Bitno je istaći da je druga strana u ovom postupku, Tužilaštvo ustvari glavni i jedini krivac za ovu kriminalnu manipulaciju jer su izdali fašističku naredbu o zabrani pristupa svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo u Okružno tužilaštvo u Bijeljini i to je suštinski i jedini razlog zbog čega se išlo na postupanje drugog tužilaštva da bi se nastavila fašistička diskriminacija i naravno da bi se otežalo djelovanje meni kao stranki u postupku.
USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE
APELACIJA NA RJEŠENJE O PRIGOVORIMA PO 89 0 K 058509 17 KPS
|
 |
U nekoj zemlji gdje postoji vladavina prava umjesto tiranije i bezakonja bio bi naravno relevantan i član 32 Ustava Republike Srpske koji kaže da građani imaju pravo iskazati pismeno ili usmeno svoje mišljenje o radu državnih organa i da zato ne samo da ne smiju biti kažnjavani nego ne smiju biti pozvani na odgovornost osim ako su počinili krivično djelo.
A krivično djelo je prema zakonu isključivo poruga a ne uvrede kako to pokušava da preimenuje tužilaštvo. U krivičnom zakonu ne postoji krivično djelo “uvreda” i sud ne može u krivičnom postupku da ocjenjuje ili procjenjuje je li nešto uvredljivo ili nije što se ovom optužnicom pokušava uvesti. Time se čini udar i na jedno od osnovnih prava, da niko ne može biti suđen za krivično djelo koje nije postojalo u krivičnom zakonu.
OD USTAVNOG SUDA TRAŽIM DA ZAŠTITI PRAVO NA PRAVIČNO SUĐENJE I ZAKON, TE UKINE OVO RJEŠENJE I NALOŽI DA SE POSTUPAK NASTAVI PRED MJESNO NADLEŽNIM SUDOM U BIJELJINI KOJI JE NA 500 METARA OD MENE ZA RAZLIKU OD SUDA U SOKOCU KOJI JE NEKOLIKO STOTINA KILOMETARA DALEKO…
U osporavanom rješenju se grubo krši zakon i pravo na pravično suđenje jer se ubacuje nepostojeći propis prema kome je navodno sud nadležan prema sjedištu tužilaštva, umjesto jedine zakonom predviđene opcije da je nadležan sud na čijoj teritoriji se izvršilo pretpostavljeno krivično djelo ili je pokušano. Krivični postupak se vodi prema ZAKONU O KRIVIČNOM POSTUPKU, a ne prema zakonu o tužilaštvima niti njihovom pravilniku. Ovako je praktično potpuno eliminisan član o nadležnosti suda i tretira se kao da glasi : “NADLEŽAN JE SUD KOME TUŽILAŠTVO PREDA OPTUŽNICU”. Takođe je nesporno da optužnica nije propisno sastavljena s obzirom da sadrži ime različito od stvarnog iz dokaznog materijala.
S druge strane zakonom se predviđaju opcije izuzeća, okružnih tužilaca, glavnih okružnih tužilaca, republičkih tužilaca i glavnog republičkog tužioca a nikako cijelog okružnog tužilaštva. Prema članu 20, stav 2 mogu se povjeriti neki predmeti drugom tužilaštvu bez obzira na nadležnost što znači da isti mogu postupati i pred drugim sudovima izvan predviđenog okruga a ne da okrivljeni i svjedoci prelaze stotine kilometara zbog bahatosti i bezobrazluka tužilaštva. Sve u svemu nigdje u zakonu ne postoji propis da se prenosom nadležnosti u drugo tužilaštvo negira zakonski osnov za nadležnost suda a sudovi su obavezni da primjenjuju opcije koje su povoljnije za okrivljenog a ne povoljnije za tužilaštvo.
Ovo bezakonje je isključivo smišljeno sa ciljem da mi se oteža rad na predmetu s obzirom da je za putovanje potrebno više sati, da se odbiju svi moji prijedlozi za svjedoke a zasnovano na laži da je sporni predmet 80 0 P 057426 14 P bio protiv okružnih tužilaca. Taj predmet je bio protiv RS, (dokaz je Tuzbeni zahtjev 80 0 P 057426 14 P) a tužbe koje sam podnosio protiv kriminalaca koji su me lažno prijavili u svojstvu građana nemaju veze sa ovim predmetom.
