Političari uveli vanredno stanje da bi vojskom i policijom mogli “liječiti” ljude i to narod prihvata kao opštepriznatu “medicinsku metodu”…

Baš kao što je “normalno” da Glavnog zdravstvenog inspektora RS, specijalistu epidemiologa dr Desimira Miljića, pred uvođenje venrednog stanja nađu (samo)obješenog. Usljed koronaludila narod, očekivano, ne primjećuje koliko su se političari ustremili na bankarske rezerve ove zemlje – baš kao i u svakoj nesreći koja nas je zadesila.

Na početku problematizovanja aktuelnih dešavanja moram navesti spisak vodećih bosansko-hercegovačkih epidemiologa: dr Milorad Dodik, dr Željko Komšić, dr Šefik Džaferović, dr Zoran Tegeltija, dr Fahrudin Radončić, dr Radovan Višković, dr Dragan Lukač… Gdje se ovakva “medicinska elipa” nađe na okupu pandemija nastupa sama po sebi.

Što se tiče medicinskih stvari prednje nabrojani “konzilij epidemiologa” u prvi plan istura ministra Alena Šeranića, koji formalno jeste epidemiolog, ali sa vrlo zanimljivim kompetencijama. Naime, ministar je (čak!) tri godine od završetka studija medicine radio u struci, a potom se posvetio politici. Slijedeći praksu nebrojeno sličnih – nesposobnih za dokazivanje u struci.

Imala je Republika Srpska na polju epidemiologije priznatog specijalistu, koji je od 2007. godine bio na poziciji Glavnog republičkog zdravstvenog inspektora RS i objedinjavanjem zvanja mogao je dati referentno mišljenje o onome šta nas je zadesilo. Obzirom na funkciju od starta je bio uključen u sve aktivnosti institucija povodom virusa korona i od oka iskusnog stručnjaka nije bilo lako sakriti istinu.

Kako sam to već pisao, od dr Desimira Miljića nisu mogli sakriti činjenicu da su u Republici Srpskoj najmanje sedmicu zakasnili sa testiranjima prve dvojice oboljelih, kao i njihove djece, a samo zato što nisu blagovremeno nabavljeni testovi. I sve rezultate testiranja zaraženih valja posmatrati kroz podatak da raspolažu samo sa 650 testova, a nove nemaju mogućnosti nabaviti. Pametnom dosta.

Pored toga valja postaviti jedno racionalno pitanje: jesu li doktora Miljića mogli natjerati da zdravstvene inspektore angažuje za ovo šta trenutno rade. Koliko vidimo njihov posao sveo se na štampanje hiljada rješenja o nekakvim izolacijama, samoizolacijama ili šta već. Sektor kontrole izolacije, šta je u nadležnosti zdravstvenih inspektora, prepušten je policiji, komunalnoj policiji, tužilaštvu, sudovima, pa sve do vojske.

Znam, ovdje dolazimo do promišljanja kako se slične stvari dešavaju diljem planeta, odnosno kako naša “opšta slika” prati globalnu. Jeste, ali u pravilu “sitnice” određuju konačnu istinu. Koliko je kineski model bio uspješan vidimo po rezultatu, ali i po apelima za pomoć iz brojnih zemalja. Da ne otvaramo pitanja kako se Kina organizovanom berzanskom akcijom kotarisala mnoštva akcionara-krvopija Zapada iz svoje privrede.

Kakav je ruski model nećemo znati još mjesec i duže obzirom da Putin praktikuje tek po ostvarenim ciljevima i rezultatima otkrivati preduzete aktivnosti. Obilježavanje Dana pobjede nad fašizmom i vojna parada na Crvenom trgu su teme kakvima ću se svakako pozabaviti narednih dana, a još kako su vezane za sveprisutno koronaludilo. Što se tiče same pandemije već smo doznali za ruski lijek “triazavirin”, sa kojim je Kina krenula u liječenje oboljelih.

Iz zadnjih vijesti vidim kako farmakološka mafija udara na britanskog premijera Borisa Džonsona i njegov koncept “imunineta stada”. Za neupućene: ideja je da se virus korona savlada prirodnim putem i razvijanjem kolektivnog imuniteta preko kontrolisanog širenja zaraze. “Imunitet stada” je medicinski priznat i dobro poznat metod prevazilaženja ovakvih problema.

Koliko Britanci iznuđeno redefinišu osnovnu zamisao, toliko je zanimljiva odluka vlade Holandije da problem sanira pomenutom metodom. Dakle, nisu baš svi poklekli pred koronaludilom, pa imamo više modela iz kakvih ćemo moći komparirati podatke i izvlačiti zaključke.

Elem, metod “imunitet stada” svakako je najjednostavniji, najbrži i najeftiniji način otklanjanja problema – normalno u smislu sveobuhvatnog saniranja šteta. Struka je vrlo saglasna u pogledu dejstava virusa na ukupnu populaciju.

Nekih 80% zaraženih nove virusa savlada bez vidljivih indikatora oboljenja. Mlade i relativno zdrave osobe pojma nemaju da su bile zaražene, a organizam prirodnim putem razvije antitijela protiv virusa i imunitet za ubuduće. Oko 15% zaraženih osjeti blage tegobe, ali kakve je organizam u stanju savladati. I opet izgraditi imunitet prirodnim putem.

