
NASTAVAK TEKSTA “OSMOGODIŠNJU DJEVOJČICU IVONU UBILA JE MAFIJAŠKA MREŽA POLICIJE I KRIMINALACA NA VLASTI”…
Evo, samo da se vratimo na obdukcionni nalaz, na trenutak pa ćemo nastaviti. Evo, ja ću sliku sa obdukcije, nije prijatno, ja se ivinjam, ali zarad istine, mora tako da bude.
Ovdje na originalnu sliku dodat je famozni vrh žice, da bi se stekla prestava o tome da li je mogao nanijeti povrede koje se vidi na slikama. S obzirom da je vrh tup i praktično nedostupan, nije mnogo vjerovatno da je napravio ovakav rez. No recimo da bi teoretski i bilo moguće da ovako zapara kožu ali naredna slika to demantuje. To se vidi jasno na slikama iz obdukcionog nalaza kako su povrede nastale – da nije moglo da nastane tim putem kao što su oni objašnjavali od žice. Prvo te žice su i mekane na korpi, nije ona toliko jaka da može da probije, to je nemoguće.
Siguro da je tako i ima tu još nekih detalje – recimo osim te rane, djevojčica nije imala nijednu jedinu drugu povredu, što u slučaju da je pala bilo bi nemoguće, morala bi još nešto da ima. Druga važna činjenica je to da je kost probodena a nije polomljena niti smrskana, što znači da se predmet kretao izuzetno velikom brzinom što je nemoguće prilikom pada tela, tim pre što je vrh žice elastičan i pokretan a ne krut. I možda najslikovitiji prikaz falsifikovanja obdukcije je slika na kojoj se vidi kako obducent kroz probodenu kost provlači skalpel celom dužinom, evo to se vidi.
Jeste, to su originalne fotografije koje je obducent načinio, osim te prve koji ste pomenuli – i ona je originala ali sam ja, softwerski, dodao taj vrh žice da bi pokazao da je nemoguće da nanese tu povredu.
Kroz kost debljine palca napravljen je kanal, kao i kroz kožu a kako se ukupno radi o najmanje dva palca čak i ako zanemarimo, nesrazmjee oko dimenzija od 3 i 20 mm, postaje jasno da vrh bi žice ušao kroz kost, morao je pod kožu ući ne samo onaj komadić žice označen brojem 3, nego i L pločica označena brojem 4.
Zašto naši vrli istražitelji ako su već smatrali da je uzrok svih ovih povreda žica, nisu pokušali uz angažovanje hirurga, istu provući kroz ovaj otvor u kosti. Da li im to nije palo na pamet ili jeste ali su znali da bi na taj način plan propao te su odlučili angažovati veštaka iz Beograda, sakrivajući od njega sve ove unutrašnje povrede. I posljednja evidentirana unutrašnja povreda je na plućima. Vidljiva je ulazna rana koja je takođe oblika kanala, koju je mogao napraviti predmet poput lenjira ili trake. Nepoznato je ostalo koja je dubina uboda u plućima ali je apsolutno nemoguće da okrugla žica prečnika 3 mm pravi kanal širine od oko 1 mm a dubine bar 7 cm.
Ako je žica 3 mm, kako može 1 mm da bude ulazna rana – to je nemoguće, fizički nemoguće. Sve ove slike su materijalni dokazi monstruoznog zločina i to ne samo ubistva, nego smišljenog prikrivanja od strane države, koja sve to čini da zaštiti krijumčare i pripadnika mafije u svojim redovima.
Nesporno je da je kamion koji je dovezao robu pobjegao prije dolaska policije i da ga niko nije evidentirao iako su znali za njega, te se sve otkrilo samo zahvaljujući nama. Kvar koji je imao na rezervoaru može dati odgovor na to kako je došlo do tragedije. Naredna slika pokazuje kako su po njihovim rečima vezali trake i učvrstili španerom.
