AKTUELNOSTI POLITIKA REGION 

Jedne tuku i hapse, drugima naplaćuju usluge

Sloboda po mjeri vlasti…

 

Parlament BiH nedavno je usvojio Specijalni izvještaj Ombudsmana BiH o pravu na slobodu mirnog okupljanja. Paradoksalno je da se to desilo iste večeri kada je u Banjaluci pred TV kamerama uhapšeno desetoro aktivista grupe „Pravda za Davida“, zato što su njihovi lideri na trgu davali izjave novinarima.

Podsjećamo,  oni su uhapšeni i u prtvoru zadržani osam sati zbog, kako je navedeno, neprijavljenog javnog skupa. Istovremeno, u Sarajevu su poslanici složno digli ruke za izvještaj u kojem se ističe da „BiH treba da sledi evropske standarde“.

A po tim standardima podrazumijeva se da je dozvoljen svaki mirni skup, koji nije izričito zabranjen. Standardi takođe kažu da  država ne smije da rastjeruje i hapsi građane. Naprotiv , zadatak države je da ih štiti i pomaže im da ostvare ustavom i evropskim konvencijama zagarantovano pravo na mirno okupljanje i javno iznošenje stavova.

Borci za ljudska prava ne kriju ogorčenje, ne samo zbog progona građana, nego i zbog ziheraškog ponašanja institucije Ombudsmana BiH, a nezadovojni su i samim izvještajem.

Uglješa Vuković iz Transparensi Internešnela u BiH ističe da su Ombudsmani BiH iznevjerili svoj mandat zaštitnika građana.

“Od zaštitnika građana se očekuje da izađu u javnost, ako treba i da prošetaju sa građanima kojima su prava ugrožena, a ne da se kriju iza međunarodnih standarda i uopštenih preporuka.  Zaštitnik građana postoji zbog građana, posebno onih koji su ugnjetavani, a ne samo zbog toga da se pred Parlamamentom predstavi izveštaj, u kojem se izbegavaju kritike i jasne preporuke”, kaže Vuković.

Na ukupno 60 stranica izvještaja Ombudsana BiH naširoko se obrazlaže međunarodno i domaće zakonodavstvo,  ali i navode primjeri iz prakse, na osnovu podataka prikupljenih od NVO. Tako su zabilježeni i slučajevi brutalne policijske sile prema građanima koji su se drznuli da izađu na ulicu, kao i krajnje sumnjivih admistrativnih i sudskih postupaka za disciplinovanje „neposlušnih“.

Na kraju su se sve preporuke Ombudsmana svele na dvije stranice teksta, koji obiluje uopštenim frazama. Tako se, na primer, tužilaštvima preporučuje samo da  „uzmu u obzir stavove iznenese u izvještaju“.

Izveštaj Ombudsmana se odnosi na period od 2015. do 2019. godine, kada je ovoj instituciji podneseno ukupno 17 žalbi u vezi sa ugrožavanjem prava na javno okupljanje. S obzirom na dešavanja na ulicama i trgovima, čudno je što žalbi nije bilo na stotine.

Tako je, na primjer, 2017. godine Savez sindikata RS morao da  da plati policiji taksu od 3.080 KM za obezbjeđenje prvomajskog protesta. Kako je navedeno iz MUP-a, to je bila “naknada za angažovanje 77 policijskih službenika”, koje inače plaćaju građani Srpske.

Svjedočili smo i slikama kada policajci tuku, mlatretiraju i hapse vlastima nemile pristalice grupe „Pravda za Davida“. Samo u  2019. godini registrovano je 11 žalbi, koje se odnose na  prekomjernu policijsku silu na mjestima okupljanja ove grupe.  Zabilježeni su i slučajevi privođenja i legitimisanja novinara, koji su pratili te proteste. Na sve to, kako se navodi u izveštaju Ombudsmana BiH, ova institucija je „uputila preporuku MUP-u RS“. Kakvo je dejstvo te preporuke javnost se uverila prilikom nedavnog hapšenja „pravdaša“.

