Tužna je naša sudbina a budućnost još tužnija i ne može biti sumornija od onoga što se danas vidi…

Ljudi bez čojstva i morala su do krajnjih granica opljačkali sopstvene građane.
I sad kad su nas opljačkali, žele potpuno upravljati našim životima, da im budemo roblje.
Za njih ni naši životi, nemaju nikakvu vrijednost, za šta je puno dokaza a pomenuću samo dva primjera.
Ubistva Davida Dragičevića u Banjaluci i DženanaMemića u Sarajevu.
U mnogim državama kažu, upravlja krupni kapital a našoj nazovi državom, upravlja krupni kriminal.
Krupni kriminalci su u politici u vlasti u opoziciji u svim ključnim segmentima.
Niko ne postaje njihov čovjek od povjerenja ako nije spreman da krade, da laže i radi sve drugo što ide uz to.
Oni odlučuju o svemu, policija tužilaštva, sudovi, mediji, sitni kriminalci, krupni kriminalci, kabadahije, sve to je u njihovim rukama.
I sve se to može stremiti na vas ako se usudite reći nešto protiv njih, iako su mogućnosti da bilo šta učinite realno svedene na minimum.
Pitanje je samo u kom trenutku i protiv koga će upotrijebiti, neki od ovih poluga moći. Odlučuju oni sami, odnosno onaj od njih koga ste prozvali, odnosno uvrijedili po njihovim standardima a uvrijedilli ste ih automatski ako ste ih prozvali.
Jer i samo spominjanje njihovih imena je nešto što se ne smije raditi, grijeh je ako skrećete pažnju na kriminal koji čine.
Cjelokupan sudski sistem, koji je potpuno indiferentan za sve vrste krupnog kriminala se svim svojim silama ustremljuje na sitni kriminal jer tim primjerima se može pokazivati takozvana efikasnosti države.
U kojoj državi je moguće ubiti čovjeka a da se za to ne dobije nijedan jedini dan zatvora. To je moguće kod nas jer imamo primjer da je režimski tajkun ubio čovjeka u njegovoj kancelariji.
Ubio je zamjenika gradonačelnika a onda ga je pravosuđe oslobodilo svake odgovornosti zbog navodne neuračunljivosti i sada taj ubica živi sasvim normalno u svom gradu.
Čovjek mrtav pijan sjedne za vozilo i ubije pješaka i za to, takođe ne dobije nijedan dan zatvora i nije to primjer samo kod nas nego i u okolnim zemljama.
Sa druge strane, montiraju se postupci i ljudi osuđuju bez ikakvih dokaza da su ikada izvršili krivično djelo, samo na osnovu izjava svjedoka, koji čak i pred sudom priznaju da su svoje izjave potpisali pod prinudom i prijetnjama.

Stojadin Knežević – Infomedia Balkan