Džaba ste potkivali, pravosuđe više ne stanuje ovdje

Korupcija u BiH nikad nije bila veća. Potpuno je razorila ovaj sistem iznutra. Histeričnom nacionalističkom retorikom već četvrt vijeka ona se uz podršku javnih medija uspješno čini nevidljivom. Rezultati korupcije se ne mogu sakriti, na svakom su koraku…

Objavljivanjem snimka sastanka inspektora SIPE i predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine Milana Tegeltije sa privrednikom iz Velike Kladuše, koji ga je i snimio da bi dokazao s kakvom se korupcijom pravosuđa suočava više od osam godina, portal Žurnal dodao je još jedan važan dokaz tezi o nepostojanju BiH kao pravne države.

Imali smo u to malo materijala priliku da vidimo ono što odveć znamo, a to je da službenici koje plaćamo da nas štite od pljačke i otimačine, pljačkaju i otimaju od ovog društva kad god im se za to pruži prilika.

Znači, neprestano.

To da se inspektor SIPA-e sastaje sa čovjekom od kojeg uzima pare i govori da će, podmićivanjem drugih, riješiti njegov problem, a da će mu u tome pomoći Tegeltija, s kojim se sastaju u kafani i pričaju o predmetu, za koji će on, kako kaže, “vidjeti o čemu se radi sa Dalidom”, te da biznismen “može da priča slobodno” jer je pored njega njegov kum, skandalozno je samo po sebi i dovoljno za povlačenje sa funkcija do završetka istrage.

U svakoj normalnoj zemlji. Naša to, nažalost, nije.

Jer ko tu istragu da sprovede? Nema ko.

Korupcija u BiH nikada nije bila veća i potpuno je razorila ovaj sistem iznutra.

Histeričnom nacionalističkom retorikom ona se već četvrt vijeka, uz podršku javnih medija, uspješno čini nevidljivom. Ali rezultati korupcije se ne mogu sakriti, na svakom su koraku.

U lošim putevima na kojima se svakodnevno gine najviše u Evropi, bolnicama bez zavoja i ljekarima kojima se ne uplaćuju doprinosi i zdravstveno osiguranje, civilnim zaštitama bez kapaciteta da nas odbrane od bilo kakve prirodne pošasti.

Iz svih tih silnih renoviranih i novoizgrađenih zgrada pravosuđa i službi bezbjednosti, za koje su skršeni milioni našeg i međunarodnog novca, ni najveća promaja ne može da izbaci zrnce pravde za sve naše ljude.

Pitajte, uostalom, Davora Dragičevića, kome ni podrška desetina hiljada ljudi nije pomogla da dođe do istine.

Ne postoji oblast u čiju je reformu uloženo više novca nego u reformu pravosuđa. Ti službenici imaju najveće plate od svih javnih službenika u zemlji. Zamišljeni da štite najslabije, pravdu utjeruju na najslabijima, onima što su ukrali kokoš ili tablu čokolade.

Džaba ste krečili.

Međunarodna zajednica je na ovaj način, umjesto da stvori nezavisan pravosudni sistem, stvorila uspješan alat kojim je korupcija i sistemski zaštićena. Činjenica je da su nakon svakih izbora političari koji podržavaju ovakvo pravosuđe sve bogatiji i bogatiji, a da ih niko i nikad iz Tužilaštava ne upita, kako to, majku mu? Kako to da su ljudi koje predstavljate sve siromašniji, a vi sve bogatiji?

Da primate plate za nerad?

Za javno uspostavljeno saučesništvo?

Kako drugačije objasniti da je danas VSTV sastavljeno od pripadnika svih ovdašnjih nacija, koje se tobož politički ne podnose, jednoglasno i, kako to kaže RTRS, plebiscitarno dalo podršku svom Predsjedniku, akteru sa snimka, a da nikakva istraga nije ni započela?

Jedan od trojice Predsjednika BiH Milorad Dodik, koji je onomad izjavio da mu neće suditi sudije muslimani, lakonski večeras izjavljuje da je ovo bitka protiv srpskih kadrova. Ne brine, dovoljan broj ljudi će u to i povjerovati. A na kritike može samo da odmahne rukom i pogleda stanje na računima desetina firmi koje vodi njegova najbliža familija, a koje imaju najveći rast profita u zemlji kojom predsjedava.

Branko Perić, sudija koji i sam mjesecima iznosi ozbiljne i argumentovane optužbe na račun najviših sudskih institucija, danas je rezignirano poručio da je ovo kraj pravosuđa u BiH.

Tačno, ovo je samim tim i kraj ove države.

Činjenica je da je ova država politički oteta i da je sve više onih koji obožavaju svoje otmičare i aplaudiraju im.

Konstatovati to nije nikakva velika pamet, ali jeste kakva takva utjeha da ovo dirigovano ludilo nije uspjelo da baš od svih napravi saučesnike u sopstvenoj propasti, na sve bržem putu ka završnom i konačnom potkivanju ovog društva.

BUKA