Klimatska politika – smrtno zvono za poljoprivredu…

Na 28. UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama od 30. studenog do 13. prosinca 2023. u Dubaiju prvi je put postavljen smjer da se prehrambenom sektoru i poljoprivredi posveti veća pažnja u zaštiti klime. Više od 130 zemalja potpisalo je deklaraciju prema kojoj bi i emisije iz poljoprivrednog sektora sada trebale biti uključene u klimatske ciljeve. To posebno utječe na poljoprivredno stočarstvo.
Krajem 2023. WHO je pozvao globalne vlade da poduzmu mjere protiv poljoprivrede i proizvodnje hrane! Prema generalnom direktoru WHO dr. Tedrose, naš prehrambeni sustav šteti zdravlju ljudi i planeta i pridonosi 30% stakleničkih plinova. Zato je hitno potrebna obnova.
Budući da se osobito stočarstvo smatra posebno štetnim za klimu, Tedros je pozvao svjetske čelnike vlada da oštro ograniče konzumaciju mesa i mliječnih proizvoda u svojim zemljama! Umjesto toga, prehranu treba prebaciti na proizvode biljnog podrijetla i “obroke” uzgojene u laboratoriju, poput laboratorijskog mesa i hrane napravljene od insekata.

Cijela se stvar forsira, iako je poznato da je, između ostalih, američki znanstvenik Dr. Frank Mitloehner, profesor i stručnjak za kvalitetu zraka na Sveučilištu u Kaliforniji, kao i znanstvene studije sa Sveučilišta u Oxfordu pokazale su da metan iz uzgoja stoke ostaje u stalnom ciklusu. Argument da se stočarstvo mora svesti na borbu protiv klimatskih promjena stoga je lišen svake osnove.
Također se zanemaruje da je u takozvanoj “Dublinskoj deklaraciji” 2022. godine 650 znanstvenika iz cijelog svijeta zauzelo jasan stav o uzgoju stoke na temelju 1000 znanstvenih radova. Došli su do zaključka da stočarstvo ima bitnu ulogu u održivom prehrambenom sustavu. Ona je previše vrijedna društvu da bi bila žrtva fanatizma.
Ali ovi iznimno važni glasovi očito se ne čuju a kamoli uzimaju u obzir pri donošenju tako važnih odluka. Stočarstvo je glavni izvor prihoda za mnoge poljoprivrednike, stoga, dugoročno gledano, planirana promjena prehrane nije ništa drugo nego uništavanje poljoprivrede kakvu danas poznajemo.

Ernst Wolff, poznati financijski i ekonomski stručnjak, u idućoj emisiji objašnjava da je upravo to plan. Iz njegovih objašnjenja jasno je da iza toga ponovno stoji velik novac koji sada preko UN-a, WHO-a i vlada koje ga prate napada poljoprivredu.
Ovdje se ne radi o spašavanju planeta ili okoliša. Ne radi se samo o gigantskim profitima za nekoliko superbogatih ljudi, radi se o mnogo više!
Henry Kissinger sažeo je strategiju globalnog stratega Davida Rockefellera na sljedeći način :
“Kada kontrolirate naftu, kontrolirate cijele nacije, kada kontrolirate hranu, kontrolirate ljude. Ako kontrolirate novac, kontrolirate cijeli svijet.“
Ako se sve više i više hrane proizvodi u tvornicama a ne više od strane poljoprivrednika, Rockefellerov drugi cilj je nadohvat ruke globalnim stratezima.
Radi se o tome da nas sve kontroliraju kroz hranu a ne samo na račun stotina tisuća poljoprivrednika koji su lišeni sredstava za život. Radi se o našoj budućnosti!

