Afera “Ikona” ima svoju pravnu kvalifikaciju…

Afera “Ikona” po ko zna koji puta vraća nas na problem Dodikovog trgovanja uticajem i to direktnim podmićivanjem raznih svjetskih moćnika – poput najmoćnijeg diplomate svijeta Sergeja Lavrova. Vrijeme je da takvu praksu podvedemo pod pravno tumačenje krivičnog djela “Davanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem” iz člana 219a. Krivičnog zakona BiH. Na tom krimenu Tužilaštvo BiH treba graditi istragu, a u tekstu obrazlažem dokaze i činjenice ovakvog stanovišta.

Nije tek tako u nacionalnim zakonodavstvima i međunarodnom pravu zabranjeno darivanje skupih poklona unutar diplomatskog djelovanja. Bez ograničenja vrijednosti poklona imali bi globalnu javnu utrku u podmićivanju stranih zvaničnika i diplomata. U praksi imamo ovakva podmićivanja, baš kao između Dodika i Lavrova, ali zato imamo i tužilaštva sa pravnom obavezom sprovođenja istraga u datim situacijama.

Primjećujem u medijima sve više potvrda mog teksta Dodik je neprocjenjivo vrijednu ikonu svetog Nikole platio milion eura , posebice navoda da sporna ikona vrijedi preko 10 miliona eura. Sa druge strane vidimo Lavrovljeve i Dodikove ujdurme oko skrivanja ikone od istražnih organa, a utvrđivanje njene vrijednosti određuje da li je ovde riječ o legitimnom diplomatskom poklonu ili podmićivanju – kao polazišta tužilačke istrage.

Po našim i po ruskim zakonima, jednako, inkriminisani su pokloni vrijedni milione eura, tako da nikog ne treba čuditi odluka ruskog ministra o vraćanju ikone. Normalno, nakon što je in flagranti uhvaćen sa tako skupim i prethodno ukradenim predmetom. Juš uvijek je upitno šta je doista Lavrov preko ambasadora Samardžije vratio Dodiku, pa sve do toga zašto Tužilaštvo BiH ovoliko odugovlači sa privremenim oduzimanjem predmeta kao polazišnom istražnom radnjom (vidi: Ambasador Željko Samardžija otuđio ikonu-dokaz, a Gordana Tadić i Darko Ćulum spavaju zimskim snom! ). Ovde je Ured disciplinskog tužioca VSTV-a već morao reagovati po službenoj dužnosti protiv tužilaca koji opstruiraju međunarodnu istragu.

Dakle, utvrđivanje vrijednosti ikone određujući je osnov između podmićivanja i legitimnog diplomatskog poklona. Zasad više činjenica govori u prilog davanja mita, uključujući i činjenicu da Tužilaštvo BiH protivpravno pogoduje počiniocima krivičnog djela. Delikta za koji je zaprijećena kazna do pet godina zatvora! Govorim o kazni kojoj podliježe i Sergej Lavrov zbog primanja mita na teritoriji Bosne i Hercegovine!

Ovim dolazimo do racionalnog pitanja: zašto Dodik podmićuje Lavrova? Odgovor je vrlo prost: zarad trgovine uticajem u korist Dodikovih interesa, a za šta Lavrov zloupotrebljava (službeni) položaj ministra inistranih poslova Ruske Federacije. Mnogo puta sam u tekstovima na ovu temu objašnjavao kako Lavrov godinama “lobira” za Dodika, no to je bilo u političkom kontekstu afere, a sad isključivo govorim o pravnim aspektima i koristim odgovarajuće pravne termine.

Svaki dolazak Sergeja Lavrova u Banjaluku pred izbore bio je u funkciji protivpravnog uticaja na biračko tijelo i to za račun Milorada Dodika i njegovog SNSD-a. Svako takvo predizborno angažovanje Lavrova, do 2014. preko 2018., do 2020. godine (propustio zbog samoizolacije) predstavljalo je zloupotrebu položaja ministra i trgovinu uticajem. I uvijek je bio plaćen/podmićen! Problem je što za dokazivanje ovih navoda moramo ući u službenu dokumentaciju raznih izvora izbornog finansiranja, a šta je nemoguće prije obaranja Dodikovog režima.

Elem, preko izuzetno vrijedne ikone svetog Nikole došli smo do tog nužnog dokaza podmićivanja za trgovinu uticajem i zato je ova istraga tako važna. Upravo istraga (međunarodna) treba poći od pitanja: zašto Lavrov svoju “balkansku turneju” započinje neformalnim sastankom u Istočnom Sarajevu? Zašto je tako grubo pogazio diplomatska pravila i prije sastanka sa Predsjedništvom BiH ušao u privatne brifinge sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem? Odgovore znamo unaprijed: kako bi od Dodika primio mito u vidu basnoslovno vrijedne ikone!

