Dragi moj sine, dušo moja!
Dragi naš Davide, dušo naša!
– rekao je Davor.

– Saučesništvo u ubistvo je teži zločin za ubistvo, kazna za ovo djelo je predviđena do 45 godina robije – ponovio je.
– Davor Dragičević i David Dragičević imaju čast, dostojanstvo i obraz. I nemaju putra na glavi kao vi, rekao je.
– Nadam se da ste danas svi saznali ko vam je Predsjednik Republike Srpske – su Davorove riječi koje su dočekane zvužducima i povicima negodovanja.

Davor je pozvao sve okupljene na mir i dostojanstvo!
Samo ću reći jednu rečenicu koju je Predsjednik danas izjavio. Nadam se da ćete shvatiti i razumjeti o čemu se radi.

“Šta hoće Davor Dragičević? Ubili su mu jedno dijete, ima ih još dvoje. Nek’ slavi slavu, nek’ zapali svijeću…nek’ se veseli.”

Milorade, ostajemo ovdje! Idemo do kraja! – povikao je Davor.
Daniela Ratešić Došen je pročitala saopštenje koje je Davor danas izdao

Majka Suzana se obratila okupljenim građanima.

– Dobro veče dobri ljudi. Biću večeras kratka. Koliko čovjek treba biti bahat, umišljen da vuče paralelu između sebe i Republike Srpske. Da on kada ode nema Republike, svi ćemo propasti.

– Politika, šta je to? Jel to ubistvo moga djeteta? Jel to što tražimo istinu i pravdu? Jel to što tražimo ko je ubio naše dijete? Šta me briga ko je na vlasti uopšte me ne interesuje. Mene ne interesuje u kojoj ste partiji, niti vam tražim člansku kartu, uopšte me to ne interesuje. Mene interesuje da ste čovjek.
– Svako ko je čovjek, ko ima malo empatije, ako je ostalo u ljudima jer su ljudi ubijeni u pojam. Ko ima svoje dijete, ko se može staviti u naše cipele, zamisliti da se sutra ovo i njima može desiti u ovoj anarhiji. Gdje pet posto građana imaju pare a ostali nemaju ništa. Sada ću reći jednu svoju sramotu, skroz sam zaboravila. Preko deset godina imam člansku kartu SNSD-a pa ću da zamolim ljude koji tamo rade da moje ime prekriže, nisam više vaš član.
– Šta hoće Davor Dragičević? Ubili su mu jedno dijete, ima ih još dvoje. Nek’ slavi slavu, nek’ zapali svijeću…nek’ se veseli. – Davor je ponovio riječi Predsjednika.

– Hajde, dignite ruku koliko vas ima razvedenih ovdje – pitali su na Trgu. Jesu li naša djeca idioti? Ko ima pravo da ubija djecu razvedenih roditelja i baca u kanal? Ko ima pravo da ih tako obilježava?
Davor se još jednom zahvalio na nesebičnoj podršci koja se pruža njemu, majci Suzani i grupi Pravda za Davida i poručio da će se organizovano ubistvo završiti kada vrate Davidove gaće.
– Milorade, ostajemo ovdje! Idemo do kraja!