Slušajući ga danas, izgleda da je Dodik i zaboravio da je, dodvoravajući se takozvanoj međunarodnoj zajednici, izgovorao: Republika Srpska nije država…

Bolje je biti entitet u BiH, nego provincija u Srbiji; Krivci za dešavanja u BiH su nacionalističke stranke; Dejtonska BiH je naš put; Karadžić mora odgovarati za svoje zločine…

Nisu ovo aktuelni medijski nastupi nekog zaboravljenog demokrate iz Laktaša, koji bi, zbog ovakvih stavova, danas morao strahovati za budućnost svoje porodice i nimalo skromne karijere i stečenog bogatstva.

Sve su ovo, vjerovali ili ne, izjave aktuelnog predsjednika SNSD-a i aktuelnog predsjednika RS, Milorada Dodika, koji odavno – padajući u žestoku vatru – prezire sve što je u vezi sa BiH, Sarajevom i Bošnjacima; političara, koji je 1995. godine, došao na vlast uz pomoć tenkova SFOR-a i svoja dva visoka (preko 190 cm) poslanika – uključujući sebe; čovjeka koji je predao OHR-u spisak ljudi za ostrel – spisak od 59 političara Srpske…

Danas, Dodik izjavljuje kako je ponosan zbog sankcija, koje su, pak, mišljenja je, deplasirane; ponovio je frazu „odlazeća američka administracija“ nekih 15-ak puta, a američku ambasadoricu Maureen Cormack nazvao vođom antisrpske politike u BiH.

No, kada je Dodik ulazio u bh. politiku i kad se uspinjao do prvih fotelja vlasti Republike Srpske, međunarodnu zajednicu iskoristio je kao svoj glavni oslonac.

Bio je to kraj rata u našoj zemlji i u manjem bh. entitetu počela je borba za političko vodstvo između Radovana Karadžića i političara koji su bili kooperativniji sa zapadnim državama.
Kako već izvjesno vrijeme nije bilo vijesti od Karadžića koji je otišao u skrivanje, Milošević je političkog saveznika našao u Krajišniku, dok je Dodik podržao Plavšić. Njih su također podržavali i Amerikanci.
Plavšić je oformila Srpski narodni savez i pokrenula suradnju s manjim socijalističkim strankama, Socijalističkom partijom i Savezom nezavisnih socijalemokrata (SNSD) Milorada Dodika. Nakon prijevremenih izbora 1997, SDS je izgubio većinu u Narodnoj skupštini, a Dodikov SNSD dobio je dva zastupnika. Ipak, Plavšić je imenovala Dodika mandatarom, a on je uspio oformiti vladu u januaru 1998, uz podršku zapadnih država, visokog predstavnika i bošnjačkih zastupnika.

Tako je nekad govorio Dodik, a koja mu je politika i retorika u posljednjim godinama njegovog politikovanja, najbolje govori očajno ekonomsko, kriminalno i svako drugo stanje u RS – stanje stvoreno modelom, na kojem bi mu zavidjela i sama pokojna Koza Nostra…
Izgleda da Dodik, niti želi biti dio BiH, niti provincija u Srbiji, jer bi mu i jedno i drugo vezalo ruke u njegovim, ne baš uvijek najčistijim poslovima; stalno se pravdajući modelom američkog liberalizma – uzmi zlata koliko ti drago, a poštujući i biblijska načela – ni bližnje svoje nikad ne zaboravi!? Razum iznad svega, a ovako je i jednostavnije; nema autoriteta da mu soli pamet, a još manje da kontroliše “legalne” poslove njegove i njegovih drugova.