Država okovana kriminalom – PRAVDA ISTINA
AKTUELNOSTI KRIMINAL POLITIKA REGION 

Država okovana kriminalom

Tužna je naša sudbina a budućnost nam je sumorna da sumornija ne može biti. Zašto smo mi na ovim prostorima ukleti? Zašto se nama događaju stalno ratovi..

 

Zašto su naši ljudi bez čojstva i morala do krajnje životinjskih granica opljačkali sopstvene narode, građane? Zašto sada, kada su nas opljačkali, žele da u potpunosti upravljaju našim životima, da im budemo roblje, da mogu, kada požele i kada im se to prohtije, da uzmu bilo šta naše, kao da je njihovo, jer smatraju da oni mogu imati sve što požele, jer imaju novac i imaju moć? Za njih ni naši životi više nemaju nikakvu vrijednost.

Mnogim uređenim državama, kažu, upravlja krupni kapital a našom, nazovi državom, Bosnom i Hercegovinom tj. Republikom Srpskom upravlja krupni kriminal.

U Republici Srpskoj, kao i u BiH uopšte, krupni kriminal ima svoju državu. Ljudi iz krupnog kriminala, krupni kriminalci lično ili njihovi ljudi od povjerenja, su u politici, u vlasti, u opoziciji, u svim političkim strankama.

Nikada se ne postaje njihov čovjek od posebnog povjerenja ako niste spremni da kradete, da lažete i radite sve drugo što ide uz to. Oni su vlasnici naše nazovi države, svega u njoj, uključujući i nas obične ljude. Oni odlučuju o svemu. Policija, inspekcije, tužilaštva, sudovi, svi značajniji mediji, privatne agencije za obezbeđenje, kriminalci, sitni kriminalci i obični razbojnici i kabadahije…. , sve je u njihovim rukama i sve to se može ustremiti na vas ako se drznete da slobodno razmišljate, da kažete nešto protiv njih a mogućnosti za to su vam svedene na minimum, o tome da nešto konkretno uradite da i ne govorimo.

U kojem trenutku, protiv koga i koji od ovih svojih stubova će upotrijebiti odlučuju Oni sami, odnosno onaj od njih koga ste na bilo koji način prozvali, uvrijedili prema njihovim standardima, jer o njima se ne smije razgovarati, ne smijete ih pominjati, jer i samo pominjanje je grijeh a kamoli otvoreno skrenuti pažnju na nešto što oni urade?! A gotovo sve što rade je suprotno i Božijim i ovozemaljskim zakonima ali za njih ne važe zakoni, pogotovu ovozemaljski, Božije je izlišno i pominjati, jer su zakoni u BiH i Republici Srpskoj samo za sirotinju i običan puk.

A upravo vezano za ovu tezu je veoma zanimljivo to da je „borba“ protiv tzv. „sitnog kriminala“ puno kvalitetnija i uspješnija u Republici Srpskoj i BiH nego u bilo kojoj drugoj uređenoj i „normalnoj“ državi. Cjelokupan sudski sistem, koji je potpuno indiferentan kod „krupnih“ kriminalnih radnji, se prosto „ustremi“ na sve oblike „sitnog“ kriminala jer na njemu može pokazati opravdanost svog postojanja i veoma „revnosno“ odrađuje svoj posao.

Vrlo teško se oteti utisku da je kompletan državni aparat „vitalno zainteresovan“ i da na sve moguće načine „podstiče“ i radi sve što je u njegovim moćima da se „sitni kriminal“, kao i kriminal u opšte, što više razvijaju.

U kojoj evropskoj državi je moguće ubiti čovjeka, pa čak ako je i samoodbrana u pitanju a da ne budete osuđeni ni na jedan dan zatvora, u kojoj evropskoj državi možete mrtvi pijani sjesti za volan svog automobila i ubiti pješaka na ulici a da vas sud ne proglasi krivim i žestoko presudi, u kojoj evropskoj državi možete uzeti nešto što je tuđe i da to ni jedan sud, u toj državi, ne vrati vlasniku, u kojoj evropskoj državi možete ne plaćati porez a baviti se kao nekim biznisom i u kojoj evropskoj državi vam mogu taj neplaćeni porez oprostiti?

U kojoj evropskoj državi mogu izmisliti da ste nešto uradili a da vi sa time nemate nikakve veze, da ne postoji ni jedan materijalni dokaz da ste to uradili, da se ne zna koga dana ste to tačno uradili i na kome mjestu. Da se optužnica bazira samo na izmišljenim izjavama svjedoka, koji na sudu, pod zakletvom, kažu da im je policija podmetnula gotove već napisane izjave a da su oni psihički maltretirani, ucjenjivani – da im je „dobronamjerno skretana pažnja na to šta će im se događati ako ne potpišu izjave“. A onda vas sud, za izmišljeno djelo, osudi na robiju??

To i još mnogo toga ne pomenutoga može samo u BiH i u još nekoliko balkanskih državica nastalih na razvalinama bivše Jugoslavije. To je tu moglo i za vrijeme ratova 1991-1995-1999 ali i svaki dan posle njih, do danas, danas a moći će i u buduće. Sve pomenuto u ovom tekstu je praksa policije i pravosuđa Republike Srpske ali to je karakteristično i za preostali dio BiH, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, pa i Hrvatsku, čak i Sloveniju, jer ne zaboravite „izbrisane“ građane, razne štediše, itd…

Nekada su razlozi i opravdanja za to nacionalni, nekada vjerski, nekada stranački ili mnogi drugi ali suština je ista i samo se razlikuju situacije i „oblande“ u koje se rušenje, gaženje ili kako god hoćete devastiranje osnovnih ljudskih prava i sloboda „pakuje“.

Ovu „problematiku“ će građani Slovenije i Hrvatske rješavati sa institucijama Evropske unije. Stanje i pojedinosti vezane za Makedoniju, Crnu Goru i Srbiju ćemo ostaviti građanima tih država, koji ih, sigurno, poznaju bolje od nas ali o situaciji u Bosni Hercegovini, pogotovo u Republici Srpskoj moramo svi mi iz Republike Srpske dobro razmisliti!

Stojadin Knežević

2 PREGLED (A)

POVEZANO

Leave a Comment