AKTERI U PREDMETU 80 0 P 097102 18
Stotine ubistava, prikrivaju kriminalni, korumpirani, takozvani istražni organi Republike Srpske za slučajne ili smišljene zlocine od kojih su najpoznatiji likvidacija Milana Vukelića koji je raznesen eksplozivom i poslednji slučaj monstruozne likvidacije Davora Dragičevića, kada su odmah pripadnici monstruoznog vrha policije, gestapovskim metodama, pokušali ubijenu žrtvu predstaviti isto kao i mene, kao narkomana pa čak i provalnika, podmećući mu kompromitujuće predmete, poslije egzekucije…
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
| Predmet: |
80 0 P 097102 18 |
| Tužilac: |
ZDENKO BAJO |
| Tuženi: |
REPUBLIKA SRPSKA |
| Vrijednost spora: |
0 KM |
U samom obrazloženju tužbe, istakao sam da gospodin Radujko Milan ne može zastupati Republiku Srpsku u ovom postupku s obzirom da je višestruko umiješan u uzroke i posljedice dogadjaja. Poznato mi je da gospodin uopšte nema predstavu o tužbama protiv Republike Srpske jer ih i ne čita, nego samo daje instrukcije sudijama kako da presude a sav angažman Pravobranilaštva RS je jedino u predmetima kada treba nezakonito dosuditi režimskim tajkunima milionske iznose te stoga isključivo zbog javnosti pojašnjavam ko su :
AKTERI U PREDMETU 80 0 P 097102 18
– Zdenko Bajo kao tužilac je “psihički poremećeni narkoman” prema pisanju tužene RS što se može vidjeti u više dokumenata od kojih ističem priloženi dokaz, Sudska policija SU-SP-3-331-10 od 26.08.2016. Isti opis Republika Srpska je koristila recimo i 2012-te, takođe u dokumentu sudske policije “Zabilješka 1292/12 od 05.09.2012.” opet “poremećeni narkoman” i to naravno bez ikakvog medicinskog vještačenja.
U međuvremenu je utvrđeno jedino to da je predsjednik tužene Republike Srpske Dodik Milorad osoba sa psihičkim poremećajima koji su i sudski konstatovani.
Zdenka Baju je Republika Srpska još 2010. (Zabilješka 401/10, sudske policije) opisivala kao labilnu i psihički rastresenu ličnost čije se ponašanje ne može predvidjeti i to takođe bez ikakvih dokaza jer naravno radi se o ustaljenom šablonu da se zločinačko, razbojničko postupanje bahatih službenika Republike Srpske, kome se časni građani suprostave, prikriva tako što se građani opisuju kao ludaci i psihopate.
S obzirom da me Republika Srpska opisuje kao narkomana i psihopatu da bi me spriječila u dokazivanju ubistva članova moje porodice i istovremeno štiti ubice i saučesnike ja ću istu opisivat kao lopovsku fašističku bandu sve dok ne dobijem izvinjenje Republike Srpske i to pismeno za sva razbojništva koja je izvršila prema mojoj porodici.
– Republika Srpska je kao što je opšte poznato, zločinačka fašistička teroristička organizacija, koja besomučno pljačka milijarde maraka svake godine, ubijajući usput koga stigne ne samo slučajno nego i planski sve one koji smetaju mafijašima iz njenog vrha.
Poznato je da je Republika Srpska opljačkala od svojih građana samo preko banaka koje su pod kontrolom vlade najmanje 2 milijarde maraka a većina transakcija je izvršena preko računara iz Osnovnog suda Republike srpske.
Ono što ne stigne da pokrade u sefovima, Republika Srpska, angažujući pripadnike specijalne policije sa vatrenim naoružanjem opljačka na autoputu.
Stotine ubistava, prikrivaju kriminalni, korumpirani, takozvani istražni organi Republike Srpske za slučajne ili smišljene zlocine od kojih su najpoznatiji likvidacija Milana Vukelića koji je raznesen eksplozivom i poslednji slučaj monstruozne likvidacije Davora Dragičevića, kada su odmah pripadnici monstruoznog vrha policije, gestapovskim metodama, pokušali ubijenu žrtvu predstaviti isto kao i mene, kao narkomana pa čak i provalnika, podmećući mu kompromitujuće predmete, poslije egzekucije.