Te sam zato fotografisao ulaz u Univerzal na mjestu gde počinju tragovi krvi i zanimljivo tamo se nalazi jasno vidljiv dvostruki trag i danas.
Zanimljivo je da i taj portir posle promeni iskaz, kao on nije vidio da ona pada. S vremenom su mnogi mjenjali iskaze, međutim samo ću dodati – pomenuli ste vještačenje u Beogradu. Ja sam poslije razgovarao sa tim vještakom i snimao razgovor koji sam objavio na internetu gdje mi je gospodin ispričao šta se u stvari deslo a moram dati uvod. Oni od njega nisu trazili odgovor koji su trebali. Oni su njemu poslali korpu i nespornu krv od Ivone. I tražili su odgovor da li se na toj žici nalazi njena krv.
Što je vjerovatno inspektor lično nanio na žicu. Primera radi, da stavite nečiju krv na jabuku, to nije dokaz da je jabuka uzrakovala povredu. Što je još važnije sve te unutrašnje povrede su sakrivene od vještaka. On ništa nije znao o unutrašnjim povredama, samo su mu poslali korpu, Ivoninu krv i fotografiju površinske rane. Tražili su odgovor da li je mogla ta rana površinska da nastane od žice. A za unutrašnje povrede nije ništa znao.
Ima tu još dosta nelogičnosti po izjavama vozača – šta su radili, kojim putem su išli. Ja sam izvodio matematičke obračune gdje sam vidio da nije istina ono što su oni rekli. Morali bi da voze preko 160 km\h da bi to bilo teoretski moguće da dođe od tačke A do tačke B za navedeno vrijeme.
Mene su pokušavali da zastrašuju više puta što direktno policajci, što njihov ortaci i pokrenute su posebne istražne radnje. Nije loše da je pojasnim, zbog vaših gledalaca šta su “posebne istražne radnje”. Jer mogu i mnogi od njih da dođu u sličnu situaciju.
Dakle ako imate neki sličan problem, kada vidite da policija nešto prikriva, prva njihova reakcija je da vas pokušaju ubijediti u neku svoju priču. Ako ste da tako kažem tvrd orah i ne progutate to, nastavite da se borite za istinu, onda pokušavaju da vas zastraše. Obično angažaju nekog svog saradnika. koji inscenira neki sukob sa vama i optuže vas za ugrožavanje sigurnosti. To im je omiljeni izgovor da bi mogli pokrenuti posebne istražne radnje koje obuhvataju dananoćno snimanje, komunikacija što telefona, što kontakata preko svih duštenih mreža, angažovanje informatora i prikrivenih istražitelja.
Ovo je sada veoma bitno i ako primijetite ako vidite da vam dolazi neko nepoznat, da vam “ponudi pomoć”, budite veoma oprezni jer je velika vjerovatnoća da je u pitanju osoba iz policije – neki službenik koji obično kad je na dužnosti nosi masku, kao što imate priliku da vidite, oni su kao banda drumskih razgojnika kada izlaze na ulicu ili neko od njihovih ortaka iz narko klanova, kojeg pošalju, bilo da pokuša saznati neke informacije ili da vas navede na neko krivično djelo.
Primjera radi, kaže : “šta bih radio tužiocu ili sudiji ili ovom ili onom” sa namjerom da vas isprovocira da izgovorite isto. A pošto se to snima, ozvučen je, onda bi se to iskoristilo protiv vas. Tako su mene pokušali više puta prevariti i pomenuću samo jedan primjer koji je dosta specifičan. 2017. godine su upućene prijetnje vješanjem VSTV-u. To je nešto što možete naći na internetu. Poruka : “što ih ne bi hapsili, može se neke hapsiti i vješati javno, što da ne”.
Poslije nekog vremena je primjetila jedna osoba iz pravosuđa te prijavila i s obzirom da je policija tražila da se iznesu te prijetne kako bi se građani izmanipulisali i na kraju krajeva da mene ubjede da tako nešto izgovorim. Onda je tadašnji ministar sigurnosti Dragan Mektić izašao i ismijavio se sa tim, opravdavao te prijetnje. I jedan od inspektora iz Prijedora koji ima svoj blog, Radovanović Borislav je napisao tekst gdje je to opravdavao i podržavao kao nije to navodno krivično djelo – pa niko nije obješen.