Da u Fedraciji BiH nije mnogo bolje stanje, pokazalo se u ljeto 2017. godine, kada je policija silom rastjerivala građane, mahom žene, koje su se bunile protiv izgradje male hidrolktrane u selu Kruščica kod Viteza. Nakon silne borbe i maltretiranja, ispostavilo se da su demonstranti bili u pravu. Meštani su uspeli da oteraju investitore, a dozvola za izgranju MHE, koja ih je mogla ostaviti bez vode, poništena je.

Uz ove, brutalne i očigledne metode represije, mnogo češći administrativni pritisci, kako bi se građani odvratili od protesta. Procedure za  odobravaje skupova su komplikovane i spore, a od organizatora protesta se traži da odgovaraju za bezbjedost i da spisove redara i organizatora dostave policiji, sve sa adresama i matičnim brojevima, ponekad i das se pobrinu za medicinsku i vatrogasnu zaštitu. Sve to, naravno, nije u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, niti sa preporukama OEBS-a i Venecijanske komisije.

I propisi po kojima gradovi i opštine određuju gde se smije, a gdje ne smije protestovati, protivni su evropskim standardima i Ustavu BiH.

Ipak, možda najveći problem je što se za protest mora tražiti dozvola, umjesto da se, kako to u slobodnom svijetu biva, podrazumijeva da je dozvojen svaki skup, koji nije izričito zabranjen, a zabranjen može biti samo zbog ugrožavanja bezbjednosti, imovine ili zdravlja i života ljudi.

“Problem je što se kod nas ljudi u institucijama svako javno okupljanje građana doživljavaju kao prijetnju i kao bezbjednosni problem, a ne kao ljudsko pravo i građansku slobodu”, upozorava Ena Bavčić iz organizacije Civil Rajts Defenders.

Kako ističu evropski teoretičari, pravo na javno okupljanje je utočište slobode i način na koji građani treba da ukažu na pobleme i izdejstvuju promjene. Ali, onima koji vladaju u BiH, baš i nije stalo do ukazivanja na probleme, a pogotovo ne do promjena.

Tako se i u izvještaju Ombudsana BiH navodi da su „manje favorizovani skupovi koji nisu politički popularni“, ali i da „u određenim slučajevima“ policija provodi „naredbe s vrha, iako su one suprotne zakonima i pravilima službe.“

I šta? Ništa. Izvještaj je usvojen, hapšenja se nastavljaju.

U BiH se sloboda okupljanja od strane vlasti doživljava kao pravo koje se slobodno može koristiti samo onda kada je ono u skladu sa stavovima vladajućih, smatra direktor Bajalučkog centra za ljudska prava Dejan Lučka.

“Međutim, kada to pravo treba koriste neistomišljenici, borci za prava ili oni koji protestuju zbog korupcije i kriminala, onda se ti skupovi razbijaju, zabranjuju ili se organizatorima postavljaju zahtjevi za koje je jasno da ih oni ne mogu ispuniti”, kaže Lučka.

Uglješa Vuković: Brutalna sila i tužbe bez odgovora

Uglješa Vuković iz TI BiH upozorava da organizacije civilnog društva odavno upozoravaju na prekomjernu upotrebu sile policijskih službenika, posebno u odnosu na članove grupe „Pravda za Davida“, kojima se zabranjuje čak i sloboda kretanja.

“Pojedinci i organizacije podneli su više krivičnih prijava protiv policijskih službenika u Banjaluci zbog upotrebe prekomjerne sile na mjestima javnih okupljanja  krajem 2018. godine. Do danas nemamo nikakvu povratnu informaciju o prijavama, koje se podnijete na osnovu snimaka, na kojima su zabilježeni primjeri policijske brutalnosti. I šta je preduzela institucija Ombudsamana BiH? Da li će rad tužilaštava biti efikasniji, ako im ombudsamni kažu „uzmite u obzir stavove iz naših izvještaja“, pita se Vuković.

Statistika

U izvještaju Ombudsmana se  navode i statistike po kojima bi se moglo zaključiti da je stanje u BiH odlično, jer je samo mali broj javnih okupljanja zabranjen.

“Skupovi  su se u velikoj mjeri odvijali prema željama i namjerama organizatora, jer je od ukupno 16.811 prijavljenih okupljanja zabranjeno njih 29, što procentualno iznosi 0,0017 odsto”, navodi se u izvještaju.

Srpska info

Related posts

Leave a Comment