Problem je u tih 5% oboljelih kod kojih nastupaju ozbiljne tegobe i gdje je liječenje neizbježno. Dodatni problem proizilazi iz toga što su najčešće u pitanju stare osobe i dobrano razorenog imunološkog stanja. Gro te kategorije bude izliječen, ali se problematika svodi na kapacitiranost zdravstvenih sistema država i neizbježno pitanje troškova.

Šta mislite zašto balkanski politički lideri preklinju dijasporu da ne dolazi za uskršnje-vaskršnje praznike? Nemamo kapacitiranost za liječenje iole većeg broja oboljelih, a računica je jednostavna – neka naše pečalbare liječe u zemljama gdje inače borave. Sva dešavanja oko zatvaranja granica diljem svijeta svode se na izbjegavanja liječenja (čitaj: troškova) osoba koje dolaze iz inostranstva i nema tu prostora za sumnju. Sve se gleda kroz pare.

Koliko god ovdašnji političari nisu spremni zdravstvene sisteme, koji inače grcaju u financijskim dubiozama, opteretiti bolesnicima iz dijaspore, toliko su zainteresovani za pristup novcu potrebnom za “sanaciju problema”. To su virtuozi u vještini “kolji vola za kilo mesa”, odnosno da potroše ogromne pare za suzbijanje problema kakve sami produkuju ili vještački naduvaju.

Vidimo da Dodikove kalkulacije kreću od 2,5 milijarde maraka iz rezervi Centralne banke BiH. To je ono da se “nađe za početak”, a valjalo bi da problem potraje. Džaferović i Komšić ga u toj ideji podržavaju, bar po zaključcima Predsjedništva BiH. Zoran Tegeltija je fokusiran na 165 miliona eura namjenski obećanih od MMF-a.

Od Radovana Viškovića vidjeli smo organizovanje sastanka sa domaćim bankarima i zadovoljnu konstataciju kako para ima. Fikus-premijer početkom mjeseca koronavirus kvalifikuje “teorijom zavjere”, a sljedeće sedmice sa pozicije šefa republičkog kriznog štaba propitkuje bankare o likvidnosti.

Da, u Bosni i Hercegovini ima novca do nekih desetak milijardi maraka (do čak 13 milijardi!) deponovanih u bankama kroz štednju građana. Odavno znan podatak. Samo to nisu pare vlasti i banaka, nego građana koji su ih deponovali na svojim računima, pa je doista problematično “bacati oko” na taj novac.

Elem, imamo proglašeno vanredno stanje, a tad građani moraju bespogovorno izvršavati naredbe vlasti, pa i kad je pristup vlastitom novcu u pitanju. Zar smo zaboravili šta se dogodilo pred izbijanje ratova iz 90-ih? Prvo su deviznu i dinarsku štednju građana “konfiskovali” za ratne potrebe i u ime naroda. I danas se ljudi vuku po sudovima, a gro njih nikada nije nadoknadilo štete iz tadašnje pljačke.

Vidite preporuke vlasti i banaka da bez prijeke potrebe ne dokazite, da koristite elektronsko bankarstvo (koje nešto “šteka”), a razmak između osoba u redovima sa metra povećaju na dva. Ako građani krenu masovno prema bankama mogu slobodno računati na dejstva policije i vojske. Pa vanredno stanje je pobogu!

U konačnici vidimo globalnu utrku u proizvođenju vakcina i lijekova za virus koronu. Enormne pare će se obrnuti na ovoj opasnosti i zato se ovoliko napada metod “imuniteta stada”, odnosno prirodnog stvaranja imuniteta. Kad su balkanski politički lideri u pitanju dobro znamo koliko su vješti u “ugrađivanju” po poslovima zdravstvene zaštite, pa unaprijed možemo kalkulisati koliko će nas to skuplje koštati spram drugih naroda i država.

No, upravo usporavanjem širenja zaraze preko mjera vanrednog stanja vidimo kako neće žuriti sa nabavkama vakcina i lijekova. I farmaceutsku mafiju, doduše, prvotno zanimaju malo bogatije zemlje. Znači, prvo valja trošiti pare na kojekakve prevencije i socijalna zbrinjavanja, što je duže moguće, a onda (druga faza) ući u aranžame kupovine lijekova i vakcina.

Šta mislite odakle pare za sve te ujdurme? Pa već sam ukazao kroz tekst – sa računa građana u bankama. Reče Dodik kako će za otklanjanje ovog problema trebati dvije-tri godine. Taman do kraja njegovog mandata, a nakon toga možemo tražiti da ga izruče iz Srbije ili Rusije.

Normalno, ukoliko tužilaštvo uopšte ocjeni da je počinjeno nekakvo krivično djelo. Kao što su procjenili da nema potrebe za obdukcijom (samo)obješenog doktora Miljića. Ili, kako se to već događalo, da procijene kako ja ovakvim tekstovima činim krivično djelo.

P.S. Računajte da sam se tek počeo baviti ovom temom i samo zato ovaj tekst ne sadrži brojne podatke kakve danima prikupljam i obrađujem. I kakve ću saopštavati po sopstvenom ubjeđenju, a još nisu našli načina da utiču na moju slobodu mišljenja. Zato očekujte informacije i opservacije kakve nigdje drugdje nećete naći. Karakteristično za “zabranjenog analitičara”.

Borislav Radovanović