Kako su c-piva povezana s imunološkim disfunkcijama…

Imunolog dr. Srećko Sladoljev, poznat po svojim kritičkim stavovima prema modernoj medicini, nedavno je na svom facebook profilu podijelio intrigantnu objavu o povezanosti cjepiva s imunološkim disfunkcijama. U svom osvrtu iznosi primjer mišljenja kojeg je, kako sam tvrdi, potpisao nekoliko desetaka puta na traženje zabrinutih roditelja djece pred kojom su bila cijepljenja iz tzv. „redovitog programa cijepljenja“. Kako navodi dr. Sladoljev, nakon što bi roditelji mišljenje dali nadležnom pedijatru na uvid „liječnici nisu inzistirali na daljnjem cijepljenju“.

Često me znaju zamoliti da izravnom “intervencijom” odgovorim roditelje od cijepljenja. To niti smijem a niti bi “posredovanje” i nagovaranje polučilo rezultat. Jer sve dok se neznanstveni i antizdravstveni medicinski postupak poticanja imuniteta ubrizgavanjem imunoprovocirajućeg materijala zajedno s pojačivačem imunološkog odgovora iglom u tijelo, ne izbaci iz medicine kao najgori masovni postupak u povijesti medicine, zdravlje djece ovisiti će jedino o odgovornom i odlučnom roditeljstvu da svoju djecu zaštite od ovog zla.
Ovu objavu obećao sam Katarini a posvećujem je svim bakama, djedovima, rodbini, prijateljima, susjedima, svima koji upozoravaju mame i tate, da ishitrenim odlukama o cijepljenju ne naštete svojoj djeci.
Interveniram jedino ako mi se roditelji neposredno obrate i ako kod djece postoji visoki rizik imunoloških disfunkcija zbog primitka cjepiva. Najsretniji bih bio kada ne bi “učili iz pogrešaka”.
Mišljenje slično ovom potpisao sam barem tridesetak puta s intencijom da ga roditelji daju na uvid nadležnom pedijatru. Iskustva su pozitivna. Liječnici nisu inzistirali na daljnjem cijepljenju. Hvala savjesnim liječnicima!

Ukratko, primitkom cjepiva u tijelu se stvara jatrogeno imunoprovocirajuće žarište. Ono mjesecima provocira i podržava akutno stanje imunološkog nadzora (engl. Immunological survaillance), jedini poznati (i mogući!) mehanizam nastanka specifičnog (adaptivnog) imuniteta. Cijepno žarište dugotrajno proizvodi učinke slične onima kao kod dugotrajnih infekcija koje su prirodni okidač autoimunih stanja. Međutim, kod cjepiva infekcije (bolesti) nema a lažnu „infekciju“ imunološki sustav ne može nikako neutralizirati radi „dizajna“ cjepiva. Provokacija tako traje mjesecima, možda i godinama sve dok se cjepivo prirodno ne razgradi.
Nakon prvog, dolazi drugo cjepivo, preko dvadeset do punoljetnosti i rade istovremeno! U takvoj situaciji dugotrajnog cijepnog „mobinga“(!), prekomjerno se pojačava posebno strogo kontrolirana i uravnotežena cijeloživotna suradnja tjelesnih i imunoloških stanica na otkrivanju i uklanjanju genetski izmijenjenih (mutiranih) stanica. Tjelesne stanice, naime, na svojoj površini putem tzv. tkivnih antigena na vanjskom dijelu membrane prezentiraju produkte svojih gena, sve proteine koje proizvedu za svoje (i opće potrebe) a imunološke stanice cijeloživotno „skeniraju“ da li u prikazanom materijalu ima odstupanja od izvornika! Specifični imunološki sustav dizajniran je da razlikuje vlastito od „izmijenjenog vlastitog“ (bolji i točniji izraz nego „strano“ čak i kada se radi o dijelu specifičnog imunološkog sustava koji se naknadno/paralelno razvio radi prepoznavanja stranog toksina, bakterija i virusa(!).

