MIRNO SPAVAJ NARODE…

1 dio – Od logičkih rupa vezanih za terorizam u Bosanskoj Krupi samo je strašnija glupost ili prestrašenost javnosti koja ne može da vidi da se neke stvari jednostavno ne poklapaju sa zdravim razumom…

Za početak, voljeli bismo da konačno vidimo taj izvor – screen shot, navodne poruke koju je malodobni ubica uputio, kako se navodi „neimenovanom sagovorniku“. Dakle, ako nije laž, javnost bi htjela da vidi screen shot i da saznamo ko je taj „neimenovani sagovornik“ kojemu je malodobni E.S. navodno napisao poruku koja je, u najmanju ruku, posvađana sa vremenom i logikom. Da li je ta poruka napisana na Facebooku, u viberu, mesindžeru, na e-mailu? Da li je tu poruku vidio još neko, osim „neimenovanog sagovornika“? Kako je, kojim putem, poruka došla do istražnih organa, da li su je „otključali“ u mobitelu E.S.? Kad su je prije mogli „otključati“ ako mobitel ubice E.S. nije vještačen? Da li je tu poruku istražnim organima ustupio „neimenovani sagovornik“? Aha! Pa ako je dobio prijeteću poruku, zašto nije odmah upozorio policiju, već tek nakon ubistva? Uopće, kako je poruka koja je citirana u javnosti došla do istražnih organa?
A sad malo o toj poruci… Da zajedno pročitamo šta je malodobni ubica pisao prije zločina:
“Evo moj razlog zašto napadam policiju: podržavanje cionista, želja za EU, ubijanje nevinih muslimana i ubistvo Jusufa Barčića”, a onda dodaje “neimenovanom sagovorniku” sljedeće: ”Nemoj mi više pisati, osim ako ne želiš policiju za svojim vratom”.
Idemo redom…
Iz prvog dijela rečenice saznajemo da je napad u toku, događa se sad, u prezentu – jer malodobni ubica nudi razloge zašto sad, baš sad, napada policiju. No, ako ne tako, onda je barem malodobni ubica svome “neimenovanom sagovorniku” sve potanko objasnio – da će napasti policiju – odmah. Kako što smo vidjeli “neimenovani sagovornik” nije reagirao, nije prijavio plan napada, pa bi baš on trebao biti uhapšen, a njegovo ime otkriveno javnosti, i to prije onih osam lica koji su pohapšeni pod optužbama bez pokrića. On, taj “neimenovani sagovornik” je znao da će malodobni ubica napasti policiju! Iako je kriv, jer nije prijavio planiranje napada, taj “neimenovani sagovornik” je obavijestio policiju o prepisci. Ili, možda, nije?! A ako nije, onda je izvor poruke mobitel od malodobnog ubice, koji, dakle, nije vještačen. Kako onda znamo da postoji poruka – bez dokaza?
Još uvijek ne znamo porijeklo objavljene poruke, ali znamo sadržaj. Šta kaže malodobni ubica šta su njegovi razlozi na napadne policiju? Evo: „…podržavanje cionista, želja za EU, ubijanje nevinih muslimana i ubistvo Jusufa Barčića”. Naivno, naivno, dibidus! Ne postoji šansa da ikakav maloljetnik, islamistički indoktriniran, sklopi razlog koji glasi: “želja za EU”. Čija želja? Policije? To isto važi i za ostale “razloge”.
Idemo sad na posljednju rečenicu te poruke:
”Nemoj mi više pisati, osim ako ne želiš policiju za svojim vratom” – kaže malodobni ubica “neimenovanom sagovorniku”. Iz ovoga saznajemo da ima još prepiske, ali nam istražni organi i mediji nisu ponudili da vidimo o čemu su to raspravljali malodobni ubica i “neimenovani sagovornik”. Šta bi falilo da vidimo i to kad smo već vidjeli ovo?
E, sad ide šlag na tortu! Malodobni ubica koji upravo ide da napadne policiju prijeti “neimenovanom sagovorniku” da će pozvati policiju da mu bude za vratom! Halo!!? Ide da napadne policiju, o tome obavještava “neimenovanog sagovornika”, te mu prijeti tom istom policijom koju će napasti. Nevjerovatno!
Kako je nastala ova “prepiska”, da li je stvarna, da li je izmišljena, ali je u svakom slučaju nelogična, možemo naklapati danima, sve dok istražni organi ne počnu raditi korektno i u interesu javnosti, tako što će dokazati vjerodostojnost prepiske čiji je jedan do objavljen.
I tu nije kraj ove priče. Ekspresno hapšenje osmorice Bošnjaka, koji se dovode u vezu sa terorizmom u Bosanskoj Krupi, a među kojima ima i univerzitetskih profesora i državnih službenika, dodatno produbljuje logičke rupe. Kako? Pa ako je neko “odmah” znao da su tih osam Bošnjaka nekakva prijetnja, kako to nije mogao znati prije nego što se dogodio teroristički čin? No, o logičkim provalijama vezano za ovo pitanje, uskoro u drugom nastavku.

