AKTUELNOSTI KRIMINAL REGION 

Dodik je skinuo masku

Mnogima je nejasna Dodikova “transformacija” u slučaju ubistva Davida Dragičevića. Nema tu ničeg neshvatljivog: u momentu kad je došao Davoru izraziti “saučešće” Milorad Dodik je znao da je David UBIJEN. Baš kao što je znao i pozadinu (motiv!) ubistva. Eto preko mjeseca čekam poziv Želimira Lepira da to navedem i potpišem u svojoj izjavi, sve pod punom krivičnom i materijalnom odgovornošću. 

U složenim krivičnim predmetima kakav je ubistvo Davida Dragičevića, a posebice kad imamo spregu sa organizovanim kriminalom, strpljenje je iznimno važna dimenzija spoznaje. Jedno vrijeme izdržao je uobičajeno glumatanje “Milosrdnog Milorada”, ali kad je situacija počela kulminirati – skinuo je masku.

Nije tu samo problem njegove najave da će skupštinska većina odbiti izvještaj Anketnog odbora, nego i načina odlučivanja po tom pitanju. Umjesto da ponovo zakažu posebu sjednicu naši većinski “narodni predstavnici” odlučili su ovaj problem podvesti pod “tačku razno”. Kad javnost i opoziciju “iscrpe” sa preko 20 tačaka dnevnog reda namjera je bez mnogo rasprave odbiti zaključak Odbora, te tu stvar “prepustiti institucijama”. Normalno, pod pojmom “institucije” podvode saučesnike u zločinu: Švraku, Lepira, Vreću, Lukača, Ilića i Ćuluma.

GDJE JE NESTAO “MILOSRDNI MILORAD”?

Dodik k'o Dodik: zamislio je izvesti još jedan javni “performans”, poigrati se sa masom i ispasti Baja. Baš kao što su Darko Ilić i ostatak bande iz bivšeg Specijalnog tužilaštva navikli deceniju i po varati narod, pa su se opustili do mjere onakve “pres-amnestije” od 26. marta – uvjereni kako će i 101. laž proći kod lakovjernog puka. Istim motivima i Dodik se vodio kad je izražavao “saučešće”, obezbjeđivao reobdukciju, mijenjao policijski tim, davao “podršku” pred tužilaštvom…

No, situacija polako izmiče kontroli i to u pravilu podrazumijeva da “maske padaju”. Gdje u osnovi leži problem? Imamo dvije dimenzije problema. Prvo, ukoliko tužilaštvo slučaj okvalifikuje kao “Teško ubistvo” neposrednim počiniocima i (mnogo važnije!) SAUČESNICIMA slijede drakonske kazne. Saučesnici se kažnjavaju spram glavnog krivičnog djela i težine izrečenih kazni za neposredne počinioce. Odlično se zna ko sve pokušava izbjeći dugogodišnje robijanje.

Drugo, kad su ubistva u pitanju uvijek se poseban značaj posvećuje MOTIVIMA, a u slučaju ubistva Davida Dragičevića to podrazumijeva ORGANIZOVANI MEĐUNARODNI KRIMINAL. To u daljem znači da istragu preuzima Tužilaštvo BiH, započinje međunarodna tužilačka i policijska saradnja, te da “naša bratija” gubi kontrolu nad daljim dešavanjima. Ukoliko istraga otkrije PUNU ISTINU o ubistvu Davida Dragičevića – moraćemo graditi novi zatvor!

Odlično se zna šta muči Dodika i ostatak “zbratimljene koalicije”. Zar da pred izbore građani doznaju istinu kako vrh policije čini organizovana kriminalna grupa? Ukoliko krene procesuiranje i pritvaranje “uniformisanih kriminalaca” neminovno slijedi “horsko pjevanje” o stravičnom kriminalu. Normalno, kao i uvijek, dolazimo do narkotika. Kako sam već pisao ova kriminalno-policijska organizacija ima “na duši” najmanje još dva “Teška ubistva”. Oni koji duže vrijeme prate moje tekstove znaju o čemu je riječ – davno sam objavio ključne detalje.

Dakle, Dodikova trenutna ideja vodilja je: “Hajde da izguramo izbore, a poslije ćemo čistiti smeće”. I bilo bi to tako da nema više međunarodnih istraga koje malo po malo sužavaju “obruč” oko mafijaškog režima čija je on personifikacija. Nije nepoznanica da se Dodik odavno povukao iz ozbiljnijih kriminalnih tokova, pa ni to koja grupacija je posljednjih godina bukvalno harala Republikom Srpskom. Zna se i kakve su sprege sa kriminalnim strukturama drugih etnija uspostavljene, pa i kako je sve to dobilo međunarodni karakter.

