Imao sam informaciju iz OSA-e, da mi Burzić sprema hapšenje, osvetu i odmazdu, zbog mojih članaka o istoj
Dana 11. 07. 2017. godine, putem pošte zapremio sam dva dopisa od osobe, koja se predstavila, kao djelatnik/uposlenik Obavještajno-sigurnosne agencije BIH (OSA BiH). Nakon što sam zapremio dva anonimna pisma u kojem se autor pisama predstavlja kao bivši uposlenik AID-a, a sada OSA-e BiH, a u kojim pismima me upozorava na moju pravnu i fizičku sigurnost, koja je ozbiljno ugrožena od strane tadašnje Glavne kantonalne tužiteljice Dalide Burzić…
S obzirom, da su ta pisma kod mene izazvala stanje straha i općeg nespokoja, dana 21. 07. 2017. godine u svezi dobivenih pisama, saslušan sam u prostorijama Državne agencije za istrage i zaštitu s tim u vezi i drugih stvari, a saslušan sam pred inspektorima SIPA-e Tomić Goranom i Krsmanović Igorom, dok sam navedena dva anonimna pisma, koja sam dobio putem pošte već dana 24.07.2017. godine proslijedio Tužiteljstvu BiH, na broj predmeta T20 0 KTA 0014035 17 sa naznakom na hitno postupanje.
U popratnom aktu, kojeg sam sa prilozima, koje sam dobio putem pošte uputio Tužiteljstvu BiH sam između ostaloga napisao, da me „osoba, koja se predstavila kao uposlenik OSA-e BiH upozorava na moju pravnu i fizičku sigurnost i navodi niz stvari, a u kojim pismima se spominje Dalida Burzić, protiv koje sam Tužiteljstvu BiH podnio više krivičnih prijava, slijedom čega sam protiv iste i saslušan više puta u prostorijama Tužiteljstva BiH.
U pismu, koji je između ostaloga postao sastavni dio spisa Tužiteljstva BiH se navodi:
„Poštovani i uvaženi gospodine Šimiću,
Čestitam ti na tvojoj hrabrosti i poštenju, i ovom prilikom ti želim pomoći u tvojoj borbi za istinom. Dugogodišnji sam bio uposlenik AID-a, a sada Obavještajno – sigurnosne agencije BiH „OSA“. Ne mogu gledati mnoge kriminalne stvari s obzirom da sam pošten čovjek i patriota ove države, te stoga želim ti pomoći, a i upozoriti na tvoju pravnu i fizičku sigurnost i predočiti ti neke činjenice za koje postoje dokazi…, pripadnici policije se po sarajevskim kafanama hvale, kako će zatvoriti Josipa Šimića, samo kako bi ga skinuli sa Dalidinog vrata, pa pokušavaju montiranjem i spletkama, da naude Josipu Šimiću…u pismu se čak spominje i momenat pokušaja ubacivanja droge u moju aktovku, što je sve bilo pripremljeno, ali se odustalo, (jer po konfikuraciji, a s obzirom na način moga života i djelovanja ne bih to uz mene išlo)…, na kraju pisma se spominje, a kojeg su čitali i državni tužitelji jedini čovjek, koji je primjetio ovaj beskrupulozni kriminal jest g.din Josip Šimić, koji mu sada na sve moguće načine pokušavaju nauditi, a koji se ne da ucjeniti ni zastrašiti…“ – dio iz pisma od 11. 07.2017. godine.
Nakon ovoga pisma i saslušanja u SIPA-i, odmah sam obavijestio dopredsjednicu VSTV-a BiH Ružicu Jukić i pismeno glavnu državnu tužiteljicu Gordanu Tadić, da Dalida Burzić želi svoj službeni položaj ili ovlaštenja zlouporijebiti, te me sa ciljem osvete i odmazde uhititi, zbog mojih javnih članaka, koje duži vremenski period objavljujem o njezinom kriminalu.
Nakon toga osoba, koja mi se predstavila kao djelatnik OSA-e BiH, a koja mi je zapravo poslala navedena pisma mi se putem telefona javila. Mislim, da je početni broj bio 064, te smo razmijenili par poruka u vidu konverzacija, gdje mi je detaljno opisala moja kretanja po glavnom gradu BiH, Sarajevu, i zamolila, da mijenjam rute i način kretanja.