2 dio – Sigurnosne kamere imaju odgovore

Ako uočavamo logičke šupljine u prezentaciji i tretmanu događaja, to ne znači da dovodimo u pitanje sam teroristički čin u Bosanskoj Krupi! To što se dogodilo u Bosanskoj Krupi 24.10. jeste napad na državu, jeste teroristički čin, koji se usložnjava činjenicom da su možda, kako smo već pisali, „pohapšeni krivi krivci da se sakriju pravi krivci“. Jer ako je neko uplanirano hapsio krive „krivce“, da zametne trag, onda taj neko zna i ko su pravi krivci.
Ono što nas sada zanima jeste pitanje koje mnogi postavljaju na društvenim mrežama :
Kako je mogao dječak od 14 godina neopaženo ući u Policjsku stanicu i izbosti dvojicu policajaca? Kad su ga vidjeli maskiranog, valjda su trebali odmah reagirati! Šta ima da maskirani napadač radi u Policijskoj stanici – osim da napada! Pa nije valjda maskirani napadač došao da se raspita gdje se vadi lična karta? Ko god bi vidio maskirano lice a pogotovo policajac, to bi ga trebalo alarmirati na reakciju. Ovako ispada da je maskirani napadač ušao u Policijsku stanicu, prošao pored lica na ulazu – valjda postoji prijavnica / portirnica, došao nesmetano, takav maskiran, do „dežurne sobe“, a onda, u toj „dežurnoj sobi“, prišao jednom policajcu pa ga izbo, pa drugom, pa ga izbo, a ovi policajci su spokojno gledali u maskiranog napadača kao da im je rod rođeni. Nema logike!
Naše društvo svakako je prestrašeno i izranjavano nepovjerenjem u pravosudne organe a slučaj iz Bosanske Krupe bi mogao dodatno produbiti ambis pravne i fizičke nesigurnosti. Morala bi to znati Tužiteljstva i USK i BiH – da im je imperativ raditi u ime poštenja i povjerenja a to bi značilo da čim prije predstave javnosti vjerodostojnost svojih reakcija u pogledu izjava i u pogledu opravdanosti za hapšenje osam lica, koja su, dakle, puštena kućama. No, najmanje što bi Tužiteljstva moga uraditi jeste da u javnost puste snimke sigurnosnih kamera, oko Policijske stanice Bosanska Krupa, i u samoj Policijskoj stanici. Ako se ti snimci budu poklapali sa izjavama koje smo čuli, i sa „zvaničnom“ verzijom događaja, javnost bi umnogome mogla biti umirena.
A šta ako se dogodi da ne ugledamo ni jedan snimak sa sigurnosnih kamera? Valjda postoje snimci sa okolnih objekata, na kojima se vidi kako malodobni ubica prilazi zgradi Policijske stanice? Dosad smo to trebali vidjeti! Jer, ako ne vidimo da je to to – postaju opravdane sumnje da su se stvari odigrale drugačije od objavljenog.
Budimo otvoreni: Javnost hoće da vidi snimke prilaska malodobnog napadača Policijskoj stanici! Javnost hoće da vidi snimke ulaska malodobnog ubice u Policijsku stanicu! Nemojte nam samo reći da danas, kad svaki javni objekat i bezmalo svaka kuća imaju video-nadzor – tog nadzora nema na objektu i u objektu Policijske stanice!
E, sad, da vidimo kako glasi zvanična verzija događaja iz MUP-a USK i Tužiteljstva!
– “Napad je izvršilo maloljetno lice (godište 2009.), koje je sa hladnim oružjem oko 21 sat ušlo u Policijsku stanicu Bosanska Krupa, te napalo šefa smjene i njegovog zamjenika“ – rekao je glasnogovornik MUP-a USK.
Morao bi neko dosad objasniti kako se to ulazi u Policijsku stanicu.
