Dragi prijatelji i svi vi koje moje mišljenje uopšte i zanima…

Ako sam nešto u svom životu osvojio – to je svjest o slobodi.
Svjest o tome da imam slobodu. Svjest o tome da sam rođen slobodan i da je moja sloboda neotuđiva.
Dakle niko ne može da uzme moju slobodu od mene. Osim, naravno, ako je ja sam ne predam.
Da parafraziram Platona – Slobodan čovjek je slobodan i u zarobljeništvu.

Čitavu našu istoriju, kroz nebrojene generacije, živimo u okruženju, odnosno, bolje reći – okruženi pojedincima i njihovim saradnicima koji eksploatišu ljude i žele da ljudima vladaju.
Ta posebna sorta ljudi, kojima njihovi kriminalni umovi stvaraju uvjerenje da imaju pravo da čine sve te stvari drugima, svoju moć uspostavlja na najrazličitijim oblicima nasilja i uzurpacija.
Sama uzurpacija je jedan od ključnih oblika nasilja.
Kada neko naprosto zauzme ono što mu ne pripada.
Tako, ti i takvi – uzurpiraju prostor, prostor govora, mišljenja, delanja, uzurpiraju vrijeme i na koncu čitave naše živote prisvoje i postanu – vlast – kako ih i dan danas zovu oni koji ovoga još uvijek do kraja nisu svjesni, te i sami sebe svode na vlasništvo neke vlastele.
Pa čak i dan danas kada nam kao građanima, dakle – suverenima – i sam Ustav jemči neotuđivo vlasništvo i vlast nad našom državom.
Bilo kako bilo, ta sveprisutna i pomahnitala uzurpacija naših života i svega u njima, suštinski – omogućena je prije svega našim pristajanjem.
E pa – ja ne pristajem.
Nisam pristao da mrzim Hrvate i Muslimane devedesetih.
Nisam pristao da budem ovca u stadu bandita uzurpatora.
Nisam pristao da budem dio bilo koje stranke ili neke druge sekte – nikada. Niti ću.
Nisam pristao da slijepo pratim “demokrate” koji su umjesto demokratije uspostavljali sopstvene uzurpacije.
Nisam pristao na njihova “istorijska pomirenja” sa opozicijom.
Nisam pristao da dam legitimitet ni jednima, ni drugima, ni trećima na izborima koji su davno postali farsa – i ne tek sada.

Nisam pristao na tu farsu od izbora – tada, što je moje demokratsko, civilizacijsko, ljudsko i svako drugo pravo.
Pravo na ne pristajanje, pravo na bojkot – tada, kada su ovi što danas bojkotuju današnju farsu od izbora – proglašavali mene i moje pravo – kao izdaju, vrijeđali, targetirali i širili svoje “demokratske” oblike nasilja, mržnje i netrpeljivosti prema svakom ko nije njihov. A naročito prema svakom ko je priseban, pri sebi – svoj.
Danas, kada svi ti uzurpatori i nasilnici, svi ti licemjeri i robovi hipokrizija – rade to isto što sam radio ja tada.
Danas, kada su prava, sloboda i demokratija potrebni i njima.
E pa došlo je vrijeme da ne pristanem ni na ove današnje aktuelne uzurpacije.
Ne pristajem da se pravim lud.
(Mislim da smo već i previše ludi)
Ne pristajem da stajem u tabore i saučestvujem u novim podjelama i novom nasilju.
Ne pristajem na kompromise sa lošim i zlim.
Ne pristajem ni na manja ni na veća zla, jer znam da na kraju sve to samo doprinosi umnožavanju – ukupnog zla.
Ne pristajem da se bavim njihovim interesima u ime građana.

Ne pristajem da saučestvujem u uzurpaciji građana u moje ime.
Ne pristajem da im dajem lažni legitimitet.
Ne pristajem da saučestvujem u svim lažima, obmanama i manipulacijama koje fokus sa nas i naših problema, prebacuje na njih i šta oni imaju o tome da kažu.
Ne pristajem na neznanje medija i sugrađana koji ne znaju da smo – MI – jedina stvarna opozicija, i koji uporno, odgovornost sa sebe prebacuju na tih nekoliko stranaka, koje su ništa drugo do kolektivni inkubatori svake neodgovornosti.
Ne pristajem na to svakodnevno zanemarivanje istina, na uzurpacije nad građanima, nama samima i našim pravima, našim slobodama i našim interesima.
Ne pristajem više da se lažno ti političari predstavljaju kao moji ili bilo čiji predstavnici – jer to – nisu.
Jednostavno – NE PRISTAJEM.
Ne pristajem jer smo – mi građani – koji ovo znamo i koji živimo borbu za vrijednosti – jedina stvarna opozicija.
Ne pristajem upravo zbog toga što su nam uzurpirali čitave živote, tolike generacije nas, drže kao svoje vlasništvo, a uprkos tome, neki od nas, iako zatočeni – ostali su slobodni.
Ili bolje reći – opstali su – jer su slobodni.

Ne pristajem jer to je moje pravo!
Ne pristajem jer to je moja sloboda!
Ne pristajem jer to je moj život – i ne dam vam – ništa!
Političari – borite se sami.
Onako kako je trebalo otpočetka, a ne da svjetlosnim godinama od izbora i nove prilike za nove uzurpacije “na veliko”, vi već sada lažete, obmanjujete i uzurpirate građane i sve ostalo.
A na ove farse i uzurpacije – jednostavno – ne pristajem!
Vi to vjerovatno ne znate, ali ne pristajem, jer jedino se tako – stvarno osvaja sloboda.
Živjela sloboda!
Život humanizmu – Sloboda ljudima!