KOCKARSKO SILEDŽIJSKA LOGIKA BAHATOG KABADAHIJE

Akademik i profesor na Sveučilištu u Mostaru Slavo Kukić mišljenja je da je mogućnost razumnog dogovora u Predsjedništvu BiH o dostavljanju prvog Godišnjeg nacionalnog plana (ANP) u Brisel i imenovanju mandatara za novi saziv Vijeća ministara BiH malo vjerovatna.

Sukob dva koncepta

“Jer, ovdje se ne radi o kompromisu kojim će svi biti podjednako i zadovoljni i nezadovoljni. Naprotiv, u pitanju je sukob dvaju koncepata, pri čemu jedan inzistira na poštivanju pravnog poretka, a drugi na dogovorima koji bi pravni poredak potpuno ignorirali – i koji počiva na logici kako povijest počima s nama”, pojašnjava Kukić u razgovoru za Vijesti.ba.

Nakon što je Predsjedništvo BiH po drugi put otkazalo vanrednu sjednicu na čijem je dnevnom redu bilo imenovanje mandatara, naš sagovornik naglašava kako su “i jedni i drugi su toliko čvrsti u svojim stavovima da je za njih i najsitnije odstupanje problem jer može biti temelj za njihovo doživljavanje nevjerodostojnima i jer može biti razlog za naglo im kopnenje utjecaja u biračkom tijelu”.

“Ima li se sve to u vidu, s natezanjem kojem svakodnevno svjedočimo morat će mo živjeti još neko vrijeme, ne isključujem da s njim dočekamo čak i nove parlamentarne izbore”, navodi profesor Kukić.

Kockarsko-siledžijska logika

Osvrnuo se i na činjenicu da je srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik prvo upućivao, a potom povlačio zahtjeve za održavanjem vanrednih sjednica, znajući da njegove kolege Željko Komšić i Šefik Džaferović neće podržati kandidata Zorana Tegeltiju, sve dok on ne podrži ANP.

“U pitanju je klasična kockarsko-siledžijska logika. U RS-u ona je Dodiku u dva navrata bila saveznik – prvi put u siječnju 1998. godine kada, sa samo dva zastupnika u entitetskom parlamentu, postaje predsjednik Vlade RS-a. I drugi put u veljači 2006. godine kada, i opet s tankom parlamentarnom bazom, dolazi na čelo entitetske Vlade. I jedan i drugi put, međutim, to je bilo moguće zahvaljujući potporu koju je imao u svjetskim centrima moći”, podsjeća Kukić.

No, sada je priča drugačija.

“Dodik je posvađan sa cijelim svijetom i svoju snagu crpe isključivo u potporu Beograda i Moskve. Istodobno, međutim, otpor u Sarajevu je puno ozbiljniji od onoga kojeg je imao u Banjoj Luci. On to, kako stvari stoje, još  uvijek ne shvaća i logikom mišića, prijetnjama svim i svačim, pa i najavama disolucije, pokušava zaplašiti Komšića i Džaferovića, ali i sve ostale na prostoru Federacije”, navodi on.

Kako kaže, što vrijeme više prolazi, svima je sve jasnije da se radi o pucnjevima iz prazne puške.

“Jer, priča je radikalno drugačija od one s početka devedesetih. Zastrašivanje više ne prolazi, a znatno drugačiji su i odnosi moći. Istrajavanje, hoću reći, na toj logici Dodiku može biti ispostavleno  samo kao ceh kojeg će sam plaćati – a to će se, gotovo sam siguran, prrije ili kasnije i dogoditi. U konačnici, on će izgubiti i vlast i moć, i biti će neka vrsta glinenog goluba, pod tretmanom pravne države zbog svega što je prethodnih dvadesetak godina činio a za što se svugdje u svijetu završava na istom mjestu. U zatvoru”, kategoričan je Kukić.