Ne znam koliko građani znaju – ugrožavanje sigurnosti je krivično djelo kada se ne izvrši nikakav kontakt, nikakva fizička povreda bilo koga nego se uputi prijetnja. Jer ako neko izvrši fizički napad i nanese tjelesne povrede, onda je to već neko drugo krivično djelo. To je ili pokušaj ubistva ili nanošanje tjelesnih povreda a ne ugrožavanje sigurnosti. Radi se isključivo o verbalnom napadu, pismenom ili usmenom da ćete nekoga ubiti, ozlijediti, kidnapovati njega ili članove porodice.
Međutim, pošto su oni tražili od osobe da to izgovori – ne navodim ime osobe iako je znan, angažovana je 2015. da me kontaktira u vrijeme kada su protiv mene pokrenute istražne radnje u Istočnom Sarajevu. A ona je – ta osoba iz Istočnog Sarajeva, bukvalno preko puta tužilaštva u Istočnom Sarajevu. Tako da je jasno od čemu se tu radilo. I cijela priča je bila oko toga da kažem ljudima da budu oprezni kada im se pojavljaju, pogotovo novi, čak i neki koje od ranije znaju sa tim nekim savjetima da budu vema oprezni, jer se najvjerovatnije radi o provokatorima policije.
Znači, vi ste imali tako iskustvo a da li ste imali neku žargonski da kažemo sačekušu da su hteli da vam naude, pošto im to nije pošlo za rukom da vas navedu na taj način.
Bilo je više pokušaja, osim toga da me navedu na krivično djelo. Tu se sad nije radilo samo o ugrožavanju sigurnosti, jer postoji krivično djelo “napad na sudiju i javnog tužioca”. Pošto se ovdje baš radi o tim osobama, gdje je zaprećena kazna do 12 godina zatvora. I za njih bi bio izuzetan uspjeh, kada bi mene mogli povezati. I pokušali su da mene povežu sa tim tekstom. Osobu koja je išla u SIPU dati izjavu, ispitivali su isključivo meni a nisu uopšte pitali da li ona to izgovorila.
Drugi krak tih napada na mene je bio da se priča – to sam pomenuo u jednom trenutku, priča se vođama narko klanova i osumnjičenima za ratne zločine da ih ja cinkarim. I to je više osoba iz policije radilo i njihovih ortaka da izazivaju motive kod njih da me ubiju, jer nema drugog načina da me zaustave – jedino da me likvidiraju.
I onda su slali ljude koji su se meni obraćali za pomoć. Konkretno jedan od njih je tražio da mu nešto pomognem a onda se iznenada prešaltao da bi on pomogao meni. I onda mi je pozvao da idem, nije mi je rekao gdje a ta razgovor sam snimao. Očigledno je htio da me odvede negdje na pusto mjesto gdje bi me dočekale već pripremljene ubice. I takvih situacija je bilo više. Ja sam znao šta se krije u pozadini, snimao sam te razgovore i od skoro 3 sata ubjeđivanja ja sam isjekao nekih 4,5 minuta gdje on na sve načine pokušava da me odvuče. Ja sam mu na kraju rekao šta hoće da me neko izrešeta tamo. I pratio sam izraz njegovog lica. Veoma je bitno – ja sam se cijelo vrijeme pravio naivan kao da mu vjerujem. Više puta je dolazio dok mu na kraju otvorenom nisam rekao to. Pitao ga da li ste čuli za posebne istražne radnje. Znate li šta je prikriveni istražitelj.