Koliko je ne samo nezakonito nego je glupost i besmislica postupanje tužilaštva koje nije nadležno, vidi se i iz opisa optužnice gdje je navedeno ime nepostojećeg sudije, odnosno pogrešno ime. Umjesto “VAKIČIĆ” napisano je “VLAKČIĆ”. Iako cijela optužnica ima samo desetak redova u kojima se pokušava izjednačiti pojam PORUGA i pojam UVREDA, nenadležno tužilaštvo nije bilo sposobno uočiti da ime sudije nije ispravno što se nikako ne bi moglo dogoditi kada postupa mjesno nadležni tužilac.
Ovaj primjer je najbolji pokazatelj kakvih grešaka i nezakonitosti ima i biće ih mnogo u ovom postupku ako se dozvoli da tužilaštva i sudovi ne postupaju prema zakonu o krivičnom postupku nego prema nekim internim dogovorima i mahinacijama.
Ja svakako ne priznajem nadležnost Osnovnog suda u Sokolcu i nikada neću dati svoju saglasnost i legitimitet bezakonju koje se pokušava sprovesti. Nikada neću dobrovoljno otići u Sokolac nego isključivo u mjesno nadležni sud u Bijeljini i ako želi nastaviti svoj teror nad ustavom, zakonima, pravima i nad narodom, republika srpska, njeni sudovi i tužilaštva moraće narediti moje zarobljavanje, otmicu, kidnapovanje ili kako god ko to želi da shvati…
Očekujem od Ustavnog suda BIH da po ovoj apelacije reaguje hitno s obzirom da se ulaže na odluku koja je prvi dio krivičnog postupka i kojom se krši pravo na pravično suđenje pa ako se postupak nastavi pod ovim okolnostima nastaviće se i kršenje prava na pravično suđenje.
Naime, protiv mene je optužnicu podiglo Okružno tužilaštvo u istočnom Sarajevu za “povredu ugleda suda” iako u samoj optužnici stoji da je pretpostavljeno krivično djelo počinjeno na teritoriji opštine Bijeljina, odnosno pod nadležnosti osnovnog suda u Bijeljini.
Sam taj opis, (T17 0 KT 0006630 15 Optužnica od 29.11.2017.) govori da je tužilac, svjesna svoje nenadležnosti ali se očito ne usuđuje suprotstaviti onima koji su joj naložili da podigne optužnicu.
Osnovni sud u Sokocu je morao poštovati odredbe zakona o krivičnom postupku, paziti na svoju nadležnost ili nenadležnost i poštujući zakonom jasno propisanu odredbu proslijediti optužnicu na postupanje mjesno nadležnom osnovnom sudu u Bijeljini.
Umjesto toga, optužnica je prihvaćena iako je sadržala čak veliku katastrofalnu grešku u pogrešnom imenu sudije koja ne postoji u osnovnom sudu u Bijeljini, (Osnovni sud 080-0-Su-18-000 025( -2)” u prilogu).
Poslije mog prigovora vezano za nadležnost osnovni sud daje neko takozvano obrazloženje, (Rješenje o prigovorima po 89 0 K 058509 17 KPS) koje se ne temelji niti na jednom članu bilo kog zakona nego se sve maskira nekim općepoznatim činjenicama o tome na kojoj teritoriji djeluje Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu.
Nadležnost Tužilaštva je naravno jasno definisana prema mjestu boravka odnosno mjesnom nadležnošću kao i nadležnost sudova i ne postoji odredba prema kojoj se optužnica predaje sudu u kom tužilaštvo ima nadležnost nego isključivo prema tome gdje je krivično djelo izvršeno ili pokušano njegovo izvršenje.
Sve se pokušava opravdati time što je Okružno tužilaštvo u Bijeljini zatražilo svoje izuzeće sa nekim nebuloznim objašnjenjima a potom je republičko tužilaštvo dodijelilo predmet u rad okružnom tužilaštvu u Istočnom Sarajevu, (a ti dokumenti mi nikada nisu uručeni).
Ovdje je prije svega bitna činjenica da ni u zakonu o tužilaštvima a ni o pravilniku o radu tužilaštava ne postoji opcija izuzeća kompletnog tužilaštva nego samo okružnog tužioca, glavnog okružnog tužioca ili glavnog republičkog tužioca.
