Poplave nas ne smiju ujediniti…

Na lokalnoj HBO platformi, počelo je emitovanje sjajne mini-serije «Černobil», koja gotovo hiperdokumentaristički prikazuje najveću mirnodopsku nukleranu katastrofu u povijesti čovječanstva. Dabome, za eksploziju rekatora i izgaranje grafita odgovoran je čovjek, ali nije to najveći sublimat katastrofe koja je zadesila Ukrajinu, pa SSSR, pa istočnu Evropu i na koncu i dobar dio ovog našeg džemata. Ne!

Najveći problem je u ljudskoj odgovornosti, preciznije u ljudskoj neodgovornosti, najpreciznije u diletantsnkom odnosu prema samoj katastrofi, koji se može sažeti u jednu rečenicu:

«Sve je u najboljem redu redu, nemate se šta brinuti i ne širite paniku».

A ovo posljednje tako prokleto pogađa sa erana LCD monitora i targetira nas vazda iste, a neponovljive u ovoj Bosni i Hercegvini, maja gospodnjeg 2019. dok gledamo najnovije poplave kako gamižu po našim životima i ekranima.

Tako su vlastodršci u Republici Srpskoj na čelu sa Dodikom i njegovim telal-megafonom RTRS-om, odlučili aplicirati staru sovjetsku taktiku bolokurca na poplave koje su nam zakucale na vrata, prozore, bijelu i svitu tehniku i na ono jadno i čemerno ljudstvo.

Strategija bolokurca

-Prijetlj mi javlja, u Čelnicu haos, voda odnijela most, jebe se meni, neću širiti paniku!

-Isti taj opet zove, kaže grad je pod blokadom, brdo se pod naletima kiše odronilo i zatvorilo put Banjaluka-Čelinac, češem jajca i gledam RTRS, sve je regularno!

-Na tviteru neki mračnjak piše kako Vrbas raste, i plavi sela nizvodno od Banjaluke, a ljudi u Hidroelektrani ne znaju šta da rade, opušten ja, smijem se u tvit paničarima.

-Zloduh, izdajnik, jebem li ga, postavio na FB video kako voda ulazi u kuće ljudima u Bosanskom Novom, puca meni, to je laž.

-Gledam, onaj muzičar neki priča Sana prijeti ljudima u Prijedoru, laže garant je balija.

-Jer jeste balija i laže, a da je Sana opako nadošla, znali bi svi, saopštio bi nam RTRS i Atv. Ovako, nisam lud da vjerujem baliji, kad mogu kao čovjek SRBIN da se opustim uz nekakvog Međeda (tako se preziva), direktora Republičke uprave civilne zaštite Republike Srpske koji nam kaže da nastavimo gledati RTRS i Atv. Jer da je sranje, ne bi Međed, (da tako se stvarno preziva) govorio šta da gledamo na TV-u, nego bi nas upozorio da pomjeramo vlažne šupke iz vode i nešto poduzmemo. Jel’ tako? Tako je!

-Neka žena me prepade, odjednom zaurlika na RTRS-u, kako joj svi govore da ne paniči, a ona ispred nabujale vode stvari iz prizemlja izmijestila na gornji sprat. Tu sam se trznuo, jer kako se čini, balije su mi hakovale televizor. A to se pokazalo kao tačna pretpostavka, jer više niti u jednom jedinom prilogu nije bilo žene koja bi da paniči. Tako se to radi u itsom stroju za srBsku! Tako se bori protiv izdajnika!

Pitaš me kakvo je stanje u teheranskoj Fedraciji? Otkuda mi to znamo? Gdje je ta Federacija, negdje u Patagoniji. Nema o tome nikakvih vijesti kod nas na slobodarskim srBskim medijima, a i da ima možebitno to balije nama namjerno pumpaju vodu u rijeke da nas poplave.

Eto tako, tako izgleda relaksirani antipoplavni dan u životu jednog republikosrbijanca koji ne vjeruje svojim ušima i očima.

Jer, vidite o čemu se radi, politički oci u RS-u su naučili jednu stvar- ako dovoljno dugo ponavljaš da nema mjesta panici i da će sve biti u redu, onda će na kocu sve i biti u redu. Isto je tako i sa Černobilom bilo. Doduše, tamo će sve biti u redu ze nekih 30 hiljada godina, ali hajde de.

Nego, ima još jedna bitnina i značajnija stvar koju su iznjedrile polave, a to je škola, škola za cijeli život i lekcije iz te škole. Lekcije su, pretpostavljate naučili političari, a riječ je o onim poplavama koje su u dan, prije pet godina, zadesile BiH. Iz poplava 2014, kao što rekoh, samo su političari izvukli pouku, a to je da nema te prirodne katastrofe koja će više ikada ujediniti narod u BiH.

Tako je jutros u Dodikovim medijima Federacija smještena negdje između Australije i Novog Zelanda. Naravno, bajo moj! Što je sigurno, sigurno je! Daleko im lijepa poplava. Nema više cile-mile, dobrih spasilaca iz Tešnja i Bihaća da se miješaju unutrašnje stvari Republike Srpske. Nema više da nas ujedine katasrtofe, pa makar i prirodne. To se samo tako malo otelo kontroli 2014. Sad je sve u redu, sad je stanje, da prostite stabilno i normalno. Naše je da gledamo kako balije odvrću vodu u gornjim tokovima i da ne paničimo, to ste naučili. Nama naše polave, njima nihove, molim lijepo!

A šta smo mi još naučili?

Naučili smo svi zajedno u ovom trokutu nesreće što se Bosnom i Hercegovinom zove da nas ovi na vlasti mogu jebati ovakve još 300 godina. Naučili smo da je u tri izborna ciklusa, što lokalna, što opšta nakon polava 2014. o(p)stala ista vlast, sa istim lažima, sa istim radno impotentnim kadrovima, sa istim zgubidanima, koji su utukli 700 milona maraka za odbranu od poplava sebi u guzicu. Naučili smo da ne treba paničiti dok ti voda ulazi u kuću i u uši bukvalno. Naučili smo da je sve to normalno.

Naučili smo da nam je od poplave opasniji komšija Srbin, Hrvat ili Bošnjak, da nam je potrebnija maskirna uniforma vojske Republike Srpske od čamaca, čizama, nasipa, drenažnih kanala…

Naučili smo da će nas u Banjaluci od bujice braniti 6 hiljada dugih cijevi i rezervni sastav murije, kad krene voda na nas, tako što će, šta znam, nabiti sebi cijevi u šupak i čekati da se kolektivno pretvore u vreće sa pijeskom.

Naučili smo…

Zajebavam se, NIŠTA MI NAUČILI NISMO!

Dragan Bursać