Dodikov put u vlastitu propast

Nakon što je druga vanredna sjednica otkazana, Dodik je najavio niz mogućih poteza, poput povlačenja saglasnosti na sporazume o OS BiH i indirektnim porezima, te preispitivanje nadležnosti koje su sa entiteta prenesene na državu BiH.

Profesor Kukić smatra da je i to pucanj iz prazne puške.

“Jer, priča da će od Narodne skupštine RS zatražiti uskraćivane suglasnosti o prijenosu nekih nadležnosti s razine entiteta na razinu države, pozivajući se, usput, na Daytonski ustav i izvorne nadležnosti države, ne pije vode. Zašto? Zato što je prijenos nadležnosti s entiteta na državu predviđen kao mogućnost i u Daytonskom sporazumu. Istina, postoji mogućnost i povratna tih nadležnosti na entitete, uz dodatak dakako da je to moguće uz strogo poštovanu proceduru – da zeleno svijetlo za to dade, prvo, državni parlament, a nakon njega i parlamenti obaju entiteta”, pojašnjava on.

Sve ostalo, dodaje, unilateralne su akcije koje predstavljaju udar na ustavni poredak. 

“I to Milorad Dodik vrlo dobro zna. Ne kažem, doduše, da se na tu vrstu akcija on ne može odlučiti i uz svijest koje posljedice one za njega i za RS mogu izazvati. Ali, to je već drugo pitanje – i jedan od razloga da se razmisli i o pitanju je li čovjek pri punoj pameti. I nije li mu, možda već sada, potreban ozbiljniji medicinski tretman”, Kukićeva je poruka.

Na pitanje šta u BiH očekuje nakon 5. septembra, kada ističe rok predviđen sporazumom o formiranju vlasti koji su potpisala tri lidera najvećih parlamentarnih stranaka u BiH, naš sagovornik naglašava kako ne vjeruje da će se dogoditi baš išta.

“Dodik priteti 5. rujnom kako bi, eventualno, svoje političke oponente u Federaciji prisilio na uzmicanje. Ne dogodi li se, pak, to, a neće, 6. rujna će on, jer zna da je put u unilateralne akcije put u vlastitu propast, pričati potpuno drugu priču od one koju priča danas”, mišljenja je Kukić.

Blokada do 2022. godine

Rješenje za okončanje agonije na bh. političkoj sceni ne vidi u preslagivanju parlamentarne većine.

“Jer, ona je, po sadašnjem stanju stvari, nemoguća. Naime, da bi kandidat za mandatara Vijeća ministara dobio potporu parlamenta, nije mu dovoljna samo prosta parlamentarna većina nego uz nju mora imati i entitetsku većinu u Zastupničkom domu državnoga parlamenta. A nje, što se kandidata izvan SNSD-a i njegove koalicije iz RS-a, u ovom momentu nema. Pretpostavimo, potom, da se ona, kojekakvim političkim trgovinama, ipak osigura. U tom slučaju je moguće formirati Vijeće ministara, ali bi državni parlament bio blokiran sve do novih izbora 2022. godine. I zemlja bi dalje zaostajala – za svojim okruženjem, na putu euroatlantskog integracijskog procesa, demografski bi se još intenzivnije prazija, da ne nabrajam”, navodi Kukić.

Dodaje da rješenje, drugim riječima, može biti samo u izmjenama Izbornog zakona kojima se omogućuje institut izvanrednih izbora.

“Jer, po postojećem rješenju, oni koji ostvare neku parlamentarnu većinu, o tome što čine moraju paziti samo dok se ne konstituira vlast. Nakon toga su zaštićeni kao polarni medvjedi. Institut izvanrednih izbora, međutim, znaači kraj takve sigurnosti, pa i obavezu da se pazi kako se vlada. Jer, svaki novi izbori mogu rezultirati radikalno drugačijim rezultatima i gubljenjem pozicija vlasti i moći koje se u rukama držalo”, zaključuje profesor Kukić u razgovoru za naš portal.

Slobodna-bosna.ba