Ministar Lukač kaznio me je zbog objava da je iznajmljivanjem 102 vozila Škoda-oktavija počinio težak kriminal na štetu budžeta i građana Republike Srpske…
Ko objavljuje neistine, a ko bezobzirno pljačka narodna dobra, najbolje pokazuje skandalozni i teško kriminalni ugovor – koji ekskluzivno objavljujem. Iz nepobitnih dokaza jasno proizilazi da je počinjeni kriminal mnogo teži od mojih prvih procjena, te da vajnom ministru Lukaču treba “rezervisti” zatvorsku ćeliju.
Jeste za rubriku “vjerovali ili ne”, ali egzaktni dokazi i proračuni pokazuju da je na ugovoru vrijednom 5,7 miliona maraka moguće stvoriti koruptivnu bazu tešku čak ČETIRI MILIONA. Konkretno, da akteri lopovluka međusobno podijele nezakonito stečenih četiri miliona maraka iz ugovora čija je vrijednost 5 743 675,82 KM (pet miliona i sedam stotina hiljada).
Pomenuti banditizam nesporno je izveo naš ministar unutrašnih poslova Dragan Lukač uz svesrdan blagoslov premijera Radovana Viškovića i njegove vlade. Pitanje Viškovićeve odgovornosti u odnosu na ovaj skandalozni kriminal potegao sam 17. maja ove godine (MEGA AFERA: Koliki je Viškovićev tal od “iznajmljivanja” 102 Škode-oktavije?! ) i nakon 11 dana na kućnu adresu dobio rješenje o otkazu. Nakon 25 godina službe u MUP-u Republike Srpske dobio sam otkaz jer umijem računati i usuđujem se razotkrivati kriminal vlade.
Može Vlada RS donijeti odluku o nabavci 102 vozila za potrebe policije i za tu namjenu izdvojiti preko 5,7 miliona maraka narodnog novca, no taj posao zakonski mora sprovesti u okvirima domaćinskog upravljanja i pravila struke. Kakve “domaćine”, iliti korumpirane bitange, imamo u entitetskoj vladi najbolje pokazuju odredbe ugovora sklopljenoh oko “iznajmljivanja” 102 Škoda-oktavije.
Po ugovoru vidimo da je ministar Dragan Lukač iznajmljivanje na četiri godine 80 vozila Oktavija sa dizel motorom od 85 KW ukupno platio 4 383 894,53 KM (4,3 miliona), sve sa uračunatim PDV-om. Jednostanom računicom dobijamo da je vozilo te kategorije prosječno plaćano 54 798,68 maraka i to po osnovu rentiranja na četiri godine. Nakon toga vozilo mora biti vraćeno vlasniku, a godinu smo već “potrošili” i preostaje nam manje od tri godine do finalizacije ovog lopovluka.
Ono šta od starta problematizujem jeste činjenica da je identična vozila ministar mogao u trajno vlasništvo kupiti za nekih 38 000 maraka po komadu, sve sa PDV-om. I to kod istog konzorcija okupljenog oko “Porše-lizing” d.o.o. Sarajevo, po njihovim maloprodajnim cijenama. Dobar domaćin, šta Lukač nedvosmisleno nije, tražio bi kakav popust na toliku količinu i iznos nabavke, no ostanimo na polazištu da vrijednost jednog vozila u prosjeku nije prelazila 38 000 maraka, a ona proizvedena 2017. godine i ranije mogla su se kupiti i za 5 000 maraka manji iznos.
Poenta je u tome da vozila kakva su se u trajno vlasništvo moglo kupiti za 38 000 maraka po komadu ministar plaća “iznajmljivanje” na četiri godine vrtoglavih aman 55 000 maraka , odnosno 17 000 preplaćuje vrijednost vozila. Problematično bi bilo da je iznajmljivanje vozila na četiri godine platio po njihovoj realnoj vrijednosti, a da toliko preplati može samo ako je lud ili tažak kriminalac. Pošto takav aranžaman nikad ne bi sklopio za svoje privatne potrebe ostaje da je ministar policije jedna vrlo kriminalizovana bitanga.