„Šef smjene je podlegao povredama, dok se zamjenik nalazi u Kantonalnoj bolnici sa teškim povredama i ljekari mu se bore za život“ – kaže glasnogovornik MUP-a USK, a iz čega razumijemo da dvojica napadnutih policajaca nisu mogli biti svjedoci da je napadač bio maskiran, niti da je uzvikivao islamističke parole, kako su prenijeli neki mediji.
Ali, u Tužilaštvu USK znaju kako je bilo.
– „Jučer, u 20.40 sati, nepoznata osoba koja je imala odjevni predmet preko polovine lica je ušla u Policijsku stanicu Bosanska Krupa, a potom i u dežurnu sobu u kojoj su se u tom trenutku nalazila dva policijska službenika, te ih bez ikakvog povoda napao hladnim oružjem – nožem. Jednom policijskom službeniku je zadao povrede grudnog koša od kojih je kasnije preminuo, a drugom povrede abdomena i glave“ – naveli su iz Tužilaštva USK.
Dakle, saznajemo da je „nepoznata osoba“ bila maskirana, iako ne znamo ko je tu „nepoznatu osobu“ vidio takvu maskiranu, ali zato saznajemo da su tu maskiranu osobu vidjela dva policijska službenika koji su nastavili mirno sjediti kako bi ih ta „nepoznata osoba“ izbola nožem.
Prva enigma: Ko je posvjedočio da je osoba bila maskirana, ako to nisu dvojica izbodenih policajaca, jer taj ko je vidio maskiranu osobu prije napada – valjda bi morao reagirati? Pretpostavljamo da se napadač maskirao kad je ušao u Policijsku stanicu, budući da neće maskiran hodati gradom. A ako je ušao u Policijsku stanicu, a neko ga već vidio maskiranog – kako rekosmo to ne mogu biti ova dvojica policajaca, jedan ubijen, drugi teško ranjen – onda je taj neko trebalo alarmirati „dežurnu sobu“ i „druge policajce“ da im prijeti opasnost.
Druga enigma: Ako je maskirana osoba ušla u „dežurnu sobu“, kako je moguće da dvojica policajaca nisu reagirali, već su prvo jedan, a potom drugi, dopustili da ih maskirana osoba, dakle, dječak, izbode nožem?
Pitamo, dakle, samo pitamo!
Utom se, po izvještaju Tužilaštva USK, na poprištu odjednom pojavljuju „drugi policajci“:
– „U tom trenutku, kako se dodaje, u prostorije su ušli drugi policajci koji su savladali napadača i uhapsili ga.“
Pa gdje su ti „drugi policajci“ bili kad je „nepoznata osoba“ ušla u Policijsku stanicu? Bili su tu! Po čemu znamo da su bili tu? Pa znamo po tome što Tužilaštvo USK kaže da su bili tu – „u tom trenutku“ – dakle, čim je malodobni ubica izbo dvojicu policajaca „drugi policajci su“, „u tom trenutku“, ušli i savladali napadača. Dalje, ako su dvojica napadnutih policajaca bili u „dežurnoj sobi“, gdje su u tom času bili ovi „drugi policajci“?
Sva ova pitanja i sumnje u vjerodostojnost zvanične verzije mogu potvrditi ili opovrgnuti snimci sigurnosnih kamera. Postoji samo jedan jedini razlog da se ti snimci sakriju od javnosti: Ako neko laže, spinuje, petlja i skriva pravu verziju događaja! Ako je ovo što smo čuli prava verzija događaja, nju bi mogli potvrditi snimci sigurnosnih kamera.
I još ešto, objavljena je fotografija Elmira S. Pored njega je jedna „vehabijska“ mama, tetka, učiteljica, drži ga za ruku, gospođa čiji outfit pripada evropskim, a ne islamističkim stilovima. Na Emilirovoj ruci je narukvica, kakvu bi malo koji tzv. vehabija natakario. Bilo bi zanimljivo znati ko je ova žena pored njega. Je li to taj ambijent koji je odgojio ekstremistu? Bavit ćemo se i ovim pitanjem, u jednom od nastavaka.