Ono što su zločinci prikrili na toj konferenciji a što su jedino nesporno znali je to da je ubijeni bio pod istragom, odnosno pod stalnim nadzorom policije što se i razotkrilo nekoliko dana kasnije podizanjem optužnice protiv ubijenog. Ta bitna činjenica, povezuje ovaj slučaj sa time jer je i mene tužena Republika Srpska nadzirala i tajno istraživala više godina a konkretno u ovom slučaju je montirala predmete pred nenadležnim tužilaštvom i nenadležnim sudom sa ciljem da prikuplja informacije i angažuje saradnike iz narko mafijaških krugova koji bi me likvidirali.
O razbojničkim i fašističkim metodama Republike Srpske, mogli bi se napisati tomovi knjiga te na kraju dodajem samo da je ta zločinačka organizacija, ubila osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo, kćerku moje sestre, prilikom šverca narkotika u zločinačku organizaciju Bobar grupu a onda su zlikovci iz policije i tužilaštva sakrili materijalni dokaz ubistva, kako bi njihovi mafijaški poslovi ostali prikriveni, ne samo šverc nego i pljačka preko Bobar banke.
– Gospodin Radujko Milan je višestruko umiješan u uzroke dogadjaja opisane u ovoj tužbi. Prije svega, nesporna je činjenica da je gospodin zastupao Republiku Srpsku u predmetu 80 0 P 057426 14 P po kome sam i prijavljen za povredu ugleda suda.
To je jasno navedeno u priloženom dokazu Dopis OJT Bijeljina za RJT po T14 0 KT 0014420 15 od 07.05.2015. Sa druge strane nije im palo na pamet da po službenoj dužnosti prijave krivična djela na osnovu mnogobrojnih dokaza koje sam ja iznosio u svim postupcima a što je najbitnije u istom predmetu za koji sam prijavljen jedna od tema tužbenog zahtjeva bilo je sačinjavanje falsifikata Rjesenja 80 1 Pr 000670 10 Pr, na taj način što je udaren pečat pravosnažnosti, uprkos tome što je drugostepeni sud tu presudu preinačio i postupak obustavio.
Zanemariću sada sve zločince koji su taj falsifikat sačinili, koristili i puštali u pravni promet te ću istaći samo to da je taj falsifikat gospodin Radujko Milan, priložio kao dokaz u predmetu 80 0 P 043325 13 P 2, gdje sam takođe tužio Republiku Srpsku za diskriminaciju.
Kada sam pismeno razotkrio da se radi o falsifikatu umjesto da sačuvaju dokaze i podnesu prijavu, vezano za to, gospodin Radujko Milan je sa sudijom Vakičićić Željkom, na providan način uklonio kompromitujući dokaz krivičnog djela što je precizno opisano u prilogu “Osnovni sud 29.10.2015.” koji sam poslije zahtjeva po ZOSPI-a, dobio od predsjednika i sekretara suda.
Suštinski, na jednu takvu “sitnicu” kao što je sačinjavanje falsifikata, u moru monstruoznih zločina, tužene Republike Srpske ja ne bih ni obratio pažnju ali poslije tog pokvarenog i podmuklog poteza podnio sam krivičnu prijavu protiv više lica među kojima je i Radujko Milan. Bilo je više prijava i dopuna vezano za taj falsifikat a ovde prilažem prvu od njih predatu u CJB Bijeljina “Prijava za falsifikat od 20.10.2014.” i to je očito prijava koju je RTRS, dodijelilo u rad OTIS-o.
Iz priloženog dokaza, akta republičkog tužilaštva Republike Srpske od 1. juna 2015. se i vidi da je moja prijava protiv više lica iz pravobranilaštva, tužilaštva i suda dodijeljena u rad Okružnom tužilaštvu u Istočnom Sarajevu.
U toj odluci, nema ni pomena o bilo kakvoj prijavi protiv mene ni po “povredi ugleda suda” niti bilo kakva druga krivična prijava protiv mene nije dodijeljena u rad Okružnom tužilaštvu u Istočnom Sarajevu.
Pripadnici kriminalnog klana, koji su sačinili taj falsifikat i što je mnogo bitnije godinama prikrivaju ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo i mnoge druge zločine, odlučili su da pozovu saučesnike iz Okružnog tužilaštva Istočno Sarajevo i prije svega Borovčanin Luku, predsjenika suda u Sokocu, koji je u bliskim odnosima sa prezimenjakom Borovčanin Dankom, načelnikom Okružnog centra sudske policije u Bijeljini.
