KAD `NOVO NORMALNI` SEKTAŠI PROGLEDAJU
Del Bigtre – nešpricani su heroji…
Kako se ko*ona narativ sve više i sve brže raspada, tako sve više postaje jasno da su nešpricani oni koji su istinski heroji današnjeg društva ako uzmemo u obzir čemu su sve bili izloženi zadnjih par godina.
Pritisci na špricanje su bili nevjerojatni, nikad viđeni u povijesti.
Ljudi su bili praktički ucjenjivani egzistencijom ili su im medicinski zahvati bili uskraćivani ako nisu špricani.
Bez obzira da li podržavate doze ili ne, svakom bi trebalo biti jasno da su ovakvi pritisci apsolutno nedopustivi u demokratskom društvu.
To je, čini se, shvatio i jedan (špricani!) Australski doktor koji je složio jedno vrlo nadahnjujuće pismo u kojem je izrazio veliko divljenje nešpricanima, njihovoj upornosti i hrabroj borbi za slobodu.
Del Bigtre, pročitao je to pismo u svojoj emisiji – pogledajte video s prijevodom.
I dodajmo još, da nam je zbog ovog videa na Youtubu, blokiran kanal.
Tražimo istinu na tjedan dana, zbog navodnih „medicinskih dezinformacija“ iako video ne sadrži nikakve medicinske savjete već jednostavno mišljenje jednog doktora.
Još jedan podsjetnik do kakvih zapanjujućih razmjera je narasla cenzura ovog zločinačkog medicinsko – farmaceutsko tehnološkog lobija.
PISMO AUSTRALSKOG DOKTORA: „NECIJEPLJENI SU HEROJI PROTEKLE DVIJE GODINE!“
„Necijepljeni su heroji protekle dvije godine, jer su nam omogućili da u velikom eksperimentu imamo kontrolnu grupu i pokažemo manjkavost šprica.
Nebodeni nose mnoge ožiljke i ozljede od bitaka, jer su oni hrabri ljudi, koje smo pokušali mentalno slomiti. Ali nitko ne želi pričati o tome što smo im učinili.
Znali smo da je opadajući imunitet potpuno špricanih imao isti profil rizika kao manjina ne špricanih. Ipak smo ne špricane žigosali za poseban progon. Rekli smo, naime, da nisu „učinili pravu stvar za opće dobro“, dajući svoja tijela i medicinsku autonomiju državi.
Mnogi takozvani stručnjaci za javno zdravstvo i politički lideri u Australiji su priznali da se cilj sastojao u tome – ne špricanima život učiniti gotovo nemogućim. Borba je višestruko pojačana od strane kolektivne rulje a vodila se na radnom mjestu u krugu prijatelja i na obiteljskim okupljanjima.
Danas je surova istina da ništa od ovoga nije bilo opravdano, jer smo brzo prešli iz pravednosti u potpunu okrutnost. Možemo kriviti naše lidere i stručnjake za javno zdravstvo za pritisak ali svaki pojedinac u društvu mora za to biti priveden pravdi, što je upao u dobro postavljenu zamku.
Učinili smo to, iako smo dobro znali da je principijelni otpor neprocjenjiv, kada se radi o onome što ulazi u naša tijela. I dozvolili smo da nas uvjeravaju da su za još jednu neučinkovitost doza – krivi nešpricani a ne otrovna politika neučinkovitih i smrtonosnih bocki.
Vjerovali smo da imamo logiku, ljubav i istinu na našoj strani. I tako je bilo lako nešpricanima poželjeti smrt, što je ironično, jer većina ljudi koji umiru su špricani, što se udobno i prešutno zataškava.
Mi koji smo ismijavali nešpricane, to smo činili, jer smo se stidjeli njihove hrabrosti i principa i nismo vjerovali da će nešpricani to prebroditi neoštećeni.
Svi bismo trebali pokušati osjetiti neku unutrašnju zahvalnost prema nešpricanima, jer smo progutali mamac i mrzili ih, jer su nam njihova ustrajnost i hrabrost kupili vrijeme da shvatimo da smo bili u krivu.
“Ako se, dakle, ikada ponovo uvedu propisi o cijepljenju zakoronu ili bilo koju drugu bolest ili viruse, nadajmo se da će više nas prepoznati nadolazeću autoritarnost, koja se ne brine o našoj dobrobiti, već je više usmjerena na moć i kontrolu. Rat protiv necijepljenih je izgubljen i svi bismo trebali biti vrlo zahvalni na tome!”
Rat protiv nešpricanih je izgubljen i svi bismo trebali biti vrlo zahvalni na tome!