I samo da pojasnim zbog vaših gledalaca – prikriveni istražitelj ne znači da je neko u grmlju ispred kuće pa vas posmatra tajno, nego je to osoba koja će vam zakucati na vrata, koja je dobila nalog od policije, možda čak i lažne dokumente što oni mogu da urade. To je sve predviđeno zakonom. I onda pokušava da dođe do nekih informacija ili da vas navede na krivično djelo što nije dozvoljeno. Ali oni to rade jer vi poslije ne možete dokazati da li vas je neko naveo ili ste vi nešto samovoljno uradili.
Stoga u nastavku ukazujem na jedan od načina na koji se vrše ubistva a to je slanje stvarnog policijskog informatora da zadobije povjerenje buduće mete a onda ga pod nekim izgovorom, odvede na neku nepoznatu lokaciju gdje čekaju plaćene ubice. Takvih je više angažovano a sada ukazujem na primjer nastao nakon nekoliko dolazaka provokatora na moja vrata kada su on i nalogodavci pomislili da sam im povjerovao a šta se desilo, može se pročitati u nastavku. Radi se o isječku nekoliko minuta od skoro 3 sata ubjeđivanja da pođem s njim u nepoznato.
S obzirom na mnoge slučajeve “samoubistava” i “samovješanja” skrećem pažnju svima da obrate pažnju na slične aktivnosti te izbjegnu zamke a u nastavku slijedi tekstualni prikaz tog razgovora kao pokazatelj metoda pripreme likvidacije. Moje riječi su pisane normalnim fontom a riječi agenta provokatora su podebljane :
“Pa dobro – radi tog udesa hoće to. Pa od toga je sve počelo. Od toga je sve počelo. Eto morao bi i to odštampati. Ja na ovom disku imam sve recimo. A što se tiče papira, trebalo bi još odštampati neke stvari. Ali sad pazi, koliko je pouzdan taj čovjek kod koga bi mi trebali ići. Ako ne može tebi pomoć, kako će meni pomoći ? Odnosno ne meni, nego da istraži ovaj slučaj. Ovaj slučaj je još komplikovaniji, tu su velike pare u pitanju. Pa vrijedi pokušati a šta će dalje. Ne – mislim, da li ti… Mislim u smislu, jedna je stvar, da li on može nešto uraditi, da li smije. Odkud ja znam, šta ja mogu da znam. Može nam reći nešto, šta ćemo dalje. A drugo, koliko ti njega dugo znaš, jel mu vjeruješ uopšte? Pa dobro sad, ne znam ali vredi da čujemo se dalje šta će biti. I jesi li mu pominjo uopšte orjentaciono o čemu se radi. Pa samo sam rekao o tom udesu, ništa više. Ja ništa neću da to govorim, to ćeš ti reći advokatu, kad bude nekome i da vidimo šta ćemo i tako. Kom advokatu – pa jel taj advokat čovjek ili šta ? Il je iz policije ? Ma nije to advokat, nije to advokat, to je… tako. Neću ništa govorit, unaprijed. Čekaj – jel ti znaš uopšte tog čovjeka ? Pa dobro, ba ne znam, nećemo sad o tom. Ideš o mom trošku i ti ćeš ispričat ovo. Nije bitan trošak – to može biti plaćeni ubica da me negdje izrešeta Pa de ba, pusti kraju, nemoj zajebavat. Čuj “nemoj zajebavat”. Ne možeš ti mene odvest negdje – na neko mjesto. Ne znam ni kod koga… De ba, dobro. Šta misliš – da sam ja budala Ej… Ne – stvarno. Pa poslušaj me. Ne znaš ni ko je ni šta je nit mu možeš vjerovat. Ne boj se. Čuj “ne boj se”. Ne boj se. Ne bojim se ja ali nisam budala. Ja ne znam šta si ti mogo zamislit sad – da ja pokupim se i odem ajd kod nekoga, napamet. Pa nećeš ići sam – ideš sa