I što je najvažnije, krivični postupak se ne vodi prema odredbama zakona o tužilaštvima niti o pravilniku tužilaštva, nego mora da se vodi prema odredbama zakona o krivičnom postupku a taj zakon jasno kaže da je za postupanje u krivičnom postupku nadležan isključivo sud gdje je krivično djelo izvršeno ili pokušano izvršenje a samo ako je u pitanju djelo izvršeno na teritoriji dva ili više nadležnih tužilaštava odnosno sudova može doći do sukoba nadležnosti kada se odlučuje koje je Tužilaštvo nadležno.
Ovdje naprotiv ne postoji sukob nadležnosti između dva suda niti sukob nadležnosti između tužilaštava čak nije umiješan nijedan od tužilaca u ovaj slučaj ali se uprkos tome pokušava na sve načine prekršiti zakon i meni nanijeti šteta tako što bih morao putovati stotine kilometara u jednom i drugom pravcu i što je najvažnije planira se uskraćivanje, odnosno odbijanje mojih prijedloga za svjedočenje bilo koga sa teritorije Bijeljina pod raznoraznim izgovorima zbog troškova i teškoća prevoza ili vjerovatno sa obrazloženjem da to nije ni potrebno.
I na kraju bitno je istaći da je druga strana u ovom postupku, Tužilaštvo ustvari glavni i jedini krivac za ovu kriminalnu manipulaciju jer su izdali fašističku naredbu o zabrani pristupa svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo u Okružno tužilaštvo u Bijeljini i to je suštinski i jedini razlog zbog čega se išlo na postupanje drugog tužilaštva da bi se nastavila fašistička diskriminacija i naravno da bi se otežalo djelovanje meni kao stranki u postupku.
U okružnom tužilaštvu u Bijeljini postoje tužioci sa kojima nikada nisam došao u dodir i nema razloga da ne postupaju u ovom predmetu kao što je primjer slučaja okružnog tužioca Medić Mire, (OJT Bijeljina po T14 0 KTA 0017872 16 od 20.07.2017.) koja je postupala po prijavi načelnika sudske policije Borovčanin Danka, (Sudska policija SU-SP-3-331-10 od 26.08.2016.) i to kako se vidi za navodno ugrožavanje sigurnosti i sudija i tužilaca. Takođe se vidi da je OJT Bijeljina postupala i po mojoj prijavi iako je prijavljena bila tužilac tog tužilaštva Stjepanović Danica zbog prikrivanja materijalnog dokaza ubistva, (OT Bijeljina T14 0 KTA 0017537 16 od 16.01.2017.)
Stoga nema nikakvog razloga da neki tužilac Okružnog tužilaštva u Bijeljini ne postupa i u predmetu gdje su navodno vrijeđani ili izlagani poruzi neke sudije osnovnog suda u Bijeljini a tužioci nisu uopšte tema optužnice.
Dana 12.03.2018. presretnut sam poslije povratka iz CJB Bijeljina, (plansko praćenje koje sam predvidio) i pod prijetnjom naoružanih pripadnika sudske policije odvezen za Sokolac iako nisu imali pismenu naredbu. Uručena mi je tek po dolasku što se vidi i na prilogu “Naredba za dovođenje po 89 0 K 058509 17 KPS” gdje je u desnom uglu upisan datum. Zapisnik o izjašnjenju po 89 0 K 058509 17 KPS je prepun falsifikata događaja na koje neću trošiti vrijeme osim na lažni prikaz prisutnosti tužioca. Naime optužnicu je podigla OJT Jovana Tomaš, koja je sada na trudničkom bolovanju i niko nije bio prisutan od strane tužilaštva a upisano je ime sasvim drugog tužioca te takav zapisnik nisam ni potpisao. TO JE PRIMJER KAKO SE PLANIRA REŽIRATI I LAŽIRATI KOMPLETAN POSTUPAK…
PRILOZI
T17 0 KT 0006630 15 Optužnica od 29.11.2017.
Tuzbeni zahtjev 80 0 P 057426 14 P
Osnovni sud 080-0-Su-18-000 025( -2)
Rješenje o prigovorima po 89 0 K 058509 17 KPS
OJT Bijeljina po T14 0 KTA 0017872 16 od 20.07.2017.
|
Zdenko Bajo |
