JE LI NEKO TRAŽIO MITO ILI JE TO DODIK SAM PONUDIO…

Dodik javno priznao da je plaćao određene osobe da mu srede oslobađajuću presudu, što je krivično djelo.
Primitivni istup Milorada Dodika, nakon prvostepene osuđujuće presude, nije nikakvo iznenađenje. Bio je i ostao primitivac.
Teško poražen, jer je ojačao Sud i Tužilaštvo BiH a sebe doveo u situciju da nema pojma šta i kako dalje, sasuo je niz najtežih uvreda na svakoga ko mu je pao na rastrojeni um.
Iako je stalno tvrdio da zna da će biti osuđen, jasno je, nakon njegovog mentalnog raspada po izricnju presude, da je očekivao oslobađajuću presudu.
I da je za to plaćao, što je sam javno priznao.

“A o Seni Uzunović čuće se narednih dana. I ovih par miliona koje je traženo.
I ono što je dato u ime nje, moraće da vrati pet puta više. Trgnuću joj na nos ko ništa u životu

Uzeli ste pare gospođo Seno Uzenović, vaši ljudi su uzeli novac zato što su uslovljavali.
A mi smo rekli dobro ajde da vidimo da bi upravo bili sad u situaciji da kažemo vratite nam novac”, rekao je Dodik.

Davanje mita je krivično djelo i sada bi Tužilaštvo BiH promptno moralo da istraži kome je Dodik dao novac da bi uticao na sudiju Senu Uzunović kako bi donijela olobađajuću presudu.

Očito su Dodika izvarali jači šibicari nego što je on sam, obećavajući mu da će srediti presudu i uzimajući mu ko zna koliku količinu novca.

Tužilaštvo treba da ispita i da li je neko od bliskih srodnika Uzunovićeve možda tražio novac od Dodika ali koliko mi je poznato, bilo je upravo suprotno.
Ali neka se i to istraži.

Dodik je nepravosnažno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja funkcije predsjednika RS.

STAVOVI OPTUŽENOG DODIKA :

Kad smo god pokušali racionalno da dođemo do njih i da im kažemo, onda je ona govorila da je pod pritiskom, da je pritišću, da ona mora, kao da ja razumijem. Jel ono normalna? Kako razumijeti to ponašanje?
S druge strane, nisu čak otišli, nisu tu stali. Iz njene porodice, od Sudinice, tražili su kontakt s našim ljudima. I to ću prvi put reći. Prvi put ću reći.
Dakle, tražila je kontakt s našim ljudima i došo je njen blizak rod. A o tom ću kasnije, ne danas.
Snimljen je – tražio je nekoliko miliona za oslobađajuću presudu. Pa pošto nije dobio nekoliko miliona, onda sam kriv, jel ?
A to je vaša pravda. Reći ću samo sljedeće. Ovih dana ćemo raditi neprekidno u ovoj skupštini.
Ovo jeste prvostepena. Ali drugostepena je ista. Isto je. Ono, kadija te tuži, kadija te sudi, kadija te ponovo otvara ili zatvara itd.
Vidićemo da li uopšte to vrijedi. Ali ako danas donesemo zakon da ne važi na prostor Republike Srpske, ja se vjerovato neću ni žaliti.
I neću da ih molim ni za šta. I u tom pogledu završavamo tu priču.
A o Seni Uzunović čuće se narednih dana. I ovih par miliona koje traže. I ono što je dato u ime nje – moraće da vrati pet puta više.
Trgniću joj na nos ko ništa u životu. Uzeli ste pare, gospođo Seno Uzunović.
Vaši ljudi su uzeli novac. Zato što su uslovljavali. A mi smo rekli, dobro, ajde da vidimo. Da bi upravo bili u situaciji da sad kažemo vratite nam novac. Naravno.
E sad, pošaljite svoje seronje tužioce da sad provjere ovo. Ne, ovo će provjeriti tužioce Republike Srpske.
A što se tiče tužioca Republike Srpske i sudija Republike Srpske. Donijećemo novi zakon u sudu i tužilaštva.
I neće sudije i tužioce birat Sarajevo. Nego ćemo mi birat. Narodna skupština će birat te sudije i tužioce.

