KO JE ODGOVORAN ŠTO SU UBICE NA SLOBODI
Veza : Rješenje A-I-ZSPI-92-22 od 14.12.2022.; Rješenje A-I-ZSPI-92-22 od 09.02.2023.; VSTV rješenje 01-07-10-91-8-2023, VSTV – saopštenje 14.08.2017.; Upozorenje o ozbiljnom ugrožavanju državnih tužilaca i sudija od 16.01.2024.; Krivična prijava za pokušaj ubistva od 28.01.2024. te više prethodno podnesenih krivičnih prijava.
VISOKOM SUDSKOM I TUŽILAČKOM VIJEĆU BIH / TUŽILAŠTVU BIH
REPUBLIČKOM TUŽILAŠTVU REPUBLIKE SRPSKE / OKRUŽNOM TUŽILAŠTVU U BIJELJINI
Po osnovu Krivičnog zakona BIH, član “Osnovni pojmovi” stav : “Kad je kao počinilac krivičnih djela označeno službeno ili odgovorno lice, sva lica iz stavova (3) i (5) ovog člana mogu biti počinioci tih djela, ukoliko iz zakonskih obilježja pojedinog krivičnog djela ne proizlazi da počinilac može biti samo neko od tih lica.” te člana “Tok i prekid zastarjelosti krivičnog gonjenja”, stavovi “(3) Zastarijevanje se prekida svakom procesnom radnjom koja se poduzima radi gonjenja učinitelja zbog učinjenog krivičnog djela. (4) Zastarijevanje se prekida i kad učinitelj, u vrijeme dok teče rok zastarjelosti, učini isto tako teško ili teže krivično djelo.” te člana “Produženo krivično djelo” stav “(2) Produženo krivično djelo je učinjeno kad je učinilac s umišljajem učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela koja s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu.” vezano za “Terorizam”, “Ugrožavanje sigurnosti”, “Napad na ustavni poredak”, “Napad na sudiju ili javnog tužioca” te više drugih krivičnih djela koje sam navodio u ranijim krivičnim prijavama.
 |
KO JE ODGOVORAN ŠTO SU UBICE NA SLOBODI |
Ovo je nastavak – dodatak na prethodni materijal “Krivična prijava za pokušaj ubistva od 28.01.2024.” čiji tekst sada dostavljam u prilogu. Istovremeno je i obavjest VSTV-u, odnosno UDT-a, vezano za nepostupanje na “VSTV – saopštenje 14.08.2017.” te veliki broj mojih krivičnih prijava direktno povezanih sa prijetnjama pripadnicima pravosuđa, organizatorima, nalogodavcima i aktivnostima na tu temu. Lično smatram da postoji odgovornost ne samo za nepostupanje nego i za smišljeno prikrivanje a na vama je da procjenite da li to što niko nije maknuo ni malim prstom povodom prijetnji vješanjem ima elemenata nečije disciplinske ali i krivične odgovornosti. Shodno opisanom – ne postoje formirani predmeti ili ne znam brojeve te umjesto elektronskog obrasca, koristim ovaj alternativni način. Takođe a posebno imajući u vidu promjenu na čelu Tužilaštva BIH i objektivne okolnosti, sada pripadnici Tužilaštva BIH, imaju priliku da konačno razotkriju brojna krivična djela, počinioce i nalogodavce te prekinu niz stradanja svjedoka.
Obavještavam vas da nakon slanja prijave 28.01.2024. nije više bilo noćnih a ni dnevnih posjeta policije – bar ih ja nisam vidio niti dobio informacije o tome što ukazuje na djelotvornost izreke da “lijepa riječ i gvozdena vrata otvara” koju sam ja modifikovao u poruku :
“UKOLIKO TUŽILAŠTVO NE DOBIJE ODGOVORE ZA 24 SATA A NAJDALJE DO KRAJA RADNOG VREMENA 31.01.2024. OČEKUJEM DA IZDATE NAREDBE ZA PRITVARANJE SVIH ODGOVORNIH LICA IZ POLICIJE, (IMENA VIDLJIVA IZ SADRŽAJA PRILOGA) UMJEŠANE U POKUŠAJE MOG UBISTVA I ISTOVREMENE NAPADE NA MOJA PRAVA TE KONSTANTNO UGROŽAVANJE ŽIVOTE PA NEKA USMENO ODGOVARAJU KOGA ŠTITE I ČIJE SVE ZLOČINE PRIKRIVAJU.
Dakle, komandni vrh policije je prekinuo sa slanjem službenika (ili civila obučenih u uniforme) ali na pitanja vezano direktno za napade na moj život nisu odgovorili. Možda jesu poslali neki dopis Tužilaštvu ali tema nije ugrožavanje državnih tužilaca nego moj život i prava što se nastavlja i dalje prikrivanjem činjenica i počinilaca od strane policije te tražim da Tužilaštvo BIH reaguje i ispita sve odgovorne u pritvoru.
Ovaj nastavak prijave, kako je vidljivo ne dostavljam nikome iz policije a tužilaštvima iz RS, više informativno jer kako sam i ranije upozoravao, smatram da bi bilo kakvo zakonito postupanje bilo kog tužioca u RS, ugrozilo njegov život, kao i pripadnika Tužilaštva BIH ali u daleko manjoj mjeri jer se lokalni kriminalci iz policije i njihovi ortaci šetaju bukvalno pod prozorima tužilaca u Bijeljini i Banjaluci.
U nastavku ću napraviti mali iskorak te podnijeti Zahtjev za sva tri Tužilaštva navedena u naslovu a pitanja iz njega mogu poslužiti u procesuiranju odgovornih osoba iz policije :
1. Da li je Vaše Tužilaštvo poslalo policiju da mi u noćnim satima 30.10.2023. lupa na vrata i pokuša me izmamiti na ulicu, odnosno da li su policiji ranije izdate naredbe da postupe tako – kako sam detaljnije opisao u krivičnim prijavama ?
2. Da li je Vaše Tužilaštvo poslalo policiju da mi u oko 10 ujutro 15.11.2023. paralelno sa akcijom “Divič” i vješanjem pritvorenika u PU Bijeljina lupa na vrata, odnosno da li su policiji ranije izdate naredbe da postupe tako – kako sam detaljnije opisao u krivičnim prijavama ?
3. Da li je Vaše Tužilaštvo poslalo policiju da mi u noćnim i dnevnim satima u više navrata tokom januara 2024. lupa na vrata, odnosno da li su policiji ranije izdate naredbe da postupe tako ?
4. Da li sam ja – Zdenko Bajo evidentiran kao saradnik, (informator) vašeg Tužilaštva, bilo direktno ili posredno preko nekih od policijskih ili obavještajnih službi ?
Ukoliko dobijem odgovor – vezano za laži pripadnika policije da sam cinkaroš, smeće, drukara i slično te da njihove ortