Rusija je igrom sa ukradenom Ikonom Dodika potpuno potrošila, a kada će ga i Zapad i Rusija proglasiti potpuno politički neupotrebljivim, zavisi kako će se ponuda za trgovanje razvijati…

1.

Milorad Dodik napravio je sebi ogromne probleme, nepopravljivu štetu, poklanjanjem Ikone u pozlati, stare 300 godina, Sergeju Lavrovu, ministru spoljnih poslova Rusije, 12.12., tokom njegove posjete Istočnom Sarajevu.

Posjedovanje ukradene Ikone je besramno, a njeno javno poklanjanje je jezivo, blasfemično i bogohulno.

Još kada se sve to desi na javnoj političkoj sceni, stvari poprimaju epske razmjere beščašća i dugoročnih, teških i vrlo dramatičnih problema.

2.

Ti problemi su poprimili svjetsku dimenziju, jer je Ikona iz Luganska, koji je centar samoproglašene Luganske Narodne Republike (udružili su se sa, takođe, samoproglašenom Donjeckom Narodnom Republikom, maja 2014. u nepriznatu Federativnu Državu Novorusiju. Nepriznata je i samoproglašena Federacija, kao i njene članice!), koja se, ratom, odvojila od matične države Ukrajine.

Ukrajina, kao ni cijeli Svijet nisu priznali to odvajanje, niti aneksiju Krima, koji je izvršila Rusija, u martu 2014. godine.

3.

Dok o Ikoni, ukradenoj u Ukrajini, bruji cijeli Svijet, Dodik se ne oglašava. Očito je da ne zna šta da kaže i traži način kako da se izvuče iz ove, po njega, sada već, dramatično loše situacije.

Način na koji ga brane njegove ulizice pokušajem zamjene teza da se od “poklona” pravi “slučaj”, kako bi se prikrio “skandal što su Šefik Džaferović i Željko Komšić odbili da se sastanu sa Lavrovom”, neopisivo je jadan i bezvrijedan; Iz prostog razloga što je “poklon” ukraden, jer da nije, Dodik bi već poodavno istupio u javnost i saopštio otkud u njegovom posjedu Ikona iz Luganska.

Njegovo ćutanje ključni je dokaz da je “poklon” imao dalekosežne loše namjere, da je nezakonito bio u njegovom posjedu i da je način na koji ga ulizice i poltroni brane samo bijedni spin nevrijedan bilo kakve šire opservacije.

Uz to, poklanjanje ukradene Ikone i nedolazak Džaferovića i Komšića na sastanak su dva potpuno odvojena događaja i imaju apsolutno različite političke konotacije!

4.

Kvalitetno objašnjenje Dodik&poltroni ne nalaze otkako je, širom Planete, cijela situacija okarakterisana kao neviđeni skandal, sa brutalnim političkim porukama. Plus kao krađa nacionalnog blaga Ukrajine, koja je, kao takva, podložna krivičnom gonjenju.

5.

Poruke koje stižu iz cijelog Svijeta, povodom ukradene Ikone, listom su mnogo više osuđujuće i teže kritike na račun i Dodika i Lavrova, nego njihovih izjava, na pres konferenciji 12.12.o.g., kada su izgovorili mnogo opasnih stvari. A najopasnije su bile neizgovorene: Lavrov je prećutao Dodikovu izjavu da je “danas (12.12.) u posjeti RS, a sutra (13.12.) u posjeti BiH.

Cijeli taj slučaj sa presa, nastavljen je odbijanjem ostala dva člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i Šefika Džaferovića da se, 13.12., sastanu sa Lavrovom.

6.

Mnogi su to okarakterisali kao “državnički potez” i istorijsko “Njet” Rusiji, ali vrlo teško se složiti sa tim: Da su se Komšić i Džaferović, zajedno sa Dodikom, sastali sa Lavrovom i sve što su rekli na presu (nakon što nisu otišli na sastanak) sasuli mu u lice, a potom na zajedničkoj konferenciji za štampu sa njim sve to ponovili, onda bi se takvo ponašanje moglo okarakterisati državničkim. I kao “Njet” stav!