Idemo dalje. Iz ugovora vidimo da je “iznajmljivanje” 20 vozila sa 110 KW dizelskim motorom ukupno (pre)plaćeno 1 167 296,83 KM, sa PDV-om. Opat dolazimo do nevjerovatnih 58 364,84 KM po vozilu. Suštinsko pitanje glasi: prelazi li vrijednost takve Oktavije nekih 40 000 maraka?! Prelazi po cijenama iz tekuće godine i kada su u pitanju modeli proizvedeni 2019. godine, a koji se bitno razlikuju od onih iz kontraverznog Lukačevog ugovora. Za svako vozilo sačinjena je pojedinačna dokumentacija i vrlo jednostavno je razjasniti elemente spornog lopovluka.
Znači, kada govorimo o modelima sa 110 KW motorom ministar je iznajmljivanje preplaćivao do 18 000 maraka po komadu od stvarne vrijednosti vozila. I tako 20 puta! Možemo otvoriti kompletnu dokumentaciju i analizirati svako vozilo ponaosob, ali ukupna vrijednost 80 Oktavija 85 KW neće preći tri miliona maraka, baš kao što vrijednost ovih sa 110 KW motorima neće preći 800 000 maraka. Govorimo o iznosu od 3,8 miliona maraka za stotinu vozila, se sa uračunatim PDV-om, za koji je ministar identičnu “robu” mogao kupiti u trajno vlasništvo.
Dovoljno dugo sam radio u policiji, pa tako mogu posvjedočiti i da smo većinu vozila raubovali po dvije decenije. Posebice one poznate WV-polo ili Golf 4, nabavljane prije 2000. godine. Ove Lukačeve Škoda-oktavije su skupocjenija vozila i sa te strane daju pretpostavku dugogodišnjeg korištenja. Ovako, za manje od tri godine davaocu lizinga moramo vratiti 102 vozila i razmišljati kako nadomjestiti toliku potrebu. Možda novim kreditim, novim lizingom i novim lopovlukom!
Nije na odmet pomenuti da su sredstva za ovu javnu nabavku obezbjeđena kreditom, tako da ovo Lukačevo “domaćinsko iznajmljivanje” narod košta uveliko preko ŠEST MILIONA KM. No, zato se vajni ministar vozi u “Super B” modelu Škode iznajmljenom po vrtoglavih 99 169,57 maraka. Koga voze u ovoj “skromnijoj” od 93 314,89 KM treba otkriti. Možda u dodatnoj opremi imaju krila i mogu letjeti kada su toliko (pre)plaćene?!
Elem, vrijeme je za potezanje ključnog pitanja: jesu li sporna 102 vozila mogla biti u trajno vlasništvo kupljena za plafon ČETIRI MILIONA? Pa da ih policija koristi narednih 10,15 ili čak 20 godina?! Da ne moramo za manje od tri godine vlasniku vratiti iznajmljena vozila i sa grbače napaćenog naroda ponovo razbacivati milione maraka?
Ljudi moji, je li racionalno iznajmiti nekakvu stvar za 5,7 miliona ukoliko identično možeš kupiti za 4 miliona, ma o čemu govorili? Doduše, Ministar Lukač je godinama bio glavni banjalučki makro, pa možda polazi od “rentiranja” u domenu prostitucije. To je jedini posao u kom vam “roba” ostaje i nakon prodaje, sa gotovo beskonačnim manipulacijama u domenu naplate. Jeste, ovo su kurvanjska posla.
Ključ opisanog lopovluka nije na iracionalnom preplaćivanju iznajmljivanja vozila preko njihove tržišne vrijednosti, nego na drugoj etapi kriminalnog posla – kada vozila budu vraćena davaocu lizinga. Iz odredaba ugovora vidite kakvim je marifetlukom ministar obezbjedio da se vozila vrate u što boljem stanju, odnosno da se mogu što skuplje prodati.