mnom. Jel – a ko si ti ??? …(razmišljanje)… Eeee je*i ga. Šta “je*iga”. Ti stvarno misliš da sam ja budala ? Ej nemoj takav bit, poslušaj mene. Ne znaš ni ko je – nit mi šta može obećat, nego eto “ajd nako pa da vidimo”. Pa ideš o mom trošku. Kakav trošak – ne radi se tu o trošku. Ne znaš ni ko je. Ni dal je advokat niti policajac. Ma kakav advokat, kakav policajac, vidjet ćemo. Ni gdje treba da odemo – negdje u Tuzlu, je li. Pa ne govori, to se ništa, pusti kraju. Pa ja – ne govori se ništa. I onda me lijepo smaknu tamo negde i niko ne zna gdje. Ni ko ni šta, jel tako ? De ba – ne boj se. Pa ja da se bojim ne bih se borio protiv ove mafije. Samo nisam budala. Kažeš lijepo ime i prezime, ako čovjek smije. Ako ne smije, ko ga je*e. Ne boj se. Jel smije ? Ne boji se, ne boji se. Ko se boji ? Aj je*o te. Nema tu straha – ja da se bojim, ne bi ni izašao ovde. Nit bi se borio sa njima. Poslušaj mene – ja ti mislim najbolje ko sam sebi. Svaka čast ako misliš. Pa uvjerit ću te. Ali ako nećeš da kažeš ko je, nema tu šta da se razmišlja. Ideš sa mnom tamo gde treba – pa ćemo dalje vidjet, gdje ćemo. Pa ja dalje ćemo vidjet. Neću ja nigde ići. Ej jebi ga. Tako im kaži. |
Očigledno je on dobio nalog da mi ne govori i nije mogao u tom trenutku da smisli neku laž. Mogao je da mi kaže neko ime, da mi kaže mjesto, da me prevari. Pretpostavljam što je bio plan? Angažovali su nekog čovjeka sa taksijem koji je njihov, gdje bismo mi trebali da sjednimo i negdje na Majevici bi nas zaustavila grupa i tako vjerovatno nikada više niko ne bi čuo za mene.
Strašno. Znači, na sve su spremni.
Kada nije taj čovik uspio da me odvede, aktiviran je predmet u Istočnom Sarajevu. Dobio sam posle nekih 10 do 15 dana poziv, da dam izjavu vezano za “povredu ugleda suda”. Očigledno je došao izvještaj da nisu uspjeli na pomenuti način. Onda su odlučili da me navedu da sam dođem kao glinena meta tamo, glineni golub. Samo bi nekome rekli – evo tu je sada u tužlaštvu, izlazi i da me dočekaju na ulici. Međutim, ja nisam otišao, nego sam odmah pismeno tražio da mi pošalju kopiju rešenja o nadležnosti kojom su dobili taj slučaj. Oni nisu imali predstavu da ja poznajem zakon, bolje praktično nego oni sami. I nisu mi nikada poslali.
U međuvremenu sam dobio od Republičkog javnog tužlaštva i od Vrhovnog suda dokumente gdje se vidi da – prvo javno tužlaštvo Republike Srpske je moju krivičnu prijavu poslalo u Istočno Sarajevo a Vrhovni sud mi je odgovorio da ne postoji nikakav krivični predmet gdje sam ja stranka u postupu.
U nastavku je tekstualno predočavanje izjave vještaka dr. Busarčevića, angažovanog od strane OT Bijeljina o njegovom radu po navedenom predmetu. Razgovor je obavio zastupnik majke ubijene djevojčice, u daljem tekstu “Z”, dok su riječi vještaka pod slovom “V”.
V : Molim
Z : Halo, dobar dan…
V : Dobar dan
Z : Gospodin, Miroslav Busarčević ?
V : Ja sam, izvolite…
Z : Ja zovem iz Bijeljine, zastupnik sam Budimke Bajo, vi ste obrađivali jedan slučaj, po tom pitamju…
V : Jeste, čuli smo se mi oko toga, sa vama sam baš pričao.
Z : Razgovarali ste sa gospodinom Tomićem, vjerovatno sa ovog broja. Mi smo u istom timu.
