Ljudiiiii, iz ove situacije nema nazad, nazad je SMRT – PRAVDA ISTINA
AKTUELNOSTI REGION 

Ljudiiiii, iz ove situacije nema nazad, nazad je SMRT

Gledam ovo sve i NE VJERUJEM Brate, gdje mi živimo.

Kreteni ubiše dijete! Gledam ove maturante, to su te godine.
Pa šta je to dijete moglo skriviti nekom. Tek postao svjestan da postoji.
Tek udahnuo vazduh. Rođen čist, bez mržnje, bez zla….dijete eeeeeej!
Našao se neko pametan da izigrava Boga.
Stoko poremećena, ko ti daje za pravo da se igraš sa nečijim životom.
Mene više boli što svi šute. Šta se dešava ovo! Pa svi moramo vani. Ovo se mora podržati maksimalno.
Ma milion da bude u grupi, million,…ma šta milion SVI!
Ali brate, zašto šute građani?!
Građanska dužnost je da izađemo.
Našem sugrađaninu je ubijeno dijete, a mi kao građani moramo izaći i podržati našeg sugrađanina u traženju PRAVDE i ISTINE! Pola nas ne progovara. Šute kao p.čke…STRAŠNO.
U Banja Luci za ovog čovjeka treba svaki dan da izađe minimum pet hiljada ljudi.
Treba lajkati, dijeliti na društvenim mrežama i samo pričati što više da ovi što ne smiju, da izađu i vide da nisu sami.
Pa majku mu ne mogu svi dobiti otkaz.
Treba ih probuditi iz mraka koji im je nametnut.
Otrgnuti ih iz njihovih čeljusti!
Istina, nisam ni ja išao u početku.
Ne zato što nisam doživljavao situaciju, nego zato što sam znao da ću ugroziti zdravlje jer sam takav čovjek, srčan i jako me boli ova situacija.
Ali sam shvatio da mora tako.
Svi moramo platiti ceh za slobodu i pravdu.
Neko životom, neko zdravljem, a neko i dijelom tijela svog.
Ne volim nepravdu.
Svaki put kada prilazim trgu osjećam adrenalin i osjećam da mi srce tutnji u grlu.
Svaki put kada stojim i slušam nesretnog oca osjećam veliku tugu i jezu koja prolazi cijelim tijelom ali zato svaki put kada se završi skup osjećam jednu veliku pobjedu.
Mi u stvari svaki dan pobjeđujemo u utakmici života. Ovo je najčistija utakmica koja se odigrava na ovim prostorima. Sa naše strane je čista, a sa njihove jako prljava, namiještena i neuredna.
Ljudiiiii, iz ove situacije nema nazad, nazad je SMRT!
Nazad je potpisivanje smrtne kazne.
Ubiće nas, raseliće nas, loviće nas kao životinje. Ne razumiju ljudi da nam je ovo možda prilika, da “POSTOJI MOGUĆNOST” da nam može biti bolje. Niko ništa ne garantuje ali možda se i nama neko čudo desi pa da nas i Bog malo pogleda pa da konačno živimo kao ljudi, a ne kao stoka.
Izgubili smo kompas totalno. Odlaze nam cijele porodice. Trgate djecu iz roditeljskih zagrljaja. Razdvajate nas od najmilijih. Vodite nas u tešku propast. Pa ljudi moji de uključite mozak i razmislite da nas sto ljudi j.be…. heeeeej sto ljudi nama kroji kako ćemo živjeti. Pa da li smo mi normalni. Sram nas bilo!
Pa jesmo li morali dozvoliti da nam ubiju dijete pa da se mi probudimo i na sve to ne budimo se svi. Nego postoje ljudi koji ne podržavaju PRAVDU i ISTINU, ljudi koji su u strahu, ljudi koji se kriju jer su osjetili svoj kraj.
Nezgodno je malo kad se stolica zaljulja. Stolica koja donosi mjesečno hiljade, desetine hiljada maraka. Ljudi kojima je smrt djeteta nista. U fazonu jbg nije se meni desilo. Ljudi koji bi nas tukli da mogu. E, oni su tek za posmatranje. To je neka nova ljudska vrsta.
Najpribližnija riječ ovozemaljska bi bila VAMPIR. Oni su vampiri modernog doba ili žargonski: seljačina evoluirala u vampira! (čast pravom seljaku) Gledam ih u skupštini, jeboteeee svi osijedili, a ništa živo nisu napravili. Gledam sebe, ostario sam i osjedio sa njima. Gledam i razmišljam kao da ne živimo u istom vremenu.