7.

Uz to, djeluje maliciozno, ali je istinito, Lavrova je, u ime BiH, primio predsjedavajući Predsjedništva BiH Dodik, koji želi da rasturi BiH; Potom i ministarka spoljnih poslova BiH Bisera Turković, tako da ruski ministar nije dobio “šamar”, već ono što je htio – dodatnu radikalizaciju situacije.

8.

Svjedoči o tome i hladnokrvno, vrlo cinično, izvještavanje MIP-a Rusije koje je objavilo da se “Lavrov sastao sa članovima Predsjedništva BiH”, što Dodik zaista jeste. U toj objavi Komšić i Džaferović se uopšte ne pominju!!!

9.

Institucije BiH se brane u institucijama, a ne bježanjem iz njih, ma ko u njih došao, pa bio to Lavrov ili neko manjeg kapaciteta od njegovog.

Postupak Košića i Džaferovića je, suštinski, amaterski: Zato što su Lavrova pozvali u posjetu, pa je bio diplomatski red da ga i prime, ako se već nisu sjetili da mu posjetu otkažu kada je on najavio da će prvo da obavi sastanke u Istočnom Sarajevu sa Dodikom, potom u hotelu “Evropa” sa Draganom Čovićem, a tek sutradan u Predsjedništvu BiH.

10.

Da su odmah tada reagovali i saopštili da otkazuju poziv, to bi bilo državničko ponašanje; Ovako, samo su mu dodatno išli na ruku, jer je Lavrov, koji je došao da radikalizuje situaciju, uspio u svojoj namjeri iznad očekivanja koja je imao.

11.

Iako su svi svjetski mediji prenijeli kako su se ponijeli Džaferović i Komšić, sve je u sjenu bacila Ikona u pozlati iz Luganska koju je Dodik poklonio Lavrovu.

12.

Ovaj besramni čin Komšić i Džaferović nisu ni pomenuli u svojim izjavama na presu organizovanom povodom neodlaska na sastanak sa Lavrovom, a da jesu, pokazali bi da imaju bar malo državničkog damara.

13.

Planetarna bruka je pukla tek dan kasnije, nakon reakcije ambasade Ukrajine u BiH, jer je potez Dodika, koji je dao Ikonu iz Luganska, i Lavrova koji je prihvatio takav poklon, direktan šamar Ukrajini kao državi.

I to namjeran šamar i svjesno ponižavajući postupak po Ukrajinu, koji je javno izveo predsjedavajući Predsjedništva BiH, zajedno sa Lavrovom, jer se tim aktom dio te države, koji pod svojom kontrolom drže ukrajinske proruske separatističke snage, defakto, tretira kao dio Rusije; Što on nije!

14.

U ovom nezapamćeno drskom i bezobraznom slučaju nije riječ o nesvjesnom propustu Lavrova i nesmotrenosti Dodika da pokloni Ikonu koja je, izvan svake razumne sumnje, otuđena iz nekog od Hramova u Lugansku?!

15.

Rusija je velika sila, sa najjačom diplomatsko-obavještajnom mrežom na Planeti i takav propust njima se jednostavno nije mogao desiti: Sve je učinjeno vrlo svjesno, da bi se odnosi radikalizovali ne samo u BiH, već i na relaciji BiH-Ukrajina i, što je i najvažnije, Rusija – Ukrajina.

16.

Nije slučajna ova veza, jer je Rusija već anektirala Krim i, realno je da je ovim postupkom Kremlj ponudio SAD/EU da riješe stvari u BiH na način kako hoće, ali da “zaborave” na aneksiju Krima.

Zato se radikalizacija političke situacije u BiH koju je Lavrov maksimalizovao i tokom posjete Beogradu, posebno Zagrebu, prije može shvatiti kao ponuda za trgovanje Zapadu, po navedenom principu (Krim-RS), nego odbrana RS.

17.