V : Da moguće je, izvolite…
Z : Da, neznam sad koliko se sjećate detalja. Mi smo podnijeli početkom februara krivičnu prijavu protiv nekih tužilaca i policije, ali nije to sad tema. Početkom prošlog mjeseca je na saslušanju u Bijeljini,(maj 2010) jedna osoba priznala da je izvršila ubistvo i sad mi intenziviramo neke radnje po tom pitanju, pa razgovaramo sa svima, koji su učestvovali. Vi ste predložili rekonstrukciju koju je tužilaštvo odbilo ?
V : Jeste
Z : Da oni su zatvorili slučaj…
V : Jeste, tako sam obavešten od vas i iznenadio se veoma.
Z : Da, e sada, ne znam da li je vama uopšte poznato da je taj predmet, prije nego što je ubio djevojčicu, prekinuo kaiš na torbi koju je ona nosila, pa nanio ranu na tijelu.
V : Ne, ja o tome nemam nikakvih predstava, ni pokazatelja, imao sam samo slike, video sam da nešto nije u redu, tražio sam rekonstrukciju, odbijeno je, šta mogu dalje ???.
Z : Da, razumijem niste vi tu ništa, (krivi), Oni su to krili, pola godine taj detalj, međutim, pošto nanosi ranu na tijelu, onda taj predmet, probija prsnu kost. Da li vam je to poznato.
V : Otkud zaboga ?- pa nemam pojma…
Z : Da, da, to vam uopšte nisu htjeli da pokažu. Prsna kost je probijena, 2,5 cm širine i 1 cm debljine, (ova dimenzija je pogrešno pročitana, a u izvještaju patologa piše 0,1 cm). Onda ide na desnu stranu, desnu plućnu arteriju i desnu dušnicu razdire…
V : O-ho, da to je strahovito…
Z : Oni to vama uopšte nisu htjeli da predoče…
V : Pa neznam ja, verujte mi ja radim ono što mi se da i ono što vidim, nemam predstave o tim detaljima. Bilo mi je strašno žao te devojčice i ono što mi je bilo na raspolaganju to sam učinio.
Z : Ne bih vas dugo zadržavao, samo nešto bih vam pročitao. Mišljenje jednog vašeg kolege. Oblik predmeta, koji je prodro u tijelo, pokojne Ivone, bio je najvjerovatnije trakastog izgleda, širine do 2,5 cm i debljine 1-5 mm..
V : O, pa to ide na šrafciger.
Z : E, on kaže trakastog izgleda i to na osnovu rane, odnosno uboda kosti. Ima sad još jedan detalj koji ću da vam pročitam.
V : Ali, recite vi meni, šta očekujete od mene, meni ne vredi sada opet, iz druge ruke.
Z : Pa vidjećemo, kakva će situacija biti. Mi ne želimo nikog da pozivamo kao svjedoka, ukoliko to nije neophodno. Samo sam htio da vam pročitam. Ovaj kamion, vi ste upoznati sa tim kamionom ? – on je imao kvar…
V : Neznam ja, ja sam samo video slike koje su mi date, ne znam ni da je imao kvar, ne znam ništa
Z : E, ovo je vrlo zanimljvo. Rezervoar je pukao i oni su vezali taj rezervoar španerima – trake za vezanje robe. Da li vam to izgleda veoma zanimljivo sada.
V : A-ha. Pa izgleda, naravno jer…
Z : I ako je to puklo u prolazu…
V : Da, to je moralo da bude udarac, struk.
Z : Upravo tako.
V : Jasno, pa vidite gospodine, ja kao veštak se zasnivam, samo na onom što mi je dato, ali ja to i eksplicitno kažem, šta sam, na osnovu čega sam radio šta.
Z : Da i upravo pošto vam nisu htjeli da pošalju te podatke, zato sam vas i pozvao.
V : Vi znate, vi mene možete uvek dovesti u situaciju, da se izjašnjavam na osnovu, onoga što vi meni prezentujete. Ja ne mogu mimo toga naravno, niti imam doticaj tamo s ljudima, niti bilo šta. Jedino što sam dobio, to uradio i vratio.
