Ista koalicija – druga policija

Postoje oni koji tvrde i vjeruju da u životu ništa nije slučajno. A postoje i oni koji tvrde i vjeruju da je sve slučajno, pa i sam život na Zemlji. Ono što im je zajedničko jeste da mnogi od njih nastoje izbjeći ličnu odgovornost tvrdeći da je nešto čemu su sami doprinijeli bilo suđeno, ili pak slučajno…

I jedni i drugi, svjesno ili nesvjesno, u svakom slučaju (i slučajnom i neslučajnom), determinizmom ili bez njega, nastoje negirati slobodu i slobodnu volju sa kojima dolazi i odgovornost.

Za sada, mi smo nezrelo društvo bez odgovornosti. Mi se vadimo na naše neodgovorne lidere što znači da nismo ni slobodno društvo, jer ako sa slobodom dolazi i odgovornost, isto tako bez odgovornosti nema ni slobode.

Kada pitaju: “Za šta smo se borili?” – odgovor je da za ličnu slobodu i odgovornost, očigledno nisu. Borili su se, mnogi izgleda, za ratni plijen, tj. za “lanac ishrane”: hijerarhijsko društvo i kartel ratnih profitera: od onih najvećih na najvišim pozicijama do onih najsitnijih na parkinzima – svi su svoj komad države zapikali i naplaćuju ga na ovaj ili onaj način ovcama-građanima. Zato vrijedni i radni ljudi, pa čak i svjetski lopovi, bježe od društvenog mobinga koji ovi mobsteri provode svakodnevno u ovom društvu.

Da li je to tako slučajno (štobirekli: stihijski), ili nam je to tako suđeno jer drugačije, huda, nije moglo, to neka rasprave oni koji u te stvari vjeruju. Ja mislim da je to sve iz ličnog interesa, sa predumišljajem i vrlo dobro organizovano.

Sada je taj ratnoprofiterski režim osjetio da se svijest “ovaca” počela mijenjati, da su se oslobodili i počeli razmišljati o građanskoj odgovornosti prema slobodnom, demokratskom i građanskom društvu koje je ugroženo lokalnim autokratama. Odgovor je, naravno: više policije.

Potrebno je više dugih cijevi i rezervni sastav sa aktivnim ovlastima da se građanstvo drži pod kontrolom. Ozbiljnije organizovani građani pored svojih zahtijeva zahtjevaju i “reciprocitet” u formi ozbiljne policijske države. Tako razmišlja svaki autokratski režim koji nastoji uspostaviti balans moći između naroda, tj. građanstva i režima. Toga su autokrate svjesne.

Zato prvi potez iz Banjaluke povlači zvanični alfa-autokrata u BiH, a “reciprocitet” uzvraća i balans uspostavlja nezvanično, ali zato ništa manje autokratsko, “političko Sarajevo”.

I opet etnonacionalizam doživljava klimaks: ratnohuškački, oružjezveketaški, itd. Redovi se ponovo zbijaju. Ko nije uz svoje – izdajnik je naroda i njegovog autokratskog režima koji se odmah bržebolje hvata teških riječi kao što je “genocid”, da utvrdi pazar.

Slažem se sa (kakorajaveli) “prvim drotom Federacije u tehničkom mandatu”, mojim skupštinskim kolegom i drugom, da genocida u BiH neće i ne smije biti.

Samo bih primijetio, kada smo već kod patriotizma, da bi neko ko sebe smatra pravim “Bosanskim patriotom” i državnikom (da takvih uopšte ima u današnjoj državnoj i entitetskoj vlasti) jasno i glasno insistirao i precizirao da genocida neće i ne smije biti nikad, nikako, ni nad kim, ni sa čije strane. Ni ponovnog ni novog. Za svaki slučaj bi to podcrtao.

Jer niko nije imun na zločine, a mnogo je gnjevnih i ozlojeđenih koji prijete i koji bi da se svete. Vjerujem da uvaženi kolega i ministar raspolaže tom informacijom i da između ostalog i zbog toga pominje reciprocitet i genocid, garantujući da se neće više dogoditi, ni kao ponovljen, a ni novi, tj.: ni kao odmazda, te da je u svakom slučaju potreban reciprocitet rezervnog sastava policije u FBiH da bi pripremio i mjere i snage kojima će eventualno spriječiti da i do ovih drugih “reciprociteta” ni slučajno, ni sudbinski, a ni organizovano ne dođe nikada više u BiH.

Pozdravljam i podržavam sve odluke u vezi rezervnog sastava policije FBiH, ako je policijska svijest i inteligencija (u smislu informacije) na tom nivou i ako bi mu namjena bila sprečavanje eventualnih zločina nad civilima svih nacionalnosti u FBiH.

No, u principu, teško nama ako nam “drotovi” vode politiku i određuju sudbinu.

Da u ovoj zemlji postoji istinski bosanskohercegovački patriota i državnik, “predsjednik svih građana”, pozvao bi građanstvo i sve narode na mir i pomirenje, bez obzira na režime i koalicione partnere koji se i ovaj put, jednako kao i prije trideset godina, zajednički i složno naoružavaju i militariziraju politiku i društvo.

Pozvao bi, ali avaj! Ta i on je, ovog puta, dio te iste militantne koalicije.

Stoga, onomad student druge godine, a danas akademski građanin, ja im i ovog puta jednako elokventno poručujem: J*BO VAM RAT … itd.

Damir Nikšić