Kriminalna grupa je odlučila da iskoristi odluku republičkog tužilaštva, kojim se dodjeljuje moja prijava protiv njih da bi uz tu odluku spojili krivičnu prijavu protiv mene i otvorili tajni predmet odnosno više od godinu dana su me formalno tajno nadzirali, istraživali i slali svoje plaćene ubice da me navedu na neku udaljenu lokaciju i likvidiraju.
Pošto to nije uspjelo, odlučili su da iako nemaju nikakav dokument o nadležnosti, pokrenu i formalno predmete, koje bi kasnije proglasili za “grešku” a cilj svega je bilo da “svojevoljno” dođem na teritoriju Istočnog Sarajeva i Sokoca, gdje bi me njihove ubice dočekale i likvidirale sa već spremnim scenarijem o psihički poremećenom narkomanu, koji se s nekim potukao, opljačkao neku kuću pa skočio u Drinu ili pod kamion.
A kada sam razotkrio njihov monstruozni plan i dokazao da Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu nikada nije dobilo nadležnost i da su svi postupci kriminalaca iz Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu i suda na Sokocu potpuno nezakoniti i ništavni, onda sada Radujko Milan, kao predstavnik pravobranilaštva, prihvata u “zagrljaj” te razbojničke radnje i pokušava ih predstaviti kao legalne i zakonite radnje Republike Srpske iako nije priložio nijedan dokaz o dodjeljivanju nadležnosti.
Važno je istaći da gospodin Radujko smišljeno godinama prikriva osobu ili osobe od kojih je dobio sporni falsifikat što se jasno vidi i u priloženom dokazu “Izjašnjenje Radujko Milan JP-18-17”. Poslednji pasus je bio nebitan sve do ovog slučaja ali sada je veoma važan jer prvo se LAŽE, da im nije poznato ko je podneo prijavu, (oni su je podneli) te su dostavili spis tužilaštvu 17.12.2014. a vraćen je 24.03.2015., (greškom je upisana 2014-ta). Odmah poslije toga se pravi plan da se montira optužnica protiv mene i tako nastaju dopisi iz OT Bijeljina u maju, te RTRS-e, u junu 2015-te.
Gospodin Radujko Milan je dakle duboko umiješan sa više strana u ovaj slučaj i ne zanima ga ni Republika Srpska ni zakon, nego mu je namjera, isključivo prikriti sve kriminalne radnje u kojima je i sam učestvovao.
– Sudija Destanović Senad je takođe akter postupka i to je posebno važno istaći, nije nikakav nepristrasan arbitar, nego je pripadnik, službenik, ili kako već želi da se nazove, ovdje tužene Republike Srpske i radi isključivo za njene interese. Tačnije radi za interese lica, koja su smišljeno činila krivična djela, uperena protiv moje porodice i mene lično a što ću obrazložiti u nastavku i to ne nekom naknadnom pameću nego citiram zapisnik iz predmeta “80 0P 056780 14 P od 10.02.2015. i to djelove u kojima opisujem postupanje upravo sudije Destanović Senada:
“Odluka odnosno Rješenje Osnovnog suda u Bijeljini u predmetu br. 80 0 P 039227 12 P od 13.11.2012. godine. Radi se o mojoj tužbi protiv g. Kovačević Novaka i g-đe Stjepanović Danice, koji su saučestovali u grupi lica koja su napravili plan da mi nanesu štetu i otmu dokaze o sopstvenim krivičnim djelima, tako što su me dvojica od njih lažno prijavili za ugrožavanje sigurnosti, te potom zatražili pretres kuće i odnošenje računara na kome su se nalazili pomenuti dokazi. U ovoj parnici tužena RS putem svog suda, smišljeno pokušava da me prevari i nanese štetu tražeći da se izjasnim o kakvoj se vrsti nematerijalne štete radi. Osnovni sud od mene traži citiram da se opredjelim “da li su uzrokovane protivpravnom radnjom vršioca tužilačke funkcije u Okružnom tužilaštvu u Bijeljini prilikom preduzimania službenih radnji u rasvjetljavanju slučaja ubistva maloljetne Ivone Bajo ili zbog preduzimanja službenih radnji prema ovdje tužitelju od strane ovlaštenih lica Okružnog tužilaštva u Bijeljini”. Iako sam u tužbi jasno naveo da je nematerijalna šteta nastala zbog učešća pomenutih u lažnom prijavljivanju krivičnog djela, ovdje sud, pokušava da me prevari i navede da ja sam te radnje okarakterišem kao službene, posle čega bi se mogla donijeti odluka o grešci u pasivnoj legtimaciji. Radi se o brutalnoj zlupotrebi službenog položaja, osobe pravno stručne, koja vjeruje da ja ne znam ništa o pravu i odgovomosti, odnosno o osnovima odgovomosti. Ja naravno nisam htio da te radnje okarakterišem kao službene ali je sud svejedno odbacio tužbu.”
