Privatizacijom nekada uspješnih firmi, Republika Srpska je opljačkana i zapala je u dužničko ropstvo, ocjenili su sagovornici emisije “Izazovi” BN televizije. Jedinu korist od cijelog procesa privatizacije u BiH imalo je nekoliko pojedinaca koji i danas u vladaju tržištem…

Privatizaciju su sposobni ljudi bez morala, bliski politici, shvatili kao šansu da se enormno obogate, saglasni su sagovornici “Izazova”.

Ekonomista Zoran Pavlović navodi da od profitabilnih preduzeća koja nam je Jugoslavija ostavila nije ostalo skoro ništa.

“Danas imamo da je `Fabrika duvana` u Banjaluci koja je postojala 100 godina zatvorena. Zatvorili smo gotovo sva industrijska postrojenja. Od `Čajevca` koji je sada šoping mol. Tu je i `Unis` koji je propao. Naša vojna industrija je ili rasprodata ili zatvorena”, kaže ekonomista Zoran Pavlović.

Ekonomista i nekadašnji direktor Direkcije za privatizaciju Aleksa Milojević navodi da je loša privatizacija počela dolaskom Milorada Dodika na vlast.

“Poništio je privatizaciju podjele i napravio privatizaciju prodaje. Njega su našli za taj posao jer su protumačili da je on čovjek pohlepe koji voli vlast”, rekao Milojević.

Sav novac od privatizacije je išao na račun posebnih namjena, poznatiji kao „eskrou račun“.

“Zaista je bilo milijardu i po maraka. Naravno, postojao je i novac od Telekoma koji je otišao u IRB i na razvoj lokalnih zajednica, a potom je počelo bjesomučno trošenje novca sa `eskrou` računa. Praktično, mi danas nismo dužni pet milijardi, već sedam jer se tu ubraja i novac sa eskrou računa”, navodi Pavlović.

Privreda se danas suočava sa tri osnovna problema, a to su upravljački, vlasnički i tržišni. Kompletna privreda je u rukama nekoliko pojedinaca koji upravljaju čak i javnim dobrima.

“Šta nam je sa koncesijama? Koliko mi dobijemo, a koliko Crna Gora? Kako se kod nas desilo da opštine koje imaju najveća prirodna bogatstva budu najbjednije? Preraspodjelu smo poremetili. Ako nema privrede, ne može biti ni srednje klase”, rekao je Obrad Belenzada iz Konfederacije sindikata Republike Srpske.

Ekonomista Milojević navodi da Rudnik željezne rude “Ljubija” mora biti vlasništvo naroda bar 51 procenat.

“Ukoliko se taj rudnik proda, ostaje bijeda”, naveo je Milojević.

Jedan od modela da se spasi ono malo što je ostalo od nekadašnjih giganata, jeste i da se radnici aktivno uključe u odlučivanje i tako odbrane postrojenja od sumnjivih inostranih i domaćih investitora, tvrde sagovornici “Izazova”.

BNTV