Milorad Dodik nalazi se u ogromnim političkim problemima koje je sam proizveo.

Tokom sastanka sa Sergejem Lavrovom, Ministrom inostranih poslova Rusije u Beogradu, Dodik je reka da se “Republika Srpska protivi približavanju BiH u NATO”.

Problem za Dodika je što on jeste potpisao put BiH u NATO, prihvatajući “Program reformi BiH” (ANP, 19.11.2019.), odnosno put BiH u NATO, aktivacijom MAP-a, koji je, nakon usvajanja pomenutog dokumenta, nezaustavljiv.

Uprkos tome, Dodik je tada, pod pritiskom javnosti, sazvao sjednicu Narodne skupštine RS, što je bilo zabijanje zadnjeg klina u kovčeg te nekadašnje institucije, zbog činjenice da nisu uopšte raspravljali i “Programu Reformi BiH”, već falsifikatu tog dokumenta.

Iako ni rasprava o stvarnom dokumentu ne bi ništa promijenila, Dodik je pokušao od javnosti sakriti činjenicu da je potpisao put BiH u NATO.

Takva beskičmenjačka, neinteligenta i nepotrebna akrobacija, stvorila je novi, još veći, problem za Dodika: Takozvana Narodna skupština RS nije odbacila “Program reformi BiH” (23.12.2019.), već falsifikat tog dokumenta, tako da ne postoji ni taj osnov po kojem bi se entitet (bar formalno, nikako suštinski) mogao suprotstaviti ulasku BiH u NATO, koji će se desiti u naredne dvije, najviše tri godine.

Pokušali su tada sakriti brojne dijelove originalnog dokumenta; Posebno onaj ključni u tački 1.1., iz koje je izbačen cio pasus (o zaključcima NATO iz Talina) iz materijala dostavljenog narodnim poslanicima i koji jasno svjedoči da je “Program reformi BiH” tek drugačije nazvan ANP i da BiH ide u NATO.

To su činjenice, kao što je nesporno da Rusija nije zvanično nikada prihvatila da je Dodik potpisao ANP, “Program reformi BiH”. Takav stav Rusije se u diplomatskom jeziku karakteriše kao jasna i vrlo opasna prijetnja; Upućena je direktno Dodiku koji je izigrao njihovo povjerenje i potpisao aktivaciju MAP-a, put BiH u NATO, što podrazumijeva, između ostalog, i knjiženje perspektivne vojne imovine i na teritoriji RS koje je u toku.

Dodikova obećanja Lavrovu su, suštinski, prazna priča, ali Rusija to ne doživljava na taj način – Dodik ima praktično nerješiv zadatak: Da poništi “Program reformi” i onemogući put BiH u NATO; Najpreciznije rečeno, MORA sve da učini kako bi opstruisao sprovođenje svega onog što je lično prihvatio i spriječi put BiH u Alijansu.

Dodik je potpuno u ruskim rukama i ukoliko ne uspije da, bar maksimalno uspori, ubrzano približavanje BiH Alijansi nije isključeno da će Rusija zapečatiti njegovu političku karijeru vrlo brzo; Rusija se priprema za atak na Dodika, jer od potpisivanja ANP-a, pregovaraju sa nekoliko visokih funkcionera njegovog SNSD-a i koalicionih partnera te stranke koji bi, umjesto Dodika, ukoliko on opstrukcijama funkcionisanja BiH (koje sprovodi već mjesecima), ne uspije da zaustavi NATO put, ispunili taj zadatak.

Riječ je o osobama, što je paradoks, koje je Dodik stvorio.

Isto tako ni druga strana, NATO, ne sjedi skrštenih rukiu – njima Dodik više nikako nije potreban, jer su dobili što su od njega trebali – potpis na “Program reformi”! I oni su u potrazi za Dodikovim nasljednikom, koji će ukinuti ostrukcije; I oni mjesecima pregovaraju sa nekoliko visokih funkcionera SNSD-a.

Dodikov put u Moskvu, gdje ga je pozvao Vladimir Putin, zadnja je njegova šansa da pokuša ubijediti predsjednika Rusije da nije potrebno da bude zamijenjen, već da će lično spriječiti ono što je potpisao, uprkos činjenici da je tim postupkom zabio nož u leđa Rusiji koja mu je pomogla da pobijedi u nekoliko izbornih ciklusa.

Dodik se i dalje nalazi između “Čekića” i “Nakovnja”; Pandemija nije promijenila tu situaciju, iako je značila kratak predah za njega u velikom političkom problemu u kojem se nalazi; I koji će vrlo vrlo brzo eskalirati.

Osobe kojima je Dodik okružen su nekompetentne ulizice koje ništa ne znaju, što potvrđuje izjava Radovana Kilavog Viškovića, takozvanog premijera, da je MMF pozvao sve Vlade u okruženju, samim tim i RS, da se zadužuju, ne vodeči računa o limitima i barijerama.