3 dio – Tri zvanične i kontradiktorne verzije događaja

Pojavile su se sada čak tri različite verzije događaja, prva, plasirana od zvaničnika USK, da je malodobni ubica prvo napao policajca kojeg je ubio, a druga, od strane Suda i Tužilaštva BiH, da je prvo napao policajca kojeg je ranio (a koji je “izašao iz prostorije dežurne službe”), te treća da su se policajci nalazili u dežurnoj sobi.
Prva verzija, citati:
„Napad je izvršio hladnim oružjem, prvo je napao policajca kojeg je ubio, a zatim se umiješao i povrijeđeni policajac.“
„Ubijeni policajac je iz Bosanskog Novog i njega je maloljetnik prvo napao, a ranjeni je iz Bosanske Krupe.“
Druga verzija (Tužilaštvo BiH), citat:
“Prilikom ulaska u policijsku stanicu u Bosanskoj Krupi, maloljetnog E.S. je prvi uočio policijski službenik Avdo Hasanović, koji je, KAKO SE NAVODI IZAŠAO IZ PROSTORIJE DEŽURNE SLUŽBE i pokušao se obratiti dječaku. Prema navodima iz dokumenta E.S. je odmah nakon toga ubo nožem Hasanovića u predjelu abdomena i glave. Hasanović je u pomoć pozvao policijskog službenika Ozrena Marana, govoreći mu da udari E.S. palicom i spriječi ga na taj način u daljem napad. Kada je Maran prišao kolegi Hasanoviću da ga odbrani od napadača E.S. je nožem ubo Marana u predjelu grudnog koša, nakon čega je Maran usljed zadobivenih povreda preminuo…”
Treća verzija (Tužilaštvo USK), citat:
„Tužiteljstvo je priopćilo da je osumnjičeni (rođen 2009.) imao odjevni predmet preko polovine lica prilikom ulaska u Policijsku stanicu Bosanska Krupa, A POTOM U DEŽURNU SOBU U KOJOJ SU SE U TOM TRENUTKU NALAZILA DVA POLICIJSKA SLUŽBENIKA. Nakon toga ih je bez ikakvog povoda napao nožem. Ozrenu Maranu, zadao povrede grudnog koša od kojih je kasnije preminuo, a Avdi Hasanoviću povrede abdomena i glave, koji je izvan životne opasnosti.“

4 dio – Zašto nije uhapšen “neimenovani sagovornik”…

Ako je ovo što vidite vjerodostojan screen shot na koji se pozivaju istražni organi kad citiraju prepisku malodobnog ubice iz Bosanske Krupe, onda bi trag (su)odgovornosti trebao da vodi do “neimenovanog sagovornika”, čiji identitet sve do danas kriju Policija i Tužilaštvo. Ko je, dakle, taj, imenom i prezimenom, ko je komunicirao sa malodobnim ubicom E.S.? On je znao da će E.S. napasti policiju, a nije obavijestio policiju! Da li je taj “neimenovani sagovornik” – kako ga imenuju istražni organi – upravo osoba koja je podstakla E.S. da počini teroristički čin? Kako to možemo znati ako istražni organi sakrivaju njegov identitet? Istražni organi sigurno znaju ko je ta osoba, kao što evo i mi znamo – NEČIJOM NESMOTRENOŠĆU – da se ova prepiska obavljala u 22,24, a to je bilo 22 sata i 30 minuta prije nego što će se dogoditi teroristički napad, ubistvo jednog i ranjavanje drugog policajca.
Podsjećamo Tužiteljstvo na nešto što bi oni morali znati bolje od nas – da je jednako krivično djelo nesprječavanje u izvršenju krivičnog djela, a „neminenovani sagovornik“, čiji identitet se štiti, je 22 sata i 30 minuta prije znao da će se dogoditi napad na policiju, a nije obavijestio policiju.
Podsjećamo Tužiteljstvo BiH da je ovo krivično djelo – koje je počinio “neimenovani sagovornik” – propisano u Krivičnom zakonu BiH, i glasi:
Terorizam
Član 201
(4) Ko nabavi ili pripremi sredstvo ili ukloni prepreku ili preduzme neku drugu radnju kojom stvori uslove za izvršenje krivičnog djela iz stava (1) ovog člana, kazniće se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

5 dio – Ovo je dokaz da postoji snimak dolaska ubice u Policijsku stancu

Ne postoji ni jedan razuman razlog da istražni organi uznemirenoj javnosti, koja zbog nekoliko različitih verzija odveć sumnja u vjerodostojnost i dobronamjernost – prikaže snimak na kome se vidi kako malodobni maskirani ubica E.S. dolazi u Policijsku stanicu Bosanska Krupa, u četvrtak, 24.10.2024. godine, oko 21 sat.
Ako postoji kamera vani, postoji i kamera unutra. Od svih kalkulacija najvažnije je zaštititi pravni sistem, pravnu sigurnost i povjerenje građana u državne institucije. Vjerujemo da u najvišim istražnim i pravosudnim organima Države postoje ljudi koji razumiju koliko je ovo važno.
Nepovjerenje nas može odvesti u haos – što možda nekome i jeste cilj.

