao budućeg entitetskog premijera ili predsjednika. Sa druge strane meni je samo bio treći SNSD-ov ministar (S. Čađo, R. Jovičić) kom se javno suprotstavljam u davno započetom okršaju sa kriminalizovanim strukturama policije.

Na sve načine pokušavao sam izbjeći dalje sukobe, pismenim obraćanjima, slanjem “emisara” i na bazi dokaza iz konkretnih krivčnih predmeta. U principu izbjegavam nove konfrontacije jer kad jednom zauzmem “busiju” nema sile koja me može pomjeriti. Tako je bilo i sa Lukačem nakon postavljenja. No, danas i sam nepobitno zna da je odabrao pogrešnu osobu za demostriranje sile i moći. Mogao je birati funkciju u daljoj političkoj karijeri, a sad se neizbježno suočava sa krivičnim postupcima i teškim robijama. Ko se mača lati, od mača će i …

Kako potvrđuju dobro upućeni izvori Lukaču je dato u izbor – ostavka ili smjena, bez mogućnosti odugovlačenja odluke. Kada je opcija smjene u pitanju Radovan Višković je to pitanje bio u pravnoj obavezi pokrenuti još nakon potvrđivanja optužnice zbog krivičnih djela “ugrožavanje sigurnosti” i “tjelesna povreda” na štetu tada narodnog poslanika Draška Stanivukovića. U avgustu mu je u Osnovnom sudu u Banjaluci zakazano izjašnjavanje o krivici po tom krivičnom spisu i manje-više zna se da će priznanjem krivice i nagodbom o sankciji izbjeći suđenje i težu kaznu.

Po prilici to je i krajnji rok njegove ostavke ili smjene. Zloupotrebio je službeni položaj ministra i ovlaštenje da zastupa Vladu RS na sjednicama parlamenta, počinio nepobitno dokazivo krivično djelo na štetu narodnog poslanika i nakon potvrđivanja optužnice pravno više ne može vršiti datu funkciju. Već je trebao biti udaljen sa funkcije, ali je valjalo istopiti njegovu neformalnu moć, pa su i pravne osnove malo “prolongirane”.

Pored ovog krivičnog postupka valja znati i da Tužilaštvo BiH preduzima hvale vrijedne poteze u istrazi ubistva Davida Dragičevića. Preuzet je i objedinjen kompletan spis (ogroman materijal!), kako od banjalučkog Okružnog tužilaštva, tako i od Republičkog javnog tužilaštva RS po prijavi Davora Dragičevića i moje malenkosti, o čemu sam više puta pisao. Dovoljno je reći da advokat Ifet Feraget, roditelji ubijenog Davida i moja malenkost kao prijavitelji, te brojni drugi upućeni u ova dešavanja izražavaju zadovoljstvo napretkom u istrazi. Na veliku žalost ministra Lukača napredak se manifestuje i na planu njegove krivične odgovornosti.

Kako je podnaslovno rečeno, a više puta sam objavljivao detalje, poseban problem Dragan Lukač ima sa političkim vrhom i istražnim organima Republike Srbije. Njegov očajnički pokušaj da 20. juna preko obilježavanja Dana policije u Beogradu zadobije političku podršku završio se javnim poniženjem kakvom se zasigurno nije nadao. Ministar Aleksandar Vulin prema njemu iskazao je otvorenu netrpeljivost, ignorisanje do nivoa javnog poniženja. Predsjednik Vučić ponašao se kao da uopšte ne primjećuje “uvaženog gosta” iz Banjaluke.

Društvo su mu činili već otpisani kadrovi Nebojša Stefanović i Vladimir Rebić, koji se nalaze pod istom međunarodnom istragom sa Draganom Lukačem. Ubrzo idu tekstovi povezivanja ubistava advokata Miše Ognjanovića i Strahinje Stojanovića, odnosno finalizacija ranijih objava na ove teme i svođenje priče na konačnu istinu. Normalno, uz neizbježno povezivanje Dragana Lukača sa ovim i drugim povezanim zločinima.

Mogao bih sad veze krijumčarenja narkotika i ubistava širiti unedogled, ali poenta je da državni vrh Srbije u ministru Draganu Lukaču vidi okorjelog kriminalca. Ovo bilo posljednje obilježavanje Dana policije koje je dočekao izvan zatvorske ćelije. Jeste, obećavaju mu štošta u kontekstu ostavke ili smjene, ali i njemu je jasno da od toga nema ništa. No, ništa drugo mu nije preostalo do prepustiti se sudbini.

Sa moje strane može računati na još dvije krivične prijave, od čega jednu za tešku korupciju, a drugu za torturu koju smo porodica i ja pretrpili za njegovog vakta. Vjerujem izvorima informacija i njihovim saznanjima zbog kojih krivičnih predmeta se okončava Lukačeva karijera, ali za svaki slučaj to ću “podebljati” sa još nekoliko prijava. Sa druge strane moram se pobrinuti i za Lukačeve saizvršioce i saučesnike, tako da i oni dobiju zaslužene robije. Godinama sam stvarao uslove za njihovo procesuiranje i doista treba biti naivan pa vjerovati da ću nekom oprostiti. Elem, o tome više nakon procesuiranja.

Znači, Dragan Lukač neslavno završava i policijsku i političku karijeru, a sa takvim ishodom se već pomirio. Njegova nadanja u izbjegavanje robijanja i zadržavanje opljačkanog bogatstva tek su “ludom radovanja”, ali to su stvari sekundarnog karaktera. Zasad je važno da sam prvi objavio predstojeća dešavanja i definitivan pad teškog kriminalca na poziciji ministra policije. Posebice zbog njegovih “skutonoša” čija bespoštedna čistka slijedi istovremeno sa Lukačevom, a koji će se sami prepoznati.

Radovanovicborislav.blogspot.com