Ovda je dakle sudija Destanović pokušao da me napravi budalom i prevari što pokazuje kakva prava i kakvu zaštitu mogu građani očekivati od njega, odnosno ne mogu očekivati nikakva prava nego pristrasnost prema korumpiranim i bahatim službenicima RS. A da pomenute osobe nisu službeno postupale dokaz je prilog “RTRS IT-44-15 12.01.2016.” u kome se navodi samo jedna osoba koja je službeno postupala po lažnoj prijavi protiv mene za “ugrožavanje sigurnosti” a to je g. Muris Šabić.
G DESTANOVIĆ SENAD JE TIME SAUČESNIK U LAŽNOJ PRIJAVI PROTIV MENE JER JE ZAŠTITIO I PRIKRIO POČINIOCE I PLANERE KRIVIČNOG DJELA UPERENOG DIREKTNO PROTIV MENE…
I naredni pasus je iz istog zapisnika, citiram :
“Radi se o tužbi pod naslovom tužba za utvrdenje prava od 22.07.2013. godine u kojoj od suda tražim da se utvrdi samo postojanje ili nepostojanje nekog prava što je moguće prema Zakonu o parničnom postupku. Isti sudija koji je pokušao da me prevari u predhodnom predmetu odbacuje tužbu sa obrazloženjem da ovakav zahtjev moguć samo ako postoji neki drugi spor za koji bi se vezao pomenuti zahtjev za utvrđenje. Dokument pod naslovom dopuna tužbe za utvrđenje prava u kome ukazujem sudu na greške iz predhodnog rješenja pozivajući se na relevantne članove iz zakona. No to nije spriječilo postupajućeg sudiju da odbaci tužbu i zasniva sve na nepostojećim argumentima. U žalbi na rješenje Osnovnog suda ukazao sam drugostepenom sudu na kršenja zakona od strane Osnovnog suda te izrazio stav da postupajući sudija ima svoje lične razloge zbog kojih krši moja prava, povezujući to sa predhodnom parnicom gdje je pokušao da me prevari i navede da sam okarakterišem neke radnje kao službene. Takođe sam iznio stav da je naredba „Zdenko Bajo, Budimka Bollim Bajo i svi drugi srodnici ne mogu lično pristupiti u OT Bijeljina” – fašistička. To je pogrešno tumačeno da sam državni organ opisao navedenim atributom što nije istina, jer sam to mišljenje iznio o samoj naredbi. Predpostavimo da sam ja počinilac najtežih krivičnih djela, pravno je nemoguće da se bilo kakva sankcija primjenjuje prema bilo kome od mojih srodnika što je međutim u ovoj zemlji postalo moguće. Rješenje Okružnog suda u Bijeljini 80 0 P 050285 14 Gž je nastalo po mojoj žalbi na predhodno opisanu tužbu. U ovom rješenju drugostepeni sud potvrdjuje da su ispravni moji argumenti citiram “tačno je da tužilac može tužbom tražiti utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja konkretnog prava ili pravnog odnosa”. Time postaja jasno da je prvostepeni sud nastavio sa kršenjem zakona smišljeno i posle mog upozorenja u dopuni tužbe. No u ovoj parnici ja ne tražim od ovog suda da preinačava već donesene presude i rješenja niti da ocjenjuje njihovu zakonitost. Osnovna svrha ovih nekoliko posljednjih dokaza je da pokažem da osim već ranije opisanih kršenja mojih prava tužena RS mi ovdje prijeti i putem svoga suda, citiram “u žalbi se iznose razna vrijeđanja ovog sudije što je neprihvatljivo a u smislu toga da je isti sudija iz ličnih interesa tužbu odbacio te da je naredba o zabrani pristupanja tužioca i drugih srodnika u Okružnom tužilaštvu Bijeljina fašistička, što u najmanju ruku razlog za kažnjavanje tužioca zbog vrijeđanja državnih organa”. Maloprije sam objasnio da se ovdje ne iznosi moj stav ni o jednom državnom organu nego o samoj naredbi koja je bila tajna, usmena i nije djelo nijednog organa nego pojedinca koji je zloupotrebio svoj položaj izdajući takvu naredbu. Još važnije ovom navodu je izraz “u najmanju ruku razlog za kažnjavanje tužioca”. Postavlja se pitanje: ako je moje kažnjavanje nešto što bi trebalo da se učini u najmanju ruku, šta bi po mišljenju suda bila prava kazna za mene. Smatram da je ovo još jedno jasno upozorenje da prekinem sa svojim pokušajima u dokazivanju krivičnih djela ili mogu da se suočim sa još težim posljedicama, nekom novom lažnom prijavom ili možda da citiram sud nekom “pravom” kaznom.”