Da Rusija hoće zaista da odbrani Dodika ne bi ga natjerala da poklanja ukradenu Ikonu i dovede se u situaciju da ga cijela Planeta osuđuje zbog tog zaista nečuvenog akta, već bi mu odobrila kredit od 500 miliona evra, koji je tražio prije nekoliko mjeseci kako bi pokušao RS spasiti od bakrota. U koji je on doveo!

18.

Druga strana trgovačke ponude glasi – ako ne “zaboravite” Krim, slijedi još veća radikalizacija u BiH i regionu; Rusija brani svoje interese trgujući i uništavajući srpske interese u BiH, ali i druga dva naroda, u to nema nikakve sumnje.

Samo u tom svjetlu može se sagledati pokušaj Lavrova da ojača Dragana Čovića, sa kojim se, takođe, sreo dan prije zvaničnih sastanaka, kao i zagrebačke poruke o potrebi izmjena Izbornog zakona u skladu sa željama HDZ-a, a ne Hrvata kao naroda i ultimativnog “ne dirajte RS”!

19.

Rusija iz “malog rata” sa Zapadom u Regionu, koji je u BiH izgubljen za njih, pokušava izvući maksimum za sebe i neće prezati da žrtvuju svakog/bilo kog kako bi ostvarili bar mikron sopstvenih nacionalnih interesa; Ništa neočekivano od Velike Sile.

20.

Rusija je igrom sa ukradenom Ikonom Dodika potpuno potrošila, a kada će ga i Zapad i Rusija proglasiti potpuno politički neupotrebljivim, zavisi kako će se ponuda za trgovanje razvijati, zajedno sa drugim, vrlo kompleksnim, odnosima u Regionu i u svjetlu ruskog sve žešćeg napada na zvanični Beograd!

Ne bi trebalo začuditi da je sastavni dio ponude i Kosovo, konačno rješavanje njegovog statusa.

Za Rusiju je Krim najvitalniji nacionalni interes i mnogostruko važniji i od Kosova i od RS.

21.

Ostaje pitanje kako je Ikona dospjela u Dodikove ruke?

Najozbiljniji kandidat za to je Konstanin Malofejev, kojem je zabranjen ulazak u BiH 30.05.2018. godine, kada mu Granična policija BiH nije dozvolila ulazak u zemlju na aerodromu Mahovljani. Trebalo je da se sastane sa Dodikom.

“Konstantin Malofejev predstavlja prijetnju BiH, javnom poretku, javnom redu i miru, javnom zdravlju BiH i međunarodnim odnosima”, piše u dokumentu na osnovu kojeg je ovom ruskom oligarhu zabranjen ulazak u BiH zbog čega je on, privatnim avionom, morao da se vrati natrag u Moskvu.

22.

Malofejev nije bilo ko – On je lični prijatelj Vladimira Putina, predsjednika Rusije i jedan od najvećih sponzora ultradesničarskih pravoslavnih organizacija.

Konstantin Malofejev, ruski “Soroš”, kako ga još zovu, izuzetno bogata osoba, vlasnik je i osnivač investicijskog fonda “ Marshall Capital Partners”, predsjednik NVO “Društvo dvoglavog orla”, a vlasnik je i “Fondacije Svetog Vasilija Velikog”, najveće ruske pravoslavne dobrotvorne organizacije.

Finansijski pomaže mnoge ultra-desničarske pokrete širom Evrope sa akcentom na pravoslavne zemlje.

23.

Te 2018., Malofejev nije bio prvi put u BiH.

24.

Bio je četiri godine ranije, na dan opštih oktobarskih izbora, kada se sa Dodikom sreo 12.10.2014. u hotelu “Kaldera” kod Laktaša.

25.

Prije toga, početkom oktobra, u Banjaluku su stigli Kozaci, predvođeni Nikolajem Đakonovim, koji je kao komandant Donskih kozaka učestvovao u borbama na Krimu i drugim ratnim područjima u Ukrajini.

26.

Đakonova su, nakon što sam objavio da je stigao u Banjaluku kao “vojna podrška” Dodikovim izbornim htijenjima, predstavnici Režima pokušali predstavili kao člana kulturnoumjetničkog društva, iako on od svih “igara” najbolje barata onim smrtonosnim.