Z : Naravno. Pa možda će biti potrebe za novim vještačenjem, pa vidjećemo, možda…
V : Nikakvih problema nema, ako tu ja mogu šta da pomognem, vrlo rado jer mi je jako bilo žao kad sam video ono dete.
Z : Ja sam čuo od gospodina Tomića, da ste vi kao dobili neku sugestiju od tužioca, kakav rezultat želi. Da li je to istina.
V : Ma ne, zaboga, prvo ja sam, možda malo se i propitajte, ja sam poznat po tome da se na njega ne da uticati.
Z : Da, on je kao rekao “da je ona rekla da je to nesrećan slučaj, da oni to već znaju”.
V : Čak i mi ovo što razgovaramo ja uzimam s izvesnom rezervom, jer to su vaše reči, ja to još nisam video.
Z : Naravno, naravno.
V : Ni vi ni bilo ko da meni kaže, “slušaj, ja bih želeo ili hoću ili daću ti neznam, pa to je smešno.
Z : Naravno, meni je najvažnije da vi niste uopšte znali za taj probod kosti, to je vrlo zanimljivo.
V : Ma kako mogu da znam, da je baš kost probijena, ja samo vidim slike i radim prema onom, “daj da vidim, šta je tu moglo da se odigra”, na osnovu onoga što mi je prezentovano.
Z : Da, spoljni izgled. Hvala vam i prijatno.
V : Molim, živeli, zato sam ja i reko “Dajte da mi ipak uradimo rekonstrukciju, da vidimo, šta je tu realno”.
Z : Da zato oni to nisu ni htjeli da prihvate.
V : E, pa sad, šta ja tu mogu?
Z : Naravno, hvala vam.
V : Molim, živi bili prijatno…
Procedura je takva da osnovni sud u bijeljni može da zatraži izuzeće i onda Vrhovni sud kome se šalje takav zahtijev odlučuje o tome. On to može da odbije. Može da dostavi nekom drugom sudu bilo gdje. I tek ako vrhovni sud donese takvo rješenje, onda može da postupa neki drugi sud. I sad ovdje je bitno da kažem zbog gledalaca. Nakon svega što se deslo kada sam razotkio prevaru, prvo je 2020. godine u junu objavljeno da izvršio samoubistvo okružni tužilac iz Istočnog Sarajeva. 2021. krajem marta je – mada sam to saznao tek mjesec dana kasnije, objavljeno da je preminuo bivši predsednik suda koji je prethodno smijenjen sa tog mjesta a koji je prihvatio optužnicu protiv mene nelegalno. Kasnije – šest mjeseci kasnije sam saznao da je taj čovek nađen obješen. Kada je penionisan glavni tužlac u Bijelini koji je očigledan kriminalac i saradnik mafije, došla je druga osoba. Tek tada sam poslao dopis novom glavnom tužlacu. U međuvremenu sam slao samo tužilaštvu BiH i naveo sam tri osobe iz tužilaštva kao svedoke. Manje od mjesec dana kasnije jedan od njih – zamjenik glavnog tužioca objavljeno je da je mrtav.
Onda poslije ima slučaj to ste vjerovatno čuli i vi u Srbiji u Prijedoru je ubijen načelnik Radenko Bašć. Načelnik kriminalicke policije. Možda niste čuli ali možete lako naći na internetu. Taj načelnik nije direktno nikada bio sa mnom u kontaktu ali jeste inspektor koji je branio prijetnje vješanjima i koji je pričao okolo sam ja cinkaroš. On je bio u toj istoj policijskoj upravi te je ubijeni načelnik znao sve detalje angažovanja tog inspektora.
Poslije toga krajem 2023. godine u Bijeljini je ubijen inspektor u jednom kafeu gdje se očito dilovala droga. Inspektor Nenad Marković a ubio ga je sin poslanika iz socijalističke partije, Nikola Kokanović. I na kraju prošle godine objavljeno je da je umro pripadnik vrhovnog suda Republike Srpske, koji inače godinama bio predsjednik osnovnog suda u Bijeljini i znao je sve detalje o tome koje je umješan i kakva su krivična dela činjena.
