Možemo li nesporno utvrditi da je Milorad Dodik bio suvozač Miloša Čubrilovića – Čubrija kada je onako brutalno usmrćen Nikola Đurović? Ekskluzivno otkrivam kako su iz Audija uklonjeni tragovi misterioznog suvozača, ali i da su sačuvani dokazi po kojima je vrlo jednostavno utvrditi surovu istinu ovog godinama skrivanog zločina. Iz sačuvanih mikrobioloških tragova može se utvrditi DNA suvozača, a potom uporediti sa Dodikovim. I tu je kraj priče.

Javnost se sjeća kada je narodni poslanik Draško Stanivuković u parlamentu Republike Srpske upitao Milorada Dodika: da li je bio u Audiju kojim je usmrćen Nikola Đurović? Uslijedile su uvrede, vidjeli smo kako izgleda Dodikov bijes, ali odgovor na tako jednostavno pitanje nismo čuli. Vrijeme je da to pitanje potegnemo nešto konkretnije i primjenom struke.

Mjesecima javno tvrdim da je Nikola Đurović žrtva divljačke utrke bivšeg ministra Stanislava Čađe i tadašnjeg šefa Dodikovog obezbjeđenja Miloša Čubrilovića Čubrija. Čađin crveni Mercedes kabriolet odmah je uklonjen sa lica mjesta, a Audi netom po završetku uviđaja. Sve po zadatku i u organizaciji tadašnjeg vrha MUP RS – Stanislava Čađe, Gojka Vasića, Darka Ćuluma i Mladena Marića.

Pet mjeseci poslije nezgode razbijeni Audi (tip A8, A4, B8 i kako su ga sve “službeno identifikovali”) pronalaze kod poznatog banjalučkog “policijskog kriminalca” Dragana Čavića. Vještak Zoran Obradović na suđenju je tvrdio kako je na vazdušnim jastucima vozača i suvozača, na podu i pragu vozila pronašao tragove krvi po kojoj je identifikovan DNA Nenada Radinkovića.Odbrana je tvrdila kako dokazi nisu vjerodostojni obzirom da vozilo od nezgode do uzimanja tragova (pet mjeseci) nije bilo zakonito obezbjeđeno. Ono šta advokati, tužioci i sudije u kompletnom tom predmetu nisu procesno potezali ekskluzivno objašnjavam u ovom teksu.

Na vrlo indikativan, odnosno sumnjiv, način izuzeti su tragovi sa vazdušnih jastuka vozača i suvozača. Konkretno, sa vozačevog vazdušnog jastuka isječen je samo komadić na kom se nalazio trag curenja krvi. Zato su suvozačev vazdušni jastuk i bočna zaštitna zavjesa isječeni tako da ni milimetar tijela nije ostao u vozilu.

Zašto bi ozbiljan i čestit profesionalac tragove potrebne za identifikovanje vozača izuzimao isijecanjem komadića, a u odnosu na suvozača bukvalno uklonio predmete sa kojih su se mogli izuzeti biološki i mikrobiološki tragovi? Neka vještak Obradović objasni svoje “metode”.

No, nadam se da je tada izuzeti suvozačev vazdušni jastuk adekvatno sačuvan kao dokaz i izvor dokaza, a naprosto kako bi mogli izdvojiti (mikro)biološke tragove i drugih osoba koje su boravile u spornom vozilu. Posebice da egzaktno ispitamo ima li u vozilu DNA tragova Miloša Čubrilovića Čubrija i Milorada Dodika.

Znate, prilikom samog sjedanja u vozilo, a kamoli kad su tako strahoviti udari u pitanju, u unutrašnjosti ostaje “more dokaza” – posebno mikrobioloških. Danas iz svake epitelne ćelije sasušene kože moguće je utvrditi DNA osobe, a takvih ćelija na vazdušnim jastucima ostalo je na hiljade. Zato su u odnosu na suvozača potpuno uklonili i jastuče i bočnu zavjesu.

Nije problem ukoliko su nestali ili uništeni predmeti izuzeti od strane pomenutog vještaka. Naprosto, sačuvani su drugi predmeti i tragovi iz unutrašnjosti vozila izuzeti u isto vrijeme i na istom mjestu. I iz istog vozila!

Znači, bilo bi dobro da su oficijelni dokazi sačuvani, pa da sve to uporedimo sa dokazima izuzetim iz Audija na način koji još uvijek neću objelodanjivati. Time bi imali dokaznu povezanost i potpunost. U suprotnom ostaju nam ovi neformalno prikupljeni dokazi sa dovoljno tragova za identifikovanje Dodika i Čubrilovića.

Suštinki problem korištenja sačuvanih dokaza nije u njihovoj dokazno upotrebnoj vrijednosti i validnosti izuzimanja, nego u pitanju: kome dokaze predati radi vještačenja? Možda Želimiru Lepiru koji je validnu prijavu Darka Đurovića protiv Stanislava Čađe i drugih okvalifikovao kao “presuđenu stvar”? Još kako će Lepir krivično odgovarati zbog takve skandalozne odluke, a počinjene u svrhu sprečavanja zakonite istrage i dokazivanja.

Upravo Darko Đurović je taj sa kojim koordiniram sve aktivnosti na planu konačnog otkrivanja istine o stradanju njegovog sina, pa i kad smo odglumili “naivnost” povodom izjave Nenada Radinkovića. Đurović je godinama pokušavao u postupak procesno uvesti ministra Čađu i predsjednikovog bodigarda Čubrilovića, ali su ga bitange poput Lepita i sličnih u tome nezakonito sprečavale.

