GDJE SU NESTALE ČAHURE…
Najnoviji detalji istrage o ubojstvu sarajevskih policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića, koji su smrtno stradali prilikom vršenja i obavljanja svojih redovnih policijskih aktivnosti na Alipašinom polju u C fazi, u Sarajevu, postaju sve više i više misterija. Iako je jasno i „Bogu i narodu“, da istraga o ubojstvu sarajevskih policajaca „tapka“ u mjestu, a nalogodavci i prikrivači tragova ubojstava sjede u vrhu MUP-a Kantona Sarajevo, sada napokon sve više počimam vjerovati, da su sarajevski policajci ubijeni u brutalnoj, na srbijanski način naručenoj sačekuši, i da automafija ni na koji način nije i ne može biti povezana sa kritičnim događajem u odnosu na brutalnu likvidaciju sarajevskih policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića, jer, kao što rekoh „automafijaš dolazi samo da ukrade, a ne da pogubi, on ako ne može ukratsi, on bježi, ne riskira, doći će drugi puta…“, što sam ranije u svome članku obrazložio.
Po optužnici Tužiteljstva BiH, broj: T20 0 KTO 0014498 17 od 01. 06. 2018. godine, u predmetu „Volan“, optuženo je 27 osoba (automafijaša) što su u dužem vremenskom periodu od 2011. do kraja 2017. godine, na području BiH, postali pripadnici Grupe za organizirani kriminal u smislu člana 1. stav 22. KZ BiH, koja je radi kontinuiranog sticanja materijalne koristi organizirana radi prethodno planiranog i dogovorenog: otuđenja skupocijenih putničkih motornih vozila ili onih čija je potražnja na tržištu povećana, rastavljanja otuđenih vozila na dijelove, iznuđivanje novca za povrat otuđenih vozila vlasnicima itd.
Svi su optuženi za teške krađe automobila, ucjene itd., no niti jedan nije optužen u toku svoga 6-godišnjeg udruženog kriminalnog djelovanja, čak ni za nanošenje ni lakih ni teških tjelesnih ozljeda vlasniku čiji automobil otuđuju, a kamo li za ubojstvo, što znači, a što sam već i objasnio, da je ovo dvostruko ubojstvo nekarakterstično i netipično za automafiju s obzirom na način izvršenja kaznenog djela, intenzitet napada i pucnjeva. Ovakva ubojstva odrađuju samo profesionalne naručene ubojice.
Premijer Kantona Sarajevo Adem Zolj je gostujući na N1 televiziji izjavio, kako je „Srećko Trifković u pritvoru, jer je usko povezan sa ubojicama i sud mu je odredio pritvor…“, iako se Dalida Burzić sama hvalila pred jednom osobom izjavivši, da „ona zna da Srećko nema veze s ubojstvima policajaca“. Neću se više osvrtati na njegovu nevinost u odnosu na pogibiju sarajevskih policajaca, jer sam uvjeren, da je Tužiteljstvo KS u dogovoru sa MUP-om KS našlo drugog Ljubu Seferovića, a što sam već u svojim člancima javno objavio i na nesumnjiv način neoborivim činjenicama potkrijepio, ali ću stoga postaviti premijeru KS Ademu Zolju jedno pitanje: „Ako je Srećko Trifković u pritvoru, jer je usko povezan s ubojicama, ‘ko su onda ubojice, za kojima još uvijek nema uhidbenog naloga, niti potjernice raspisane“?, Jer iz konstatacije premijera Zolja proizlazi, da se zna ‘ko su ubojice sarajevskih policajaca i da je Srećko s njima povezan?! S kim je to Srećko povezan i ako je povezan?!
Tužiteljstvo KS tvrdi, da je Srećko Trifković povezan sa ubojicama, ali još uvijek traga za njima i ne zna ‘ko su ubojice, što je apsurd u cijelom ovom tragičnom događaju. Izvori tvrde da policija i Tužiteljstvo KS, iako su uhapsili automafijaša Srećka Trifkovića navodeći da se može dovesti u vezu s ubistvom policajaca i teškom krađom, uopće nisu pretresli njegovu kuću. Trifkoviću je određen pritvor, a da mu tokom istrage nije čak uzeta ni parafinska rukavica.
Pozivajući se na izvore Dnevnog avaza, gdje se desilo mučko ubojstvo sarajevskih policajaca, pripadnici KRIM sektora našli su samo jednu čahuru od ispaljenih desetine metaka (ovu sam informaciju dobio jučer oko 18 sati i prije nego li je objavljena). Nadalje piše Dnevni avaz „Sumnja se da su članovi automafije ili pokupili čahure nakon stravičnog ubistva kako bi sakrili tragove, ili pucali iz automobila u pokretu, najvjerovatnije crnog terenca Rexton s blinkerima (policijskim svjetlima)“ – kako je Avaz jučer i objavio. Naši izvori tvrde da se crni terenac Rexton nakon likvidacije nastavio Geteovom ulicom kretati prema gradu, kako bi se preko Vraca, ulicom Safeta Hadžića, dočepao Lukavice, dok je crni Golf 5 odmah preko Mojmila, ulicom Želimira Vidovića Kelija, stigao na dogovorenu adresu u Istočnom Sarajevu.