Tom prigodom mi je u našoj sms prepisci ista osoba kazala, da me glavna kantonalna tužiteljica Dalida Burzić po uhićenju na Psihijatriju KS želi smjestiti, kako bi me preko njoj podložnih i poslušnih vještaka neuračunljivim proglasila, kako bi svi moji javni članci o istoj, a koje pišem od ožujka 2017. godine, pa sve do danas, na težini i ozbiljnosti izgubili. Odmah sam i o ovome slučaju u odnosu na plan, da me Dalida Burzić na Psihijatriju KS želi smjestiti izvjestio vrh Državnog pravosuđa, gdje postoje nesporni dokazi.
Također, obavijestio sam i neke druge svoje prijatelje, što mi konkretno Dalida Burzić preko svojih jataka sprema.
Dakle, sve ove informacije sam dobio tijekom sedmog mjeseca 2017. godine, a moje uhićenje po naredbi Tužiteljstva KS se dogodilo samo mjesec i pol dana kasnije, točnije 05.09.2017. godine. Sve ono što je napisano u anonimnim pismima, koja mi je poslala osoba, koja se predstavila, kao djelatnik OSA-e BiH, a uzimajući u obzir i našu sms konverzaciju, se ostvarilo. Bio sam i uhićen i na Psihijatriju KS smješten.
Ishod moga prisilnoga smještaja i boravka na Psihijatriji KS radi navodnog vještačenja po Naredbi Tužiteljstva KS, je bio Timsko-sudsko psihijatrijski nalaz, i to: da ne bolujem ni od kakve, niti trajne, niti privremene duševne bolesti, te da nije riječ o osobi sa psihotičnim karakterom poremećaja ličnosti, te da sam raspravno sposobna osoba, te kada je stigao takav nalaz, kao „malj u glavu“ Dalidi Burzić, a kako bi „pokrila“ uhićenje i pritvor, podigla je protiv mene protivzakonitu optužnicu na temelju kopija, koje po ZKP-u F BiH i stavu Vrhovnog suda F BiH ne mogu biti nikakav dokaz u kaznenom postupku, a o čemu smo pisali.
Dakle, malicozni umišljaj Dalide Burzić u odnosu prema meni, a koji umišljaj se i realizirao preko tužiteljice Nevene Aličehajić, začet je onog trenutka, kada sam počeo objavljivati članke o njezinim kriminalnim i promiskuitetnim radnjama i kaznene prijave protiv iste podnosio, o čemu su mediji izvještavali, rastao i razvijao se kada me niti njezine tužbe nisu mogle zaustaviti, da o istoj pišem, te netom nastavio pisati, realizirao se onog trenutka, kada joj se stvorio pogodan trenutak za realizaciju toga umišljaja, a o čemu svjedoče svi materijalni dokazi, koje sam dostavio Tužiteljstvu BiH, pozivom na broj predmeta T20 0 KTK 0015919 18 po Naredbi o provođenju istrage.
Umišljaj zapravo znači da neka osoba, koja ima pik na tebe odluči da ti nanijeti zlo u životu, da ti se osveti.
Dakle, maliciozni umišljaj Dalide Burzić nesumnjivo je „tinjao“ mjesecima zbog mojih javnih članaka o istoj, ali je pogodan trenutak za realizaciju toga umišljaja ista ostvarila, kada sam dana 28. 08. 2017. godine predao sporni akt SIPA-e Tužiteljstvu BiH na provjeru i postupanje, a u kojem aktu se nalaze navodi, kako direktor SIPA-e Perica Stanić obavještava ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića o šemi kretanja i razgovora između glavne tužiteljice BiH Gordane Tadić i potpredsjednice VSTV-a BiH Ružice Jukić, dok sam dana 30. 08. 2017. godine predao i transkripte razgovora i kretanja glavne tužiteljice BiH Gordane Tadić i potpredsjednice VSTV-a BiH Ružice Jukić, a istoga dana, Tužiteljstvo BiH potvrdilo njihovu autentičnost priopćenjem, „da su tekstovi razgovora autentični i da je navedena komunikacija ostvarena“, a što je kasnije potvrdilo i vještačenje u Banja Luci.
