PRVA ISPOVIJEST OCA UBIJENE DJEVOJČICE…

Zahvaljujući traljavoj istrazi policije, ubice koje su zadavile i zvjerski ubile 14-ogodišnju učenicu osnovne škole Suzanu Simikić na slobodi su gotovo dvije decenije nakon ubistva.

Suzana je zvjerski ubijena 9. maja 2001. na povratku iz škole u mjestu Ražljevo, na lokalnom putu u blizini Brčkog.

Sve ono što je rađeno u istrazi može se sabrati u jednu, dvije rečenice. Saslušano je više stotina osoba, uzimani su DNK tragovi, a nuđena je i nagrada od 50.000 KM. Ubistvo je ostalo nerasvijetljeno. Toliko o istrazi.

Ogorčena porodica skrhana dugogodišnjim bolom i brutalnom nepravdom, tvrdi da su ubice bile uhapšene u prvim časovima istrage, ali su ubrzo i pušteni na slobodu. “Modus operandi” ove istrage identičan je istragama koje su se vodile tokom rata i godinama poslije u BiH. Naime, osumnjičene bi pronašli u rekordnom vremenu, u nekim slučajevima su čak imali i potpisana priznanja, a zatim su ubice puštali na slobodu.

Istraga

Učenica osmog razreda osnovne škole Suzana Simikić kobnog dana vraćala se iz škole. Izašla je na uobičajenom mjestu, autobuskoj stanici na lokalnom putu, udaljenoj nekoliko stotina metara od porodične kuće.

Put prolazi kroz idilični šumarak iza kojeg su Suzanu čekali, otac, majka i sestre. Radosni što su iz rata izvukli žive glave, nisu ni slutili da će ih u miru zadesiti tragedija od koje se neće oporaviti.

Bezbrižna djevojčica krenula je prema kući kada je u šumi naišla na zvijeri oličene u ljudskom obliku. Oteli su je, odveli dublje u šumu, skinuli, zadavili. Kao da ni to nije bilo dovoljno, već su odlučili da ostave pečat zvijeri, jer kako drugačije objasniti kolac zabijen u glavu 14-ogodišnje djevojčice.

Umjesto da istraga bude prioritet policije, sve dok se ubice ne pronađu i sankcionišu drakonskim kaznama, učinjeno je suprotno.

Razorena porodica

Suzanin otac, Jovo Simikić, koji je godinama odbijao medije, iz opravdanih razloga, za Srpskainfo je otvorio dušu o teškom zločinu koji mu je razorio porodicu.

– Moju djevojčicu su ubili bivši pripadnici Vojne policije RS. Policija ih je uhapsila odmah, ali i pustila. Evo, već 18 godina ubice su na slobodi, jedan je nedavno poginuo, a policija se svakih par godina “sjeti” da vodi istragu, pa pokrenu nekakve akcije da zamažu oči javnosti, poput ove da od ljudi iz susjednih sela uzimaju DNK. To nema blage veze sa životom što rade – ispričao je ogorčeni otac ubijene djevojčice.

Mjesto na kojem je Suzana izašla iz autobusa.

Ubistvo koje je po svom načinu izvršenja označeno kao čin monstruma polako pada u zaborav, iako iz policije po uobičajenom šablonu na upit o ovom zločinu odgovaraju da je “istraga u toku”. Čak su otišli i korak dalje posljednjih mjeseci, pa su u mjestima koja su pored Ražljeva pokrenute aktivnosti vezane za uzimanja DNK od stanovništva!

Kuda vodi ovakav način rada policije vidjeće se uskoro, ali ogorčeni otac smatra da od toga neće biti ništa.

Bijeli “bmw”

Jovo Simikić podsjeća da je u kritično vrijeme na mjestu ubistva njegove djevojčice u šumi primjećen bijeli “bmw” u kojem su bila četvorica mladića, inače bivših pripadnika Vojne policije. Četvorica mladića iz različitih krajeva Republike Srpske u kritično vrijeme u blizini mjesta zločina. Za svakog ozbiljnog inspektora ovo bi značilo crveni alarm koji ne bi nikako trebao ignorisati.

Policija je privela svu četvoricu. Navodno su ih saslušali, a zatim su ih pustili. Zašto ih nisu duže zadržali, to je pitanje za policiju i one koji su vodili istragu u početku. Sada je kasno pričati o tome. Znali su oni ko je ubio moju kćerku, znali su, ali su ih pustili. Ti momci što su bili u bijelom “bmw” istražiocima su ispričali da su bili u selu, jer su namjeravali da se obračunaju sa komšijom – ispričao je ogorčeni otac.

On je u nekoliko navrata ponovio da je vlast znala ko je ubio njegovu kćerku, ali nije bilo volje da se slučaj rasvijetli.

-Kako sada, 18 godina poslije, oni misle da rasvijetle ubistvo. Tako što uzimaju DNK od ljudi iz okolnih sela?! To su smiješne stvari; ja znam da od toga neće biti ništa – zaključio je ogorčeni otac.

Posljednja zvanična informacija o slučaju ubistva Suzane Simikić glasi: po nalogu Tužilaštva Distrikta Brčko, mještani sela u kojem je živela ubijena djevojčica, kao i mještani okolnih mjesta, pozvani su da daju svoj DNK, koji će se uporediti sa biološkim tragom sa mjesta ubistva.

Nezvanično saznajemo da je DNK uziman samo od muškaraca!?

Majka umrla od tuge

Sara Simikić (56), majka ubijene Suzane, nije mogla izdržati tugu zbog gubitka kćerke i 26. maja 2010. godine, prema zvaničnoj policijskoj evidenciji, skočila je u bunar kod porodične kuće i izvršila samoubistvo.

Komšije su nakon nove tragedije u porodici Simikić ispričale da je Sara sve vrijeme govorila da ne može živjeti bez Suzane, ali da niko nije vjerovao da će zaista dići ruku na sebe.

Srpskainfo.com