Pogledajte se u ogledalo! Pogledajte kakve su vam glave ćoškaste, liče na cjepanice. Pa vam još deset generacija treba da prođe asfaltom da bi glava dobila normalan oblik. Brate, ružni ste, baš ste ružni! Stoka ste poremećena i izopačena, mutanti jebote! Sve ste nam uništili. Uništili ste nam djetinjstvo, mladost, sadašnjost, a hoćete i budućnost.
Jedino što ste uspjeli napraviti to su ogromne kuće, visoke ograde da vam se ne može prići i jako velik lični konto, a narod? E narodu ste dali: bol, tugu, čemer, jad, muku, čireve, visok pritisak, bijedu, razne bolesti… penzioneri nam noću mile po kontejnerima. E to ste uspjeli narodu dati.
A vaša djeca, sta ste djeci svojoj ostavili? Da li o tome razmišljate. Djeci u amanet ste ostavili to da nose jako težak krst. Krst na kojem je svo prokletstvo i svo zlo koje ste nanjeli ovom jadnom i napaćenom narodu. Prokleti bili!
Misle da će se oprati ako grade crkve i idu po dva puta dnevno, krste se u autu kad prolaze pored crkve. Eeee, džabe je to sve. Umjesto da su podigli ovu zemlju iz pepela pa da im se imena uklešu u ploču i utkaju u srca naša i biste da im pravimo, a oni, oni su uklesali svoja imena u naša srca i dušu zahrđalim i trulim ekserima. Pa zar vam nije bilo dosta što ste sve pokrali. Pa ste sad počeli i da ubijate.
Mislili ste da će vam ovo lako proći. Niste računali na ovaj ishod. Mislite konobar, j.beš njega, lako ćemo to, a konobar kao na dalekovod da je uključen, sve jači i sve snažniji, a iza dalekovoda 300 000 gigavata čiste energije. Pa ljudi zar ne vidite šta nam rade?
Pa zar vam nije bilo dosta poslije one skupštine. Pa zar ono nije razlog da se pokrenete i izađete iz učmalih života prekrivenim strahom. Pa ljudi jeste li vi uopšte vidjeli, osjetili tu bolest pojedinih ljudi.
Skupština je naš početak i kraj. Tu se sve vidjelo ko smo i šta smo. Sve go kreten do kretena. Ne možeš one rečenice izgovarati. Ne možeš onakvo mišljenje imati.
Samo je šteta što svima nisu dali po tri sata da pričaju. Da narod još bolje vidi. Da vidi ZLO!
Pošto neki ne vide dobro. Treba im malo duže. Jbg, nismo svi rođeni isti. Neko je rođen inteligentniji, hrabriji, duhovitiji…, a neko ne. Zato moramo razumijeti i te ljude. Moramo im ukazati na to jer očigledno da sami ne mogu da vide. Ljudi su postali bezosjećajni. Za 25. godina smo uspjeli evoluirati u ovo sto jesmo.
Nekad je čovjeku za ovaj proces trebalo dvadesetak hiljada godina, a mi, e mi smo to uspjeli za 25. Pa to je nevjerovatno. Ljudi su u hibernaciji, polu snu nekom, ubijeni u pojam, žive u ogromnom strahu. Jednostavno i pored očiju ne vide.
Ugasili se centri u glavi za prepoznavanje životne ugroženosti, zla koje ti se bliži i da nešto nije u redu u okolini. Ovo je neki vid čuda! Fenomen jebote! Zamislite koliko čovjek treba biti glup, da ne vidiš da ti se radi o glavi i da uopšte možeš pomisliti da je sve potpuno normalno.
E pa ovdje ništa nije normalno. Da pomisliš da ovo može trajati do vijeka. Da pomisliš da novac može sve… eeee majstoreeee novac koji imate biće nebitan, neće imati nikakvo značenje.
Kada bi probali da zamislimo ovu situaciju. Da je ovo sve bio jedan školski zadatak za vas i da se ovo nije desilo (kamo sreće) nego da je sve izmišljeno da bi se vidjelo kako funkcionišu institucije. Pa vi bi debelo pali na ispitu. Za ovo nema ocjena.
Za ovo se ponovo ide ne u školu nego u vrtić i uči se: kako se drugu treba pomoći, kako drugu daš pola čokolade, kako poštuješ starije, kako se vole roditelji, reći izvini…
E vas u to stanje treba vratiti.
Jer vi ste izgleda rasli na nekoj drugoj planeti, planeti na kojoj nema ljubavi.

 

Pravda za Davida

27 PREGLED (A)

POVEZANO

Leave a Comment