Nekoliko godina nakon posjete Banjaluci i “nestanka” iz nje “preko noći”, Đakonov je postao Vrhovni ataman Saveza Kozaka-vojnika Rusije i inostranstva.

27.

U Ukrajini, na granici sa Rusijom, 2014. bila je veoma krvava. Trajale su borbe, a u drugoj polovini avgusta 2014. godine, proruske separatističke snage teško su porazile Ukrajinsku vojsku, nanijevši joj ogromne gubitke i od tada su Lugansk i Donjeck pod kontrolom ukrajinskih separatista, koji uživaju svu podršku Rusije.

28.

Sad je bitno pogledati datume: Luganskom su potpuno ovladale proruske snage krajem avgusta, a Malofejev je u Banjaluci bio 12. oktobra, na dan izbora. Rusija je tada maksimalno podržala Dodika na izborima, dajući mu na uslugu svoje najznačajnije “izborne inženjere”!

Malofejev, kao veliki vjernik i vlasnik “Fondacije Svetog Vasilija Velikog”, i finansijer separatisčkih paravojnih formacija u odmetnutim Ukrajinskim pokrajinama, teško da bi dozvolio da tako vrijedna Ikona, kao što je ona iz Luganska, koju je Dodik “poklonio” Lavrovu, padne u ruke ratnih pljačkaša!

Malofejev bi učinio sve da Ikona bude njegova.

29.

Zato je sasvim realno da je Malofejev donio Ikonu iz Luganska i “poklonio” je Dodiku, kako bi ga jače vezao za ruske interese.

30.

Malofejeva je Dodik odlikovao 29.06.2015. godine Ordenom Njegoša prvog reda “za poseban doprinos u razvoju privrede i humanitarne saradnje između Ruske Federacije i Republike Srpske, kao i za rezultate i dostignuća od šireg značaja i razmjera u afirmaciji Republike Srpske”!

31.

Malofejev je učestvovao u prodaji/kupovini akcija RS na međunarodnom finansijskom tržištu, preko Bečke berze.

U junu 2018. godine, RS je prodala obveznice preko Bečke berze ruskom oligarhu Konstantinu Malofejevu, špekulantu i ultrtadesničaru.

Tada je obveznice, u vrijednosti 168,3 miliona evra (uz kamatu od 4,83 %), prodala brokerska kuća iz Hong Konga “BMI Securities ltd”, čiji je predstavnik za Evropu Klaus Korner, nekadašnji šef za upravljanje imovinom Dojče banke u Rusiji.

32.

Interesantno je da vlasti RS nikada nisu saopštile preko koje brokerske kuće su prodale obveznice, ali je “BMI Securities ltd” na svojoj zvaničnoj stranici 2019. godine objavio da je to učinjeno preko njih.

Važno je još naglasiti da je 11.02. 2020. godine ta brokerska kuća kažnjena zbog sumnje da je učestvovala u pranju novca.

33.

Vratimo se sastanku Dodika i Lavrova koji je izazvao lavinu negativnih reakcija u cijelom Svijetu, ne samo zbog onoga što su izjavili, već najviše zbog Ikone iz Luganska.

34.

Dodik ima probleme i u vlastitom Režimu, jer je Željka Cvijanović ogorčena na Dodika zbog poniženja tokom susreta sa Lavrovom, kada je tretirana kao nikom potrebna saksija.

Valjda je mislila da je ona njegova “Ikona”, a ne ona ukradena, stara 300 godina.

35.

Dodik pokušava da ublaži štetu zbog svojih postupaka: prije nekoliko dana poslao je Nebojšu Radmanovića i Nikolu Špirića na sastanak sa Bakirom Izetbegovićem da pokušaju “peglati” odnose; Radmanović i Špirić su na tom sastanku “prepeglali” Dodika, jer su Izetbegoviću rekli da se ne slažu sa Dodikovom politikom!

Slobodan Vasković