Početkom oktobra ove godine u Bosni i Hercegovini a u oba njena entita održaće se parlamentarni izbori.

Svaki posleratni izbori u ovoj nesrećnoj monstrum državi proglašavani su najčešće “istorijskim”. Te zbog ovoga, te zbog onoga ali uvijek kao nešto bitno se događa i rješava. A događalo se. Sa svakim od tih izbora smo svi zajedno, mi nesrećni stanovnici , gubili po jedan djelić slobode, demokratije, pravde i istine.

Na kraju smo se našli ovdje gdje jesmo. Okovani lažima, nepravdom, beznađem, strahom za život i  bezbjednost djece, strahom od budućnosti i svim drugim strahovima….

Takozvani zaštitnici i očevi nacija, stranke koje “čuvaju”, “štite” nacionalne interese su se mijenjali ali njihov vokabular i djelovanje je ostajao uvijek isti. “Ugroženi” smo svi od svih, “nestaćemo”, “poješće” nas oni drugi. “Vidi kako su oni složni a mi”. Sve te poruke su stizale jedna drugu i tako u krug dvadeset tri godine. Dvadeset tri godine i dvadeset tri kruga pakla (ekonomskog, socijalnog, ljudskog…).

A oni, naši vajni “očevi nacija”, funkcioneri stranaka “zaštitnica nacija” svih tih godina odlično sarađuju. Jedni drugima “namještaju” poslove, tendere…, zajedno pljačkaju, pomažu se u pljački, bogate se, međusobno se druže, posjećuju, odlaze-dolaze na slave, veselja…. Oni to znaju, mi to ne znamo, oni to rade u naše ime, jer ako to mi budemo radili možemo “zglaizati” nešto “uprskati” ne dao Bog “izdati narod i državu”. Samo oni znaju kako to i koliko treba sarađivati sa “ustašama”, “balijama” i “četnicima”.

Svih tih dvadeset i tri godine oni su pod kišobranom te nacionalne ugroženosti, straha od “onih drugih” polako i sigurno preuzimali institucije države. I danas imamo potpuno privatizovanu državu koja je isključivo u funkciji “KRUPNOG KRIMINALA” odnosno mafije. Imamo zakonodavnu vlast koja donosi zakone potrebne mafiji i to od prilike do prilike, od potrebe do potrebe, od slučaja do slučaja, kako je to kojoj grupaciji ili moćnom pojedincu unutar mafijaške strukture potrebno. Izvršna vlast, predvođena policijom, sve što od nje traži mafijaška struktura bespogovorno izvršava i sprovodi. A pravosudna vlast godinama fingira da nešto radi i prije svega za mafijašku strukturu odrađuje potrebne poslove disciplinovanja običnog naroda.

Sa svim ovim je stanovništvo, državnom presijom koju nad njim sprovodi mafijaška struktura koristeći institucije države, dovedeno u robovski položaj. Tako da masovni egzodus sa ovih prostora iznenađuje samo potpuno nepismene i zaostale, te zlonamjerne.

Pljačka svega, beskrupulozna, životinjska, pod zaštitom policije i po potrebi sa sertifikatima o poštenju krupnih kriminalaca koje izdaje pravosuđe BiH je i dalje u punom zamahu.

Ali, krupnim kriminalcima i krupnom kriminalu uopšte nisu više dovoljna samo materijalna bogatstva kojih je u izobilju. Preduzeća, kuće, stanovi, placevi, voćnaci, bazeni, helikopteri, najskuplja kola u BiH i inostranstvu, najskuplji kokain, premlade djevojčice i sve ostale bahanalije, oni žele nešto novo, nešto više, nešto uzbudljivije…

Žele da ubijaju a da ne odgovaraju za smrt. Žele da ubijaju ko im god smeta, ko im se zamjeri, ko nije po njihovoj volji. A oni će platiti koliko god treba da policija i tuzilaštvo to ubistvo “odrade” tako da izgleda kao samoubistvo, zades ili ako treba neka oni nekog nađu i “podmetnu” da za njihov krvavi, od nas opljačkani novac, na sebe “preuzme” odgovornost i riješi ih tih “tričarija” i te “bezvezne” smrti nekog tamo roba.

Upravo je ovo nivo na koji su trenutno stigli vlasnici institucija ali i svega ostaloga u BiH a samo u nijansama postoje razlike u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji…

Ali, nije samo to problem što je to nivo na kojem su krupni kriminalci, problem je što njihove skutonoše, vjerne sluge, sav taj ljudski otpad i ljudska gamad i šljam koja se za njima “valja” želi da podržava, da oponaša svoje gospodare, pa i oni uživaju u smrti i raznoraznim ubistvima, šarolikom spektru, za sada, već otkrivenih više desetina egzekucija širom oba BiH entiteta, sitnog roblja i te ljigave raje (kako je svi oni doživljavaju).

Svi oni su vlast, najviše ih ima po stranačkim strukturama u vlasti, ima ih ali puno manje i u strankama opozicije, čak ima njihovih ljudi od povjerenja koje su direktno delegirali u institucije sistema a ne pripadaju ni jednoj političkoj opciji. Zato će sve uraditi što mogu, samo da ne dozvole gubljenje vlasti i da onda ne moraju da se “pretumbavaju” i prebacuju u redove opozicije, jer tamo nemaju dovoljno ljudi da zadrže apsolutnu kontrolu nad institucijama, koje su trenutno njihovi moćni instrumenti, koje su zaposjeli i kojima u potpunosti upravljaju.

Hoće li na ovim izborima biti zbačena ova bahata vlast koja je uzurpirala institucije i podredila ih interesima mafije ili će oni i dalje nastaviti nekažnjeno da ubijaju djecu odlučuje upravo roblje, upravo ta “ljigava raja”. A ona opet ima svoje sitne male interese zbog kojih ne mali broj pripadnika te grupacije upravo glasa za ovu vlast i time im pomaže da i dalje nekažnjeno ubijaju.

Ali, u ostalom nije njihovo dijete ubijeno i šta njih briga za tamo neke druge ljude, za neke Arbutine, Đuroviće, Dragičeviće, Vukeliće, Memiće…….. A i neće niko dirati njihovo dijete zato što su oni glasali za njih, što ih podržavaju, što su članovi njihovih stranaka koje su na vlasti.

I stvarno, neće niko dirati njihovo dijete sve dok se ne zamjeri nekome od “njih”, dok se nekome od “njih” jednostavno ne svidi, dok iz bilo kojeg nebitnog razloga ne “zasmeta” a onda će biti “eliminisano” kao i svako drugo dijete “ljigavog” roba koje bi se našlo u toj poziciji.

Kada se to desi, a samo je pitanje vremena kada će se to desiti, biće kasno za sva “posipanja pepelom” i biće kasno za dijete koje nastrada. Ali ako čovjek ima još djece “ne treba puno žaliti već nastaviti život normalno – kao da se ništa nije desilo” savjetuju bahati.

Samo vi odlučujete o tome hoćete li ih i dalje podržavati u tome, hoće li vašu podršku imati djecoubice, narko dileri i njihovi zaštitnici!?

Stojadin Knežević