Nije neka tajna da bi Dodik mnoge “pustio niz vodu”, ali ovde je teško razlučiti ko je čiji “taoc”, ko je od koga moćniji!? No, suština je u stvari jednostavna. Kad su sagledali sve aspekte dešavanja donijeli su očekivanu odluku: “Ako smo godinama bili zajedno, hajde da tako i nastavimo. Pa šta nam bog da!”. Samo zato je Dodik skinuo masku “Milosrdnog Milorada” i vratio se u ustaljenu kolotečinu.

Da li je ovakva odluka dobra po njega lično ili nije, kao i uvijek, pokazaće vrijeme. No, neka je skinuo masku, pa da stvari možemo sagledavati onakvima kakve dosta jesu. Šta to u stvari znači? Pa i “druga strana” sad može komotno skinuti maske. Polazim od moje malenkosti i jasno kažem: samo sam čekao da se sam prokaže, a sad ćemo zaigrati drugačiji “tango”. Uostalom, rekoh u uvodu – čekam poziv Želimira Lepira, pa da to i plastično pokažem.

Možda je nekom nejasno o kakvom pozivu govorim. Moram podsjetiti kako smo Davor i ja prije mjesec i nešto podnijeli prijavu za “Teško ubistvo” upravo Lepirovom tužilaštvu. Vidim da se režimski mediji sve češće bave pitanjem zašto Anketni odbor nije saslušao “blogere”? Eto bio sam im na raspolaganju, a nisam imao pravo odlučivanja. Da jesam: Anketni odbor bi prvo saslušao Milorada Dodika, a poslije toga bi stvari išle bitno drugačije.

No, niko ne postavlja pitanje: zašto Okružno tužilaštvo još uvijek nije saslušalo prijavitelje krivičnog djela? Pa to je uvijek prva radnja po zaprimljenoj prijavi. Ili, zašto tužilaštvo Davorovu i moju prijavu nije uz naredbu proslijedilo policiji na dalje postupanje, kako je to inače praksa? Nema tu nikakvih nejasnoća: svi se mi međusobno odlično znamo, pa tako svi znaju koliko sam nepredvidiv po pitanju izjava. Imaju “pretrpane ladice” mojih izjava, sve sa potpisom i prihvatanjem krivične i materijalne odgovornosti, sa kakvima ne znaju šta činiti.

Znači, problem je što moju izjavu moraju uložiti u predmet, a meni uručiti primjerak. Eto, čim me pozovu u izjavi ću navesti da Milorad Dodik svo vrijeme zna i da je David Dragičević ubijen, pa i zašto je ubijen. Normalno, nisam baš toliko “duševno bolestan”, pa da saučesnicima otkrijem detalje. Zato će u mojoj izjavi jasno stajati da ću ključna saznanja dopuniti u izjavi stvarno nadležnom tužilaštvu za ubistvo Davida Dragičevića, a to je Tužilaštvo BiH. Sa druge strane biću vrlo detaljan oko toga zašto Švraku, Lepira, Vreću, Lukača, Ćuluma, Ilića i još neke smatram SAUČESNICIMA u ovom zločinu.

Uostalom, na tužilaštvu je da me pozovu radi davanja izjave, da mi uruče primjerak, a onda će svi znati šta sam izjavio. Sa tim nemam nikakvih problema. Za kraj ostavljam još jedno pitanje kojim se javnost kontinuirano bavi. Kako vidim “najveći problem” Republike Srpske je što sam ja bio u poziciji da ispitujem vrh policije i tužilaštva. Pa kakav je to problem?

Evo javno predlažem da svi oni koje sam ja ispitivao preko Anketnog odbora organizuju javno “kontraispitivanje”. Neka se okupe Lepir, Vrećo, Lukač, Ćulum i Ilić (može i Karan), pa sve pred kamerama i javnošću, postavljaju mi kakva im drago pitanja oko ubistva Davida Dragičevića. Mjesecima stojim na polazištu da je u ovom slučaju počinjen brutalan zločin i da je ova “petorka” krivično odgovorna. Znači, neka pripreme pitanja, organizuju javno saslušanje i  omoguće mi da odgovorim na sva njihova pitanja. I da cio slučaj riješimo pred građanima i javnošću!

Treba li na ovakav prijedlog nešto dodati?
Borislav Radovanović

Related posts

Leave a Comment