Ubijen čovjek s Dodikovom metom na čelu
Krunića je javno prozivao i etiketirao kao “stranog plaćenika“ i izdajnika i sam Milorad Dodik, isfrustriran time što se Krunićevo ime pominje u čuvenim WikiLeaks papirima…
Navodno, Krunić je informisao Vladu SAD-a o njegovom odnosu s Dodikom i o pritiscima koje vlast vrši na poslovne ljude. Etiketirali su ga i kriminalci bliski aktuelnoj vlasti, poput Slaviše Milakovića, vođe paramilitarne kriminalne organizacije „Brigada“, pod čijom kontrolom su i tzv. „Srbska čast“ i agencija „VIP Security“.
Još jedno ubistvo u Banjaluci. U klasičnoj sačekuši sa potpisom mafije ubijeni su Slaviša Krunić, vlasnik zaštitarske agencije „Sector Security“, njegov pratilac Žarko Pavlović, a smrtno je stradao i ubica Željko Kovačević.
Odgovor na pitanje: ko je mafija koja se ovako „potpisuje“, viri iza svakog ćoška, a malo ko se usuđuje da kaže.
Ipak, usudio se Dragan Mektić, ministar bezbjednosti Bosne i Hercegovine. Vlast Republike Srpske je stavila metu na Slavišu Krunića! Ovo bez ustezanja tvrdi Dragan Mektić, ministar bezbjednosti Bosne i Hercegovine.
Činjenica je da je od ubistva Bobana Blagojevića 1998, Milana Vukelića 2007, Davida Dragičevića 2018, Slaviša Krunić još jedna u nizu onih žrtava koje aktuelna vlast, personifikovana u Miloradu Dodiku, nije mogla da stavi pod kontrolu, a pokušavala je na sve načine, služeći se i policijskom silom i svojim „prijateljima iz podzemlja“.
Istu sudbinu za dlaku je izbjegao prošle godine novinar Vladimir Kovačević, koga su brutalno pretukli i pokušali ubiti pred kućnim pragom u Banjaluci. Samo čudo ga je spasilo.
Sve žrtve su prethodno primale prijetnje, a prijetila su im lica iz vlasti ili bliska vlasti. Vukeliću su prijetili u sjedištu MUP-a RS, pred kojim je i ubijen.
Nijedno od ovih ubistava nije razjašnjeno, pa su male nade da će i ubice, odnosno nalogodavci zločina u kome su ubijeni Krunić i njegov saradnik, izaći pred lice pravde, bar dok su aktuelne političke strukture na vlasti.
A Krunić se opasno zamjerio baš njima. Bio im je trn u oku. Jedan od rijetkih biznismena koji nije savio kičmu pred režimom, a sve su pokušavali da to izdejstvuju.
Krunića je javno prozivao i etiketirao kao “stranog plaćenika“ i izdajnika i sam Milorad Dodik, isfrustriran time što se Krunićevo ime pominje u čuvenim WikiLeaks papirima. Navodno, Krunić je informisao Vladu SAD-a o njegovom odnosu s Dodikom i o pritiscima koje vlast vrši na poslovne ljude.
Etiketirali su ga i kriminalci bliski aktuelnoj vlasti, poput Slaviše Milakovića, vođe paramilitarne kriminalne organizacije „Brigada“, pod čijom kontrolom su i tzv. „Srbska čast“ i agencija „VIP Security“. Milaković ne krije svoju bliskost sa vlastima u RS, ali i u Srbiji. Nedavno je javno pozivao na miting podrške srbijanskom predsjedniku Vučiću, a prošle godine je izdao i saopštenje u kome je otvoreno prijetio opoziciji u Srbiji. Krunića je na svom Facebook profilu istovremeno nazivao najpogrdnijim imenima, koja nisu ni za citiranje…
Vlastima i konkurenciji (što dođe na isto) nikako nije išlo u prilog ni ovlaštenje koje je Krunićeva kompanija, u skladu sa zakonom, dobila krajem prošle godine.
„Sector Security“ je u decembru prošle godine, prvi u oblasti privatne zaštite u BiH, dobio od nadležnog ministarstva industrijsku sigurnosnu dozvolu najvišeg stepena. Time je ovoj kompaniji omogućeno da unutar BiH može poslovati sa svim bezbjednosnim sistemima koji u svom procesu imaju oznaku “tajno”, a van BiH imaju preporuke od Ministarstva bezbjednosti BiH i garancije države da mogu da obavljaju sve aktivnosti koje su u skladu sa zakonima BiH. Je li ovo mogući motiv ubistva Slaviše Krunića u svjetlu najave formiranja parapolicijskih snaga (tzv. „rezervnog sastava“) u oba BiH entiteta?
Opet, niko ne tvrdi da bi ovo mogao biti motiv smaknuća Slaviše Krunića, ali opet je i previše „slučajnosti“. Ono u što niko s razlogom ne sumnja jeste da je ubistvo naručeno. Ubijeni izvršilac ovog zločina Željko Kovačević, od ranije poznat po teškom kriminalu zbog čega je već odležao 11 godina zatvora, u vrijeme izvršenja zločina nije trebalo da bude na slobodi. Trebalo je da bude na izdržavanju petogodišnje robije, ali sud je „zaboravio“ da mu napiše rješenje za izdržavanje zatvorske kazne!?
I nije ovo prvi put da su ubice kriminalci koji su na slobodi, umjesto da budu iza rešetaka. I da ne postoji ništa drugo, sama ova činjenica je dovoljna optužba za aktuelnu vlast, kao u najmanju ruku, saučesnika u zločinu.
I nakon svega, i još jednog ubistva u nizu, koje se dovodi u vezu sa entitetskim vlastima, u Republici Srpskoj vlada muk i tišina. Opozicija piše saopštenja i uspješno glumi ikebanu režimu, dajući mu na taj način legitimitet. Roditeljima Davida Dragičevića ta ista vlast ne dozvoljava ni da pitaju za ubice svoga sina! O ubistvu Milana Vukelića se sve rjeđe govori. U Republici Srpskoj se inače sve više ćuti, a ovaj entitet polako ali sigurno pokriva gusti mrak totalitarizma, pod kojim se umjesto o ljepšoj budućnosti zvecka oružjem „rezervne policije“, gaze ljudska prava, uskraćuju demokratske slobode. I sve to pred očima međunarodne zajednice koja je, nema sumnje, ovu zemlju ostavila na milost i nemilost istim onim politikama koje su ovdje trgovale tuđom krvlju devedesetih godina prošlog vijeka.U svoj toj tišini danas kao nikad odzvanja eho vapaja Davidovog oca Davora Dragičevića, upućenog prošle godine sa trga u centru Banjaluke:
„Ako ih ne zasutavimo, sve će nas pobiti!
I evo ubijaju.
Miljan Kovač