Zato u ugovoru stoji da će MUP dodatno platiti ukoliko ukupna pređena kilometraža bude preko 160 000 kilometara. Ide se na demotivaciju koroisnika lizinga da iznajmljenim vozilima prelazi više od 40 000 km godišnje, ili 160 000 km za četiri godine? To je manje od 110 kilometara dnevno, a šta je prosjek kakav policija uglavnom prelazi obzirom da se vozila koriste u smjenskom radu i za specifične potrebe. No, ministru nije važno funkcionisanje policije, nego da vozila vrati u što “skupljem stanju”.
Vidite, nakon četiri godine vrijednost vraćenih vozila ići će oko 20 000 maraka u prosjeku, a ove dvije “Super B” i dvostruko toliko. Znači, da će sarajevskom “Porše-lizingu”, “Autoradu” iz Pelagićeva i “Auto-komercu” iz Banjaluke biti vraćena vozila čija ukupna vrijednost prelazi DVA MILIONA maraka. Za manje od tri godine stiže na naplatu druga tranša ove sramotne pljačke narodnih dobara. MUP RS i Republika Srpska baviće se problemima kako nabaviti novih stotinu vozila, a barabe će bez problema obrnuti novih dva miliona maraka na nečemu šta je plaćeno i uveliko preplaćeno.
Dakle, pokazao sam u prednjem dijelu teksta da su vozila iznajmljena za nekih 1,9 miliona maraka skuplje nego da su kupljena u trajno vlasništvo. Sad ukazujem da će po isteku lizinga i vraćanja vlasniku bez problema prodavana za 20 000 maraka po komadu, plus 45-50 hiljada, ove dvije “Super B”. Eto nas na iznosu od preko dva miliona “novostvorene vrijednosti” – normalno kriminalno-koruptivne. Doseže li ovkvom računicom ukupan iznos od ČETIRI MILIONA maraka koruptivnog tala i to iz posla vrijednog 5,7 miliona? Kako ukazah na uvodu.
Vidite iz ugovora kako ministar brine o interesima davaoca lizinga u dijelu gdje će MUP nadoknaditi štete koje se ne budu mogle naplatiti putem osiguranja. Nisu vozila kasko osigurana zarad interesa Republike Srpske, nego iznajmljivača, koji će kao vlasnik naplatiti štete. Hvale se Radovan Višković i Željka Cvijanović kako ovim poslom MUP štedi na registracijama, servisima, zamjenama guma i slično. Svuda u svijetu vlasnici vozila čine takve stvari, a posebice kada je u pitanju izdavanje vozila. Jedino kod nas vlasinici vozila to čine novcem zakupaca i to sa ovako preplaćenim odnosima.
U konačnici ostaje nam još jedno, ono ključno, pitanje: zašto bi ministar ovako pogodovao privarnim kompanijama, da bez truda i rizika zarade do nevjerovatnih četiri miliona maraka? Odnosno, da ovako teško ošteti entitet čiju vladu zastupa? Sve je učinjeno zbog lopovskog udjela u ovoj muljaži i nema potrebe tražiti drugog odgovora. Lopovluk, lopovluk, lopovluk…
Vrhunac zloupotreba službenog položaja vajnog ministra Lukača počiva na činjenici da me je lično novčano kaznio zbog uzbunjivanja javnosti povodom ovog lopovluka (“Lukačov lizing je “pušing” Republike Srpske!” ). Reče Lukač da sam iznosio neistine i na taj način “narušio ugled organa”. Eto, za potrebe dokazivanja osnovanosti mojih navoda pribavio sam kompletnu tendersku dokumentaciju ove javne nabavke. Jedinaa korekcija u odnosu na prethodne objave jeste u pogledu težine i načina izvršenja kriminala. Stvari su mnogo grđe od onoga šta sam početno procjenjivao.
Radovanovicborislav.blogspot.com