Višković je neinteligentan političar i takvim istupom, smatra, smiruje situaciju nudeći “hladne obloge” umjesto inteligentnih rješenja za amortizovanje krize i pad svih ekonomskih, privrednih i finansijskih parametara.

Razlog je jednostavan – MMF novac daje uz velika uslovljavanja, od kojih su brojna esencijalno politička.

Uz to, taj novac treba i vraćati, a ukoliko privreda ne radi (u RS je već odavno bliža “mrtvačnici” nego preživljavanju), onda slijedi haos i kolaps.

Dodik se okružio nekompetentnim poltronima, kriminalcima, nesposobnjakovićima… koji otimaju kao da im je zadnje, što se pokazalo tokom pandemije, pa se njegova vlast, teško erodirana posljednjih mjeseci, uvija pod teretom brojnih afera, u kojima su opljačkane desetine miliona KM, tokom pandemije, što je direktno upereno protiv zdravlja stanovništva.

I što, bez ostatka, pokazuje nakaznost Režima, spremnog jedino za lično bogaćenje, pri čemu ne prezaju ni od svjesnog uništenja zdravlja stanovništva.

Dodik sa Viškovićem i Željkom Cvijanović, kao najbližim javnim saradnicima i bezbrojnim kriminalcima, kojima je okružen i sa kojima, nejavno, odlučuje o “poslovima”, ne može prevazići tešku situaciju u kojoj se nalazi.

Dodik je toga svjestan, ali, jednostavno, nema načina da bilo šta okrene u svoju korist.

Postao je talac sopstvene gramzivosti i pohlepe i ne postiji “pregovarač” koji ga može izvući iz te autotalačke krize!

Lukač tvrdi da je on taj koji potpuno kontroliše situaciju u RS, a ne Dodik.

Lukač, takođe, tvrdi da ima punu kontrolu nad najvećim brojem najviših funkcionera RS.

Lukač ne griješi, jer komanduje oružanom silom, čvrsto uvezanom sa brojnim kriminalnim organizacijama.

Uz to, Lukač nije ilegalno prisluškivao i pratio samo opoziciju, kritičare trulog, prljavog, podlog i nenarodnog Režima, već i pripadnike kleptokratske vlasti (čiji je visokopozicionirani funkcioner, ništa bolji od njih; Štaviše!), koje je detaljno zadokumentovao.

Dodik ne može ukloniti Lukača.

Kada bi i pokušao, Lukač se neće predati tek tako – bez velike borbe.

Jedan detalj u sukobu Dodik-Lukač, koji je veoma oštar i postaje sve snažniji, jeste Dodikovo javno priznanje da prisluškuje opozicione lidere.

Djelovalo je to kao bahato razmetanje poludjelog, primitivnog, samoprozvanog Vođe, ali bio je to, ipak, tipičan hazarderski Dodikov potez sračunat kao snažan, direktan, udar na Lukača.

Nije Dodik taj koji prisuškuje, naređuje da se to čini, već upravo Lukač; Zato ga je Dodik i lično prozvao kada je govorio da prislukuje opozionare; Da bi ga potopio, a ne pohvalio.

Prilično je to jasno iz Dodikove izjave kojom on jeste nanio štetu sebi, ali je Lukaču nanio još veću sa jasnim ciljem da ga uzdrma.

„Nema vlasti koja ne sluša (prisluškuje) opoziciju. Ja sam slušao. Imam pravo da slušam. Hoćeš da ti donesem snimke šta se govori o tebi? Je li Lukaču, je li istina ono što ti meni dostavljaš“, rekao je Dodik, obraćajući se poslaniku iz Kluba SDS-a, na sjednici takozvanog parlamenta 20.05. ove godine.

Dodik je svjestan da od neke buduće istrage, koja je, navodno, u toku nema ništa. A I da je bude, sav teret odgovornosti je na Lukaču, koji naređuje ilegalne i nezakonite radnje.

Nije Dodik bez razloga prozvao Lukača na vrlo opak način: Lukač ilegalno prisluškuje i Dodika i njegove najbliže saradnike. To je nesporno i za to postoje dokazi.

Sukob Dodika i Lukača, koji traje prilično dugo, će se nastaviti, jer ambicije Komandanta Hunte su ogromne; Jedna od njih je, bez sumnje, uklanjanje Dodika i preuzimanje njegove uloge, čega je lider SNSD-a vrlo svjestan.

Bilo bi zaista pravo malo čudo da Kostrešević postane direktor Policije. Mržnja između njega i Lukača je patološka i ne postoji način da se prevaziđe, niti da sarađuju.

Imenovanje Kostreševića značilo bi da je Lukač teško poražen. Doslovno, potiučen do nogu od Dodika.

Bez obzira na ogromne probleme u kojima se nalazi, najveće otkako je na javnoj sceni, Dodika ni dalje ne treba potcijeniti, a niti otpisati; Boriće se do kraja, to je izvjesno, kao što je izvjesno da kraju nikada nije bio bliži nego u ovom trenutku!