KAD REŽIM I PRIJETI I PRESUĐUJE
“PRAVDA”/SUD ZAKLJUČIO: Hoćeš da vidiš kako ja karam – nije ozbiljna prijetnja novinaru…
Stav našeg pravosuđa je: Ne bojte se novinari, neće vas karati, samo će vas pokušati ubiti. Sa naglaskom na pokušati. Ako vas i ubiju, bolje je nego da ste se sami ubili ili da vam je neko, ne daj Bože, pokazao srednji prst...
Nasilnik Nermin Džafić
“Hoćeš da vidiš kako ja karam“, dobacuje Nermin Džafić naginjući se prema Avdi Avdiću.
Radnja se dešava u holu zgrade Suda Bosne i Hercegovine, ispred kamera obezbjeđenja. Pri tom, Avdo Avdić je novinar koji je službeno došao u prostorije Suda BiH, težak sedamdesetak kila žive vage.
Džafić ima dvjesto kila mase, sa okoštalim završetkom kičmene moždine na mjestu gdje bi trebao biti mozak, dresiran da reaguje na komande svojih vlasnika.
Službeno, Nermin Džafić je u tom trenutku bio policijski službenik Direkcije za koordinaciju policijskih tijela angažovan na neposrednoj zaštiti Gordane Tadić, glavne tužiteljice Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
NEOSTVARIV SEKSUALNI ODNOS
Novinar “Žurnala” Avdo Avdić uredno je prijavio ovu prijetnju i kao dokaz dostavio video snimak čitavog slučaja koji je zabilježila sigurnosna kamera u zgradi Suda BiH, uz obrazloženje da je ovakvo ponašanje Nermina Džafića kod njega “izazvalo osjećaj straha po njegov fizički integritet”.
Realno, kada vam dvjesta kila mesa, sa policijskom značkom i ovlastima koje mu ta značka daje, priđe i prijeti u tom trenutku polažete jedino nadu da ćete izvuči živu glavu i da će pravosudni sistem krivično goniti i adekvatno kazniti nasilnika sakrivenog iza uniforme i značke policije.
Vjerujete u to i čvrsto se, kao utopljenik, držite za to uvjerenje, jer sve drugo vas vodi na dno. Tako bi trebalo biti, osim ukoliko ne živite u Bosni i Hercegovini.
Ovdje sistem, odnosno pravosuđe, tačnije Kantonalni sud u Sarajevu smatra kako ”činjenica, da je prijetnja izrečena u zgradi Suda Bosne i Hercegovine, da se sastoji u izgovaranju riječi koje impliciraju na seksualni odnos što je u okolnostima mjesta gdje je izrečena, te da se Džafić Nermin svega par sekundi udaljio od Avde Avdića, čini gotovo neostvarivom, da je Avdo Avdić Nerminu Džafiću nakon izrečene mu prijetnje, kako je to sam izjavio rekao „nije problem“…!”
Sud dalje navodi, da „sve ovo po ocjeni ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju, da kod prosječnog čovjeka stvore osjećaj straha i ugroženosti u smislu zakonske odredbe“.
Dakle, da pojednostavimo, Kantonalni sud potvrđuje zaključak prvostepenog suda koji smatra da Džafić svojom prijetnjom: “Hoćeš da vidiš kako ja karam!”, ne bi to uradio u holu Suda BiH, jer to ipak nije mjesto za tako nešto.
Tamo gdje završava razum počinje pravosuđe u Bosni i Hercegovini!
Kantonalni sud, kao i prvostepeni sud, kako stoji u presudi, zaključuje da “ponašanje optuženog, odnosno riječima upućenim oštećenom konkretne prilike nedostaje element ozbiljnosti, zbog čega se navedeno ponašanje optuženog isključuje kao krivično djelo”.
Kada vam nabildani policajac priđe i dobaci: “Hoćeš da vidiš kako ja karam!”, ne bojte se, neće vas on OZBILJNO karati. Naravno, ukoliko ste u prostorijama Suda BiH. Jer, zaboga, ipak je to jedna OZBILJNA institucija.
Ipak je to prostor gdje su smještene najvažnije pravosudne institucije u državi, a svi znamo koliko je ovdje pravosuđe OZBILJNO.
PRIJETNJE ŽURNALU
Bar mi u Žurnalu to najbolje znamo. Sjećamo se kako smo podnijeli prijavu nadležnom tužilaštvu kada je Amir Pašić poznatiji kao Faćo, postavio na društvenim mrežama svoju sliku sa snajperom, uz prijetnje novinarima Žurnala jer smo pisali o neregularnostima njegovog tadašnjeg druga Dine Konakovića. Da bismo godinu i po poslije toga dobili rješenje o neprovođenju istrage.