Planiran je kraj poljoprivrede / Ernst Wolff

Trenutno doživljavamo globalni preokret povijesnih razmjera u financijskom sustavu u svijetu rada i u poljoprivredi. U financijskom sustavu trenutno više od 130 središnjih banaka radi na uvođenju digitalnog novca središnje banke. U dogledno vrijeme svi ćemo imati samo jedan račun i to kod središnje banke. U svijetu rada suočavamo se s potencijalno još većom promjenom zbog razvoja umjetne inteligencije.
Algoritmi i radni roboti, dronovi kojima upravlja AI i 3D pisači preuzet će bezbrojne poslove u industrijama koje su prije obavljali ljudi. Ali najdramatičniji je utjecaj na poljoprivredu. Tehnološki napredak otvara mogućnosti koje su donedavno postojale samo u znanstveno fantastičnim romanima. Dva su trenda posebno u fokusu : vertikalni uzgoj i laboratorijsko meso.
Kod vertikalnog uzgoja biljke se više ne uzgajaju na otvorenom, već u zatvorenim halama ili kontejnerima. Tamo se slažu na police i obasjavaju umjetnim svjetlom. Vlažnost, toplina i ventilacija kontroliraju se pomoću računala. Korijenje biljaka raste na pjenastim pločama u posudama ili cijevima kroz koje teče voda obogaćena hranjivim tvarima. Sve se odvija u apsolutno sterilnim uvjetima. Biljke ne dolaze u kontakt ni sa suncem, zemljom, kišom ili vjetrom niti s kukcima, klicama ili bakterijama. Čak je i ritam dnevnog svjetla umjetno kontroliran kako bi se optimizirala žetva.
Drugi trend odnosi se na umjetno meso proizvedeno putem staničnih kultura u laboratoriju. Javnosti je ovo meso postalo poznato u kolovozu 2013. kada je na Sveučilištu u Maastrichtu predstavljen prvi hamburger uzgojen na stanicama. Tadašnja proizvodnja koštala je više od 250000 eura. Troškovi proizvodnje sada su oko 10 dolara po hamburgeru s trendom pada. To znači da će laboratorijsko meso uskoro moći konkurirati pravom mesu na tržištu a u dogledno vrijeme čak ga i potkopati cijenom.
I umjetni uzgoj biljaka i umjetna proizvodnja mesa privukli su velike investitore iz cijeloga svijeta koji ovdje vide posao vrijedan milijardu dolara. I to ne bez razloga. Uz vertikalnu poljoprivredu više vam ne trebaju polja, poljoprivredni strojevi i gotovo nimalo osoblja. Štedite vodu, insekticide i pesticide, neovisni ste o vremenskim prilikama a ako tvornice ili kontejnere postavite u blizini urbanih središta, možete proći bez velikog dijela logistike. Jedino što košta više je energija.
Stoga svakako nije slučajno da je prošle godine u Dubaiju, gdje, kao što znamo, energija gotovo ništa ne košta, otvorena najveća tvornica takve vrste ikad izgrađena. Kad je u pitanju laboratorijsko meso, ušteda je još veća. Životinje više nisu potrebne, nema hrane, nema pašnjaka, nema veterinara, nema prijevoznika životinja, nema klaonica a velike su uštede u osoblju. Također štedi najskuplju stvar od svega, naime vrijeme.
Dok biku u tovu treba 18 do 20 mjeseci da bude spreman za klanje, laboratorijskom mesu potrebno je samo tri do osam tjedana prije nego što se može prodati spremno za pakiranje. Buduća vizija velikih investitora, koji uključuju upravitelje imovinom kao što su BlackRock, Vanguard i State Street, kao i ultra bogate kao što je Bill Gates, osnivač Googlea Sergey Brin ili Richard Branson, izgleda otprilike ovako :
U jednom trenutku će postojati globalna mreža 3D printera koji će proizvoditi ovo meso. Tim 3D printerima zatim upravljaju korisnici licence koji moraju platiti naknadu davateljima licence za svaki komad laboratorijskog mesa. Stoga ne čudi da su se stotine milijuna posljednjih godina slile u razvoj umjetnog mesa i umjetnih biljaka. Samo u 2021. bilo je 1,9 milijardi dolara troškova razvoja laboratorijskog mesa.
I politika ide uz to. EU je, primjerice, prije nešto više od tri mjeseca stavila na raspolaganje 1,8 milijuna eura za daljnje istraživanje mogućih smanjenja troškova u proizvodnji uzgojenog mesa. Također je upravo započeo prvi postupak odobrenja za laboratorijsko meso.
Ništa od ovoga ne sluti na dobro za poljoprivredu. Prevladaju li ova dva trenda, to bi bio ni više ni manje nego kraj poljoprivrede kakvu poznajemo.
Ali – a sada to postaje ključno, cijela stvar može funkcionirati samo ako ljudi sudjeluju. Odnosno, ako većina potrošača prihvaća umjetno povrće i umjetno meso. Ali to nije slučaj, barem trenutno. Pa što učiniti? Vrlo jednostavno. Uzmite ideologiju klimatskih promjena i vremenske apokalipse koja nam svima prijeti, plašite ljude i predstavljajte im umjetno povrće i umjetno meso kao rješenje zbog niske potrošnje vode, niske emisije metana i smanjenja emisije CO2. To je upravo situacija u kojoj se trenutno nalazimo. Svi smo pod ogromnim pritiskom medija, politike i znanosti kroz stalne horor izvještaje o klimi da prihvatimo ovu strukturnu promjenu u poljoprivredi kao navodni spas svijeta od klimatskih promjena. Koliko je cijela stvar apsurdna govori, između ostalog, činjenica da je na WEF osnovan savez korporacija koje su se globalno udružile kao klimatski lideri a među kojima su i sljedeće tvrtke: Allianz, AXA, Bank of America, Barclays, Deutsche Bank i Mastercard. Osim toga Carlsberg, Coca-Cola, Nestlé, Syngenta i Unilever. Baš kao i farmaceutski divovi AstraZeneca, Novartis i onda, od svih stvari, proizvođač glifosata Bayer.
Doista je krajnje vrijeme da shvatimo kakva se igra ovdje igra. Ne radi se niti o spašavanju planeta niti o poboljšanju okoliša, što je zapravo prijeko potrebno. Radi se o profitu za dobrobit male manjine. I to ne samo na štetu stotina tisuća poljoprivrednika koji su lišeni egzistencije, već na štetu budućnosti i kvalitete života nas, naše djece i svih budućih generacija.

Klagemauer TV