Samo iz imena tih ljudi da ne pominjem sada druge, koji nisu u državnoj službi, možete da zaključite o kakvom se slučaju radi i koga su oni sve spremni da ubiju.
Pa dosta je proliveno krvi baš tu oko užasnog ubistva Ivone i posle toga šta se sve izdešavalo.
Kada sve to što su radili, koristeći svoje ortake iz narko klanova nije uspjelo 31. oktobra 2023 oko 18 – malo poslije 18 sati mi je neko zalupao na vrata. Već je zimsko vreme, tada je sunce zašlo već prije sat a nije bilo osvjetljenja ispred – nema ulične rasvjete. Došli su policajci sa nekim papirom kao treba da mi uruče poziv.
ekao sam : u ova doba se dolazi ?
Pa eto kaže bili smo i po danu a nismo te našli. Sad, da li jesu da li nisu ne znam, u redu je potpisaću.
Kaže – ponesi ličnu kartu i ja se vratim po ličnu kartu.
Ajde kaže izađi kod vozila na ulicu da potpišeš tamo
I ja skontam šta hoće, zatvorim vrata i zaključam. Nemoj kaže da povaljujemo moraš potpisati.
Tražite naredbu od suda, rekao sam – ja vam neću otvoriti. Poslije sam pismeno zahtjevao na ostavu zakona o slobodi pristupa informacija podatke, da li ih je neko posla i ko je poslao i sa kojim razlogom. Tražio sam i od tužilaštva i sve sam to poslao i tužilastvu BiH, međutim do danas i na mnogo drugih detalja, vezano je za to kako je nastalo oštešenje ruksaka i nekih drugih detalja, nikada mi nisu obgovorili iz policije.
Očigledno su tada imali namjeru da me ubiju i veliko je pitanje da li su to bili pravi policajici ali u svakom slučaju policija ima dosta kriminalaca koji su u krivičnim dijelima i onda im šefovi kažu da mogu sakriti materijal o njihovim krivičnim dijelima ali da odradi neki poslić. Predpostavljam da je već bia pripremljena izjava gdje piše da sam ih napao prilikom redovnih obilazaka i da su morali da se brane ili bi me bacili u kanal kao Davida Dragičevića.
Najbolji dokaz prije svega je da tako nije zakonom popisano da vam neko dolazi na vrata a onda da vi silazite da potpišete. Prvo to a drugo, iako sam obavijestio Okužno, RJTR,S te Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, niko se nije oglasio da potvrdi da je poslao policiju da mi se uruči poziv zbog bilo čega. Što znači da je to neko radio na svoju ruku. Istovremeno su vršeni napadi policije na ured glavnog tužioca u Bijeljini preko portala na koji su “curile” informacije iz policije.
Prije nekih 5-6 dana, možda nije ni toliko je objavljeno da je došlo do suspenzije glavne tužiteljice a ona je suštinski jedina mogla, osim tužilaštva Bosne i Hercegovine i Republičkog javnog tužilaštva – mogla je da uhapsi ministra, odnosno traži njegovo pritvaranje. Trenutnog ministra unutašnjih poslova, koji je direktno odgovoran za više ratnih zločina u Bijeljini kada je bio komandir policijske stanice. Isto kao kolega iz federacije, direktor AID-a o čemu možete pročitati pisanja svjedoka, Edina Garaplije, bivšeg pripadnik AID-a, koji to opisuje i podnio je krivične prijave protiv njih. Ne bih sad da širim priču i na tu stranu ali čisto kad smo pomenuli te neke udbaške kanale, još uvijek su oni duboko upetljani i imaju najveći mogući utacaj u vrhu stranaka, jedan u stranci u Federaciji a drugi u stranci iz Republike Srpske.
FENIKS TV