Inspektori su, ipak, najbliži opciji da su ubice najvjerovatnije pucale iz automobila u pokretu, posebno zbog činjenice da su se čuli rafali i da je auto izrešetan, a da je pronađena samo jedna čahura. Sada su sve manji izgledi, da je automafija počinila dvostruko ubojstvo sarajevskih policajaca i još da su čak po izvršenoj egzekuciji i pokupili čahure, što je nelogično, jer je mrak bio. Koji bi se automafijaš zadržao da po putu skuplja čahure od ispaljenih metaka prema žrtvi?! Nitko živ na ovome svijetu, osobito jer je nakon rafalanja policajaca odjekivalo Alipašino polje u C fazi.
S tim u vezi, nameće sa razuman po logici zdravog razuma slijedeći zaključak:
Sama činjenica, da je na licu mjesta pronađena samo jedna čahura od desetine ispaljenih smrtonosnih metaka prema sarajevskim policajcima Adisu Šehoviću i Davoru Vujinoviću, ukazuje na činjenicu, da su samo oni, koji su imali pristup mjestu stradanja nakon izvršene egzekucije (policija, inspektori), odnosno, kako saznajem, da se po ubojstvu sarajevskih policajaca odmah našla tu neka patrola, mogli ukloniti ili sakriti tragove važan za krivični postupak i daljnji tok istrage. Deja vu – Deža vu – Već viđeno na predmetu „Dženan Memić“ i nečasna, sramna i kriminalna uloga pripadnika /inspektora MUP-a KS u uklanjanju, skrivanju, prikrivanju i podmećanju tragova stakla na mjestu ubojstva i stradanja Dženana Memića, sa ciljem isceniranja, da je mladić stradao u prometnoj nesreći, kako bi se pomoglo počinitelju poslije učinjenog kaznenog djela i kako bi se spriječilo dokazivanje toga djela, što je presudom Kantonalnog suda u Sarajevu i utvrđeno, da Dženan Memić nije stradao u prometnoj nesreći, već da je ubijen na jedan svirep i podmukao način.
Neprihvatljive su i nelogične teze, da su automafijaši, za koje smo utvrdili, da nisu počinitelji dvostrukog ubojstva sarajevskih policajaca, po ispaljenim hicima prema sarajevskim policajcima, još čahure po marku tražili i kupili?! Ubojice su odmah po izvršenoj likvidaciji sarajesvkih policajaca pobjegle, a tragove za važan krivični postupak od strane pripadnika MUP-a KS skonjene ili uništene, jer je nelogično, da ijedan ubojica pa i automafijaš za sobom u osvjetljenom glavnom Gradu Bosne i Hercegovine bere čahure s obzirom na činjenicu, da se prva policijska patrola namjestu stradanja za minut stvorila. Ako prihvatimo tezu, da su „automafijaši“ čahure pokupili, onda nisu imali vremena za bijeg. To su mogli učiniti samo pripadnici policije, ali im je u tome skrivanju „promakla“ jedna čahura, jer nema savršenog ubojstva.
Čak i ako prihvatimo tezu, da su ubojice svoje tragove u osvjetljenom glavnom Gradu BiH pokupili, kako je moguće, da uspiju i ubiti, tragove svoje za važan krivični postupak na licu mjesta ukloniti (čahure) i još pobijeći. Šta je radila OSA BiH, MUP KS…?? Ko je pustio ubojice i ‘ko je sklonuo ili pokubio mnoge čahure, sada ostaje pitanje bez pravog odgovora!?
Krećući se ulicom u Radićevoj na broju 6 jučer pored Kantonalnog tužiteljstva Sarajevo prišao mi je jedan odvjetnik čije ime neću spomenuti i kazao: „Ovo dvostruko ubojstvo Josipe sarajevskih policajaca, kako ti tamo opisuješ u svojim člancima, je naručeno ubojstvo. Ovo nema veze sa automafijom, kako se istraga od samoga početka pokušala na automafiju usmjeriti. Neće automafijaš prvi pucati u svojoj karijeri to nisam ni čuo ni vidio, a mnoge sam branio. Prva policija počne pucati i to obično budu pucnjevi u zrak“! Odgovorim mu, „pa zna se ko je sve ovo počinio“, odvjetnik mi reče: „Šta si ono ti tamo u članku na portalu Dnevno.ba napisao“?, odgovorim mu: „Da su ubojice tako blizu, a tako daleko“, odvjetnik mi reče: „I još šta si ono stavio i napisao tamo“, odgovorim mu: „da nalogodavci i prikrivači ubojica sjede u vrhu MUP-a KS“, odvjetnik: „Tako je“! I kod Mis Irbine ulice se pozdravimo i svatko svojim putem hod nastavimo.