Svaki montirani proces na sudu padne, tu se karte pokazuju, a što s tiče moga procesa, tu smo imali najbrutalnije gaženje zakonitosti u svrhu uništenja onoga, koji je opravdano mjesecima prije ukazivao na kriminal u Tužiteljstvu KS, što je kasnije to u svome Izvještaju učinio i Visoki predstavnik OHR-a u BIH Valentin Inzko. Svi su znali, da se ovdje radi o osveti i odmazdi Dalide Burzić prema meni i svi su šutjeli.
Tužiteljstvo KS je prema meni postupalo na takav način, da su mi povrijeđena osnovna prava i sloboda zagarantirana Ustavom BiH i EU konvencijama za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a to se posebno ogledalo u tome, da ne samo da sam lišen slobode i optužen na temelju nezakonitog dokaza, već i u mome nezakonitom i malicioznom smještanju na Psihijatriju KS, o čemu smo mnogo ranije pisali.
Tako su mi prekršena slijedeća ustavom i Europskom konvencijom zagarantirana prava, a na koja je ranije u podnescima sudu ukazivao moj odvjetnik Ifet Feraget:
Članom II/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno pravo lica, da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni. U konkretnom slučaju donošenjem ovakvog Rješenja na prijedlog Tužiteljstva KS o smještaju na Psihijatriju KS, a po Rješenju Općinskog suda u Sarajevu, po sudiji Tinu Begtaševiću, a koje Rješenje je i realizovano, bez postojanja valjanih razloga predstavlja primjer nehumanog ili ponižavajućeg postupanja. Ovakav nehuman postupak u konkretnom slučaju dostigao je potreban stepen jačine, da bi se moglo govoriti o kršenju člana 3. EKLJP. Pri tome treba imati u vidu prirodu samog postupka. Prije zvaničnog lišavanja slobode u ovome predmetu, ja sam faktički bio lišen slobode i 30. 08. 2017. godine, kada sam bez Naredbe tužitelja priveden u SIPA-u radi saslušanja. U našoj sudskoj praksi nije zabilježen slučaj, da je neki novinar bio u pritvoru zbog navodnog krivotvorenja ili lažnog predstavljanja, što upućuje na to, da sam lišen slobode isključivo radi ponižavanja u smislu položaja i reputacije koju imam u društvu, obzirom, da sam u svojim novinskim člancima već duži period pisao o kriminalu i korupciji glavne tužiteljice Tužiteljstva Kantona Sarajevo Dalide Burzić;
Članom II/3. d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. stav 1. e. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno, pravo na osobnu slobodu i sigurnost, jer se prema meni, kao psihički zdravoj osobi odredilo vještačenje u zdravstvenoj ustanovi, a sve s ciljem moga ponižavanja i diskreditacije;
Članom II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno, pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, jer se sudska odluka zasnivala na nezakonitom dokazu, a sve u namjeri, da se diskreditiram zbog svojih javnih članaka o Dalidi Burzić;
Članom II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno, moje pravo, kao tada osumnjičenog, na poštivanje privatnog i porodičnog života iz člana 8. EKLJP. Naime, javna vlast nema pravo da se miješa u vršenja ovoga prava, ako takve mješanje nije predviđeno zakonom i ako to nije neophodna mjera u demokratskom društvu u smislu sprečavanja zločina ili zaštite prava i sloboda drugih. Iz navedenog je sasvim jasno, da moje prisilno smještanje na Psihijatrijsku bolnicu KS predstavlja kršenje prava na poštivanje privatnog života;
Članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, odnosno, pravo uživanja prava i sloboda bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status, jer sam postao meta napada zbog svojih javnih članaka o glavnoj tužiteljici Tužiteljstva Kantona Sarajevo Dalidi Burzić.
Proces koji je trenutno protiv mene u tijeku već se ruši zahvaljujući mome odvjetniku gosp. Ifetu Feragetu, koji je, po mome osobnom uvjerenju jedan od najboljoh advokata u BiH.