U situaciji intenzivnog cijepnog mobinga i tako umjetno proizvedene dugotrajne citokinske cijepne presije (kao i kod infekcija!) moguće je (i dešava se!) da sustav pogriješi i pogrešno prepozna djelić vlastitog tkiva (epitop) kao „izmijenjeno vlastito“ te protiv njega nadogradi imunogenetski arsenal. Mogućnosti su „beskrajne“. Sve može biti napadnuto! Nakon toga nema povratka. Autoimunost se ne može izliječiti jer je dio nas.
U Hrvatskoj i drugdje, c-pljenje je ozakonjeno. Međutim, iznad zakonskih odredbi provođenja nekog medicinskog postupka stoji medicinska etika. U Odluci Povjerenstva za medicinsku etiku Hrvatskog liječničkog zbora od 4. siječnja 2012. (br. 17/2012) jasno stoji kako, cit. “Prisilno cijepljenje nije u skladu s liječničkom etikom” (1) i “Liječnik ima pravo odbiti prisilno cijepljenje pozivajući se na priziv savjesti” (2). Medicina je univerzalna. Što vrijedi u Hrvatskoj vrijedi i za cijeli svijet.

KAKO DOLAZI DO `IZNENADNE` SMRTI

Ne mogu ući u svaku, ne mogu svaku objasniti.
Ali ova pojavnost ugrušaka, definitivno je posljedica c-piva.
Informatičko c-pivo, kako sam rekao, nosi informaciju za te spike proteine koje s jedne strane imaju tu determinantu za vezivanje za jedan encim, koji se nalazi na stanicama unutrašnje strane krvnih žila.
Posebno je velika gustoća toga encima na onom dijelu krvožilnog sustava, gdje imate mišiće koje kontrakcijama i relaksacijama omogućavaju kretanje krvi.
Ako vi sa tim spike proteinima, koje ste proizveli, blokirate djelovanje toga encima, onda nemate produkcije, ja ga nazivam tekući transmiter, neurotransmiter ne dolazi od žilčanih stanata, nemoguće vam je provoditi žilčanu vezu na 100000 km krnih žila. To je jedan tekući transmiter koji – uvijek mišić mora dobiti neku informaciju, neki impulus da bi se pokrenuo.
Sada kada vi to blokirate na tu masovnu proizvodnju spike proteina koji će vam blokirati, taj jedan encim koja vam omogućava stvaranje tog hormona koji kreira krne žile, vi ste onda stvarno u problemima.
I histologija sa autopsije ljudi koji su umrli iznanadnom smrću – to se može na jednom jasnom načinu pokazati uzročno posljednična veza.

Ako se zaista radi o spike proteinima a mogli smo ih proizvesti samo mi kao posljednice informatičkog c-piva, onda mi napravimo recimo rezove kroz srčani mišić, rezove kroz aortu, napravimo rezove kroz krvne žile koje imaju taj mišićni sloj, ta vrsta bojanja zove se imunohisto-kemijsko bojanje kojima dokazujete posljednje spike proteina a ako imate spike proteine nakon druge doze vi imate i stvaranje protutjela protiv spike proteina.
A kada imate reakciju imunološku protiv stanica koja na sebe nosi target taj spike protein doći će do oštećenja krvne žile ili oštećenja srčanog mišića.
Kad dođe do oštećenja krvne žile tada se budi tzv. kaskada zgrušavanja krvi.
Zgrušavanje krvi, ono pravo zgrušavanje krvi je vezano uvijek uz oštećenje endotela jer on na tom mjestu bi morao zakrpati da krv ne počne curiti iz krne žile.
Kad se to desi na milionima mjesta zbog proizvodnje spike-ova usled informatičnog c-piva, vezivanja na endotela krne žile, ataka imunološkog na obilježena mjesta na targete – na ciljeve i oštećenja endotela krne žile, onda se stvaraju milijuni ugrušaka, koji tamo dolaze prirodno da bi pomogli da krv tuda ne istječe kroz te ozljede.
I kada to sve skupa se sabere, kad vam uleti u pluća, napravit će vam plućnu emboliju.
Krv više ne može cirkulirati kroz pluća, kroz vrlo male kapilare koji su čak uži od promjena eritrocita.
A rekao sam – ta ogromna pluča, kad ih raširite, ispeglate ih, to je organ, ne znam koliko ima, kilo – dva spužvastog tkiva, on ima površinu dva nogumetna igrališta.
Unutra imate 50000 km kapilarne mreže.
I unutra dolaze ovi sitni mali ugrušci koji su nastali kao posljedica oštećenja krvnog endotela.
Pitate studenta prve godine, on će vam to odgovoriti.
Nisam specialni genialac. To je tako.

Dr. sc. Srećko Sladoljev, imunolog