STAVOVI SUDIJE UZUNOVIĆ :

Optuženi Milorad Dodik sa ličnim podacima kao u spisu na osnovu člana 285 Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine – kriv je što je u vremenskom periodu od 1.7.2023. godine do 9.7.2023. godine u Banja Luci, svjestan i znajući da je visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovnu Kristijan Šmit, donio odluku kojom se sprečava stupanje na snagu zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj 14/23 od 1.7.2023. godine, koji zakon je Narodna skupština Republike Srpske, usvojila na osmoj posebnoj sjednici, održanoj 27.6.2023. godine i odluku kojom se sprečava stupanje na snagu zakona o izmjeni zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske broj 15/23 od 1.7.2023. godine, koji zakon je Narodna skupština Republike Srpske usvojila na sedmoj posebnoj sjednici održanoj 21.6.2023. godine sa kojima je prethodno bio upoznat i protivno tome preduzimao službene radnje u cilju nastavka zakonodavnog postupka a ne primjenjujući i ne provodeći navedene odluke visokog predstavnika.
Tvrdnje odbrane je da je prvo optuženi morao potpisati ukaze o objavi zakona u službenom glasniku RS-a jer ga na to obavezuje Ustav Republike Srpske prema članu 80. stav 4 Ustava Republike Srpske i to : ukaze o proglašenju zakona o izmeni zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa od 7.7.2023. godine i ukaz o proglašenju zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH od 7.7.2023. godine, opovrgavaju izvedeni dokazi.
Naime, član 80. stav 4 Ustava Republike Srpske propisuje da predsjednik Republike Srpske ukazom proglašava zakon u roku od 7 dana od dana njegovog usvajanja u Narodnoj skupštini. U tom roku predsjednik Republike može zahtijevati od Narodne skupštine da ponovo odlučuje o zakonu. Predsjednik Republike je dužan da proglasi zakon koji je ponovo usvojen u Narodnoj skupštini. Dakle, iz same ove formulacije člana 80. stav 4 Ustava Republike Srpske, proizilazi dužnost predsjednika Republike da proglasi samo one zakone koji su ponovo usvojeni u Narodnoj skupštini. U ostalim slučajevima predsjednik Republike proglašava zakon u roku od 7 dana ili u tom istom roku može zahtijevati od Narodne skupštine da ponovo odlučuje o tom zakonu što je u konkretnom situaciji predsjednik Republike bio obavezan, imajući u vidu da su odluke visokog predstavnika i to odluka kojem se sprečava stupanje na snagu zakona o izmjeni zakona o objavljivanje zakona i drugih propisa Republike Srpske od 1.7.2023. godine i odluka kojem se sprečava stupanje na snagu zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine od 1.7.2023. godine stupile na snagu 1. jula 2023. dakle, 7 dana prije potpisivanja ukaza.
S obzirom na to da su obje odluke visokog predstavnika javno objavljene, da je članom 4 obje odluke jasno navedeno da će te odluke imati prvenstvo u odnosu na bilo koje nekonzistentne odredbe Ustava Republike Srpske, bilo kojeg zakona, propisa ili akta bilo postojećeg ili budućeg, to je potpisivanje ukaza od strane prvo optuženog bilo umjišljajno postupanje da potpiše navedene ukaze iako to nije bio u obavezi ni prema članu 80. stav 4 Ustava Republike Srpske, nego upravo suprotno, bio je u obavezi da zahtijeva od Narodne skupštine ponovno odlučivanje o tim zakonima.
Potpisivanje ukaza o proglašenju zakona o nepriminjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine na teritoriji Republike Srpske, optuženi je i direktno prekršio i Ustav Bosne i Hercegovine i to član šest ustava kojim je propisan status i nadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Posebno pravno pitanje je pitanje što je Narodna skupština Republike Srpske donoseći zakon o nepriminjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Kercegovine na teritoriji Republike Srpske, postupilo suprotno članu 3.3.B Ustava Bosne i Hercegovine.

Slobodan Vasković