Ili kada je Hamdija Abdić Tigar prijetio kolegi Avdiću jer je novinar Žurnala istraživao ubistvo Vlade Šantića. Prošlo je, evo, dvije godine otkako smo podnijeli prijavu, još uvijek nema nikakvog odgovora, ali vjerujemo u OZBILJNOST našeg pravosuđa.
Kao što smo vjerovali i kada je Huso Ćesir, predsjednik općinske organizacije SDA, napao našeg kolegu Adija Kebu.
Sve je, kako rekoše u MUP-u, dostavljeno Tužilaštvu na postupanje i mi sada čekamo.
Još nemamo povratne informacije, ali vjerujemo da će ovdašnje pravosuđe biti mnogo OZBILJNIJE od Bakira Izetbegovića, šefa Ćesirove stranke. Da neće poslušati predsjednika vladajuće stranke koji smatra kako je Ćesir napao kameru, a ne našeg kolegu, ali i da su novinari to zaslužili s obzirom šta sve pišu.
SREDNJI PRST ZA BAKIRA
Zaista nam je teško povjerovati da će se ljudi u našem pravosuđu voditi takvim stavom.
Posebno ako uzmemo u obzir sve afere koje smo do sada objavili o korupciji i kriminalu u pravosuđu, uključujući i aferu “Potkivanje”, gdje je glavni akter Milan Tegeltija, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta. Ako se ljudi u bh. pravosuđu budu vodili stavom da su novinari zaslužili ovo što im se dešava, onda nam se ne piše dobro.
Mi, ipak, vjerujemo u OZBILJNOST pravosuđa i zato smo poslali prijavu nakon što je Mirza Gačanin prijetio kolegi Avdiću kako će završiti u jarku, a očekujemo da tužioci nešto poduzmu vezano i za slučaj anonimnog slanja prstena granate na adresu Žurnala, nakon što smo objavili tekst o kriminalu u namjenskoj proizvodnji, a vezano baš za proizvodnju tih prstenova granate.
Mi vjerujemo u sistem.
To je najbolje na svojoj koži osjetio Tuzlak P.R. koji je uhapšen jer je svojim komentarima na tekstove upućivao ozbiljne prijetnje Larsu Gunaru Wigemarku i glavnoj tužiteljici Gordani Tadić.
Tada je Tužilaštvo BiH, zajedno sa SIPA-om “provelo aktivnosti na lociranju, identificiranju i lišenja slobode” opasnog komentatora.
Opasni autor komentara je sproveden u lisicama jer “ostavljao komantare vidljive svim čitaocima”. Opasni komentator je osjetio svu OZBILJNOST sistema.
Ili, sjetite se kako je sistem brzo reagovao kada je L.F.P. pokazala srednji prst prema policijskoj pratnji u kojoj se zatekao Bakir Izetbegović. Pokazivačica srednjeg prsta je istog dana privedena i platila je kaznu, jer je sistem utvrdio “drsko ponašanje”, kako rekoše.
Mi vjerujemo i u solidarnost kolega. Sjetetite se samo kako su novinari brzo reagovali kada je kolegica Gordana Katana na svom fejzbuk profilu poručila Srđanu Mazalici, poslaniku u Narodnoj skupštini Republike Srpske, da se ubije.
Njena poruka je protumačena OZBILJNOM prijetnjom i digla se kompletna novinarska zajednica, tražeći odgovornost kolegice Katane. Jer šta ako u trenutku rastrojstva, što nije rijedak slučaj kod Srđana Mazalice, on zaista podigne ruku na poslanika Mazalicu, ko će za to odgovarati?
Kada si političar svaka prijetnja je OZBILJNA. Bar tako je ovdje postavljen sistem.
Ako si novinar, prijetnja je OZBILJNA samo ukoliko vam metalnom šipkom naprave četrdeset šavova na glavi, kao što se desilo kolegi Vladimiru Kovačeviću. Mada, i to nije neka prijetnja, jer kolega Kovačević je preživio. Ako se vodimo logikom našeg pravosuđa, kakvo je to ugrožavanje novinara, ako je on ostao živ.
Ili da pojednostavimo stav našeg pravosuđa: Ne bojte se novinari, neće vas jebati, samo će vas pokušati ubiti. Sa naglaskom na pokušati. Ako vas i ubiju, bolje je nego da ste se sami ubili ili da vam je neko, ne daj Bože, pokazao srednji prst!
Eldin Karić