OVDE MI SUDSKO VIJEĆE, (MILENKO MARKOVIĆ, IVICA SEKULIĆ I VEDRANA STOJANOVIĆ) I SUDIJA DESTANOVIĆ SENAD OTVORENO PRIJETE NEKOM “PRAVOM” KAZNOM, KAKVA SE POKUŠALA REALIZOVATI OVOM MONTIRANOM OPTUŽNICOM I POKUŠAJEM LIKVIDACIJE…
I na kraju ističem ulogu sudije Destanović Senada u predmetu 80 0 P 043324 13 P 2, (Bollin protiv RS) u kome sam ja bio zastupnik tužilje. Jedan od dokaza u tom spisu je bila skenirana fotografija materijalnog dokaza ubistva “Torba, (dječji ruksak)” koju prilažem i sada. Sudija Destanović Senad i Radujko Milan nisu naravno podnijeli prijavu ni protiv koga po službenoj dužnosti a sudija Destanović je odbio saslušavanje OJT Stjepanović Danice i inspektora MUP-a.
U prilogu “Izjašnjenje po 80 0 K 065467 17 Kpp 3 od 16.01.2017.” osoba Stjepanović Danica piše da nema pojma o oštećenjima koja je sudija Destanović vidio 5 godina ranije a da se radi o stvarnim prikrivanjima dokaza vidi se u prilogu “Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)”. U njemu je navedeno da je kaiš dvostruko presječen, dio nedostaje a ostatak je opran hemijskim sredstvom. Taj materijalni dokaz ubistva su uklonili kriminalci iz Bobar grupe, (Sofrenić Blagiša) u sadejstvu sa kriminalcima iz RS, (Marković Dragoslav, Danica Stjepanović i drugi).
Motiv za to je prikrivanje šverca narkotika kamionom u Bobar grupu u vrijeme ubistva djevojčice što se može vidjeti iz priloga “Izjave aktera sverca i ubistva” pošto su vozači dovezli 4 paketa a direktor sa magacionerom sledećeg jutra je zatekao samo PAKET, što znači da su 3 PAKETA, nestala tokom noći dok ih je “čuvao” portir koji je uklonio dokaz ubistva i pomogao kamionu da pobjegne prije dolaska policije.
SUDIJA DESTANOVIĆ SENAD JE ODBIJAJUĆI SVJEDOČENJE STJEPANOVIĆ DANICE I SVIH OSTALIH PREDLOŽENIH LICA, POSTAO SAUČESNIK ISTIH U PRIKRIVANJU UBISTVA OSMOGODIŠNJE DJEVOJČICE IVONE BAJO I DRUGIH KRIVIČNIH DJELA KOJA SU U POZADINI, A TO SU PRIJE SVEGA KRIJUMČARENJE I PLJAČKA MILIJARDI MARAKA PREKO BOBAR GRUPE I BANAKA POD KONTROLOM VLADE TUŽENE RS.
PRILOZI
Osnovni sud 29.10.2015.
Prijava za falsifikat od 20.10.2014.
Izjašnjenje Radujko Milan JP-18-17
RTRS IT-44-15 12.01.2016.
Torba, (dječji ruksak)
Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)
Izjave aktera sverca i ubistva
|
Zdenko Bajo |