Kada je Radinković izjavom datom advokatu Dušku Tomiću ukazao na saučesništvo Čađe i Čubrilovića normalno je da smo to pokušali iskoristiti. Čak i uz glumljenje naivnosti po mnogim navodima Nenada Radinkovića, a za kakve smo od starta znali da su neistiniti. Osnosno, da iz kompletne priče izdvajaju Milorada Dodika.

Nakon izostanka tražene intervencije tužilaštva objavio sam suštinu našeg tadašnjeg nadmudrivanja. Potom sam objavio kako je Milorad Dodik faktički najodgovorniji za stradanje mlađanog Đurovića i drugih povrijeđenih. Jednostavno: kao njihov “bog i batina” nije smio dozvoliti Čađi i Čubriloviću da se utrkuju. Kamoli da pri brzini od nekih 190 km/h prolaze kroz raskrsnice. Na semaforu je bilo upaljeno crveno svjetlo kada su stravičnom brzinom uletili u spornu raskrsnicu.

Nemojmo biti naivni. Znamo kakav je Dodik fanatik po pitanju brzine i divljanja po putevima, pa možemo sasvim utemeljeno sumnjati kako je upravo on bio inicijator utrke. Možda da fascinira žensku osobu na zadnjem sjedištu Audija?! No, i to se može istražiti preko DNA.

Mjesecima Darko Đurović i ja pratimo dešavanja unitar Tužilaštva BiH, VSTV-a i pravosuđa uopšte. Naprosto zbog poznate osovine Milan Tegeltija – Gordana Tadić i rizika od njihovog nezakonitog uticaja na tužioce. Sve šta nam treba jeste jedan čestit i hrabar tužilac, koji će prezueti predmet i dokaze, te narediti potrebna vještačenja. No, kako doći do takvog tužioca uz očiglednu moć Milorada Dodika na domaće pravosuđe?!

Upravo sa ciljem traženja načina pokretanja zakonite istrage oko stradanja Nikole Đurovića i objelodanjujem podatak da su iz spornog Audija sačuvani predmeti sa kojih je moguće izuzeti biološke tragove i utvrditi prisutnost DNA Dodika i Čubrilovića. Jesu predmeti i tragovi izuzeti neformalno, ali nisu nezakonito i sa te strane mogu biti procesno prihvaćeni. Poseboce ako su sačuvani vazdušni jastuci izuzezi od strane vještaka Obradovića čime bi bilo moguće objediniti i povezati dokaze.

Obzirom da u dogledno vrijeme unutar bosansko-hercegovačkog pravosuđa nećemo dobiti priliku za pokretanje validne istrage valja potražiti inostranu pomoć. Bukvalno sve zemlje Evropske unije imaju službene labaratorije opremljene da iz postojećih (mikro)bioloških tragova izdvoje i identifikuju DNA profile svih osoba koje su u kritično vrijeme nalazile se u Audiju kojim je usmrćen Đurović.

Govorim, primjera radi, o sasušenim epitelnim ćelijama kože, a u takvim nezgodama mora biti i drugih bioloških tragova. Potpuno je svejedno koja država Evrope bi pomogla svojim resursima jer naprosto u pitanju je laboratorijska oprema kakvu imaju sve razvijene zemlje. Dovoljno je reći da MUP Hrvatske preko dvije decenije ima adekvatnu laboratoriju.

Sjećam se kada su svojevremeno Bosni i Hercegovini donirane oprema za tekekomunikacioni nadzor i DNA labaratorij, te Republici Srpskoj ponuđeno da prva odabere šta želi. MUP RS je, očekivano, zgrabio opremu za prisluškivanje, a za vještačenja se do danas obraćamo Federaciji BiH. No, kad je stradanje Nikole Đurovića u pitanju najbolje je “zaobići” domaće labaratorije – iz milion i jednog razloga.

Normalno, sumnju da je Dodik učestvovao u ovoj saobraćajnoj nezgodi baziram na mnoštvu relevantnih indicija i saznanja o samom događaju, pri čemu sam dobrano istražio i marifetluke izvedene radi prikrivanja stvarne istine. Po tome što elementi (radnje) krivičnog djela zahvataju oba entiteta nadležnost Tužilaštva BiH je nesporna, no bruka je za kompletnu zemlju kako su se spram prijava Darka Đurovića ponašali i na državnom i na entitetskom nivou. Za takve stvari mnogi će kad-tad odgovarati.

Ukoliko javnosti nije jasno zašto se Dodik ovako očigledno iracionalno ponaša mjesecima računajte da će mnoge stvari biti jasnije ukoliko rasvijetlimo stradanje Nikole Đurovića, a kroz to i kako je Nenad Radinković zbog međunarodnog krijumčarenja oružja odabran kao totalno pogrešno “žrtveno jagnje”. Tek preko njega mnogi su zapali u ozbiljne probleme, a šta se najbolje vidi iz zajedničke akcije Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića izvedene pred hapšenje Radinkovića u Francuskoj. Mislim na smjene vlade (Džombićeve) i kadrova brojnih institucija.

Doći ćemo i do tih dimenzija bitisanja ove naše nesrećne zemlje, šta znači da ćemo se ovom i vezanim temama baviti još dugo vremena. Bar na nivou mog bloga i portala koji redovito preuzimaju tekstove sa istog, gdje imamo podatke i o obimu čitanosti. Istinu je sve teže sakriti!