6 dio – Konačno, evo vjerodostojnog svjedočenja, koje je malo drugačije od prethodnih “zvaničnih” verzija

Fokus sada treba staviti na viber prepisku, gdje je N.N. bio 22 sata prije napada obavješten da će se napad dogoditi – a to nije prijavio. Ko je taj?!
Kakav je to vrli mumin, navodni učenik Škole Kur’ana, koji ne zna ispravno ni šehadet napisati, sa jednim, a ne sa dva “l”: “la ilahe illallah”?!
I još jedno pitanje: Ko je u prepisci sakrio identitet lica koje je 22 sata prije znalo da će biti napadnuta Policijska stanica, čime je postalo saučesnik?!
Zašto Tužilaštvo BiH ne hapsi “neimenovanog sagovornika”?

7 dio – Prijetnje stare mjesec dana a hapse ga sad

Čini se da hapšenje Osmana Malagića iz Sarajeva nema veze sa hapšenjima po Bosanskoj Krupi, no, činjenica da se događa baš sad – ovaj slučaj smiješta u ovaj naš serijal.
Dakle, zašto su policijski službenici Federalne uprave policije (31.10.) pod nadzorom Tužilaštva Bosne i Hercegovine izvršili identifikaciju lica, koje je u proteklom periodu, putem društvenih mreža TikTok i Facebook objavljivalo različite sadržaje, među kojima su pozivi na ubistvo policajaca?
Uopće nije sporno da Malagić objavljuje islamističke sadržaje s ciljem kompromitiranja demokratskog i pravnog poretka. Sporno je nešto drugo! Šta je Tužilaštvo BiH radilo mjesecima dok je Malagić objavljivao ove sadržaje?!
Sadržaj koji je objavljen na više portala, a gdje Malagić zaziva osvetu za Senada Ramovića objavljen je 2. listopada / oktobra! Mjesec dana stoji taj poziv na osvetu a nadležni organi ne reagiraju.
S druge strane sedmorica uhapšenih u Bosanskoj Krupi nisu na svojim profilima imali ništa slično – pa su ipak odmah uhapšeni, pod optužbom da su podsticali na terorizam malodobnog ubicu E.S. Njih sedmorica, bez ikakvih dokaza da su djelovali u tom pravcu, našli su se na spisku u nekoj fijoci, jer je neko znao da će kadli-tadli aktivirati taj spisak i hapšenje, dok ovamo Osman Malagić objavljuje sadržaj koji niko ne vidi – do momenta kad mu zatreba.
Kad bismo analizirali kome odgovara kompromitacija škola, daija i učenjaka koji djeluju izvan Islamske zajednice, vidjeli bismo da je to u suglasju sa intencijom Islamske zajednice da monopolizira vjeru. Kad bismo tumačili reakcije nakon hapšenja sedmorice Bošnjaka, vidjeli bismo da se pozivalo na rušenje “trojke”, oslobađanje “mučenika” Fadila, i sl. Kao da je neko htio radikalizirati Bošnjake oko pojma ugroženosti, te proizvesti efekat pobune. Kad bismo pratili reakcije i dinamiku objavljivanja u medijima, sa akcentom na botovske fb grupe – štošta bismo uočili.
Nije uopće sporno da je neko na malodobnom ubici pritisnuo dugme – ostaje samo pitanje ko i sa kojim ciljem. I dalje zjape otvorena mnoga pitanja – kao što je pitanje o screen shotu prepiske ubice sa licem koje je 22 sata prije znalo da će se dogoditi napad na Policijsku stancu, a to nije prijavilo, čime je saučesnik u krivičnom djelu. Ko je taj?
U kontekstu ovih magli i nejasnoća dalo bi se posmatrati i zakašnjelo hapšenje Malagića, koji je dakle čak prije mjesec dana upitio prijetnje zbog kojih je sada uhapšen.

Fatmir Alispahić