Šta je ministar Lavrov nakon primanja mita uradio u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu? Vidjeli smo po izjavama datim novinarima. Jasno je isticao kako se mora poštovati mirovni sporazum i sve ono šta je istim “garantovano” Republici Srpskoj, te da OHR treba napustiti Bosnu i Hercegovinu. Bukvalno je ponavljao stavove Milorada Dodika, odnosno stvari tumačio kako to Dodiku odgovara. I to poistovjećivanjem Dodika i Republike Srpske! Ukoliko je to činio po osnovu primljenog mita i zloupotrebivši funkciju ministra govorimo o nespornoj protivpravnoj trgovini uticajem, odnosno o krivičnom djelu “Primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem” iz člana 219. KZ BiH.

Ovde moramo razjasniti aktuelni trenutak i motive počinjenja nove radnje produženog krivičnog djela trgovine uticajem. Ranije je Sergej Lavrov više puta svoj uticaj koristio za Dodikove unutrašnjepolitičke interese i izborne pobjede. Pored njega Dodik je i 2014. i 2018. godine dovodio ruske plaćenike sa namjerom da silom onemogući predaju vlasti u slučaju gubljenja izbora. Pokazalo se da su otvorena lobiranja Lavrova, Putina, Vučića i sličnih bila bila dovoljna, pa su “kozaci-folkloraši” ostvarili samo preventivnu ulogu. Prijeteću, normalno.

Kad već pominjem Putina moram podsjetiti na septembar 2014. godine kada su Dodik i Željka Cvijanović u Moskvi četiri dana čekali sastanak sa njim. Tek kad je uplaćeno četiri miliona eura Putin je našao desetak minuta da se fotografise sa Dodikom, no to je ovome bilo dovoljno za tadašnje predizborne ciljeve. Na skupo plaćenu fotografiju režimski mediji su nakačili silne spinove i znamo kako su izbori okončani, a četiri miliona eura svakako nisu dali iz svog džepa.

Sa te strane ne treba biti naivan. Novac potrošen na Putina i Lavrova je tek “kap u moru” onoga šta se godinama izdvaja za lobiostičke usluge (čitaj: podmićivanja) raznih moćnika zapada. Pisao sam o 11 miliona datih u Vašingtonu kada je tadašnji visoki predstavnik Kristijan Švar-Šiling trebao smijeniti Dodika, a da se ne vraćamo na već reciklirane teme lobističkih agencija plaćenih iz budžeta Republike Srpske. Ljudi moji, ogroman narodni novac potrošen je za opstanak na vlasti seljačine i bitange.

Za prošlogodišnje lokalne izbore ministar Lavrov zbog izolacije nije došao u Banjaluku i odradio “tradicionalno” ubjeđivanje Srba kako trebaju glasati, no nisam tek tako povodom afere “Ikona” otvorio temu Stvarni razlog balkanske turneje Sergeja Lavrova je kupovina Agrokora. Ovim dolazimo do druge dimenzije prodmićivanja Lavrova kako bi trgovao uticajem za račun Dodika. Govorim o regionalno-međunarodnoj Dodikovoj poziciji i kako on bez adekvatnih resursa “pliva” u krupnim projektima.

Sergej Lavrov je ključni protagonista mantri o Dodikovoj važnosti na pitanjima regionalne trgovine i izuzetno složenih energetskih projekata. Realno gledano Dodik je tek jeftini poslušnik hrvatskih tajkuna tipa – generala Ivana Čermaka i Pavla Vujnovca, a Lavrov je taj koji mu otvara vrata predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića. Za neupućene moram istaći kako su hrvatski predsjednik, premijer i pomenuti (najbogatiji!) tajkuni godinama u kandžama ruskog Gazproma. Kad pogledate ko su današnji vlasnici Fortenove grupe možete shvatiti kako se afera Agrokora preliva na poslove snabdjevanja gasom i stvaranja tržišnih monopola.

Nadam se da sam prednjim pasusem dovoljno nagovjestio temu narednih tekstova o aferi “Ikona”. Mnogima nije bilo jasno zašto bi Dodik milion eura plaćenu ikonu, inače vrijednu preko 10 miliona, poklonio Lavrovu. Kad otvorimo teme oko regionalnih projekata vrijednih desetine milijardi eura biće jasno kako je ovde riječ tek o “tričavim milionima”. Obzirom da nema realnog kapitala potrebnog za opstanak u ovim krupnim poslovima valjalo je još jednom podmititi vječnog trgovca uticajem Sergeja Lavrova, pa preko njegovog imena i spinova loviti u mutnom. Elem, time već ulazimo u teme od kojih Tužilaštvo BiH godinama bježi kao od đavola i gdje detaljno obrazlaganje zahtjeva serijal tekstova.

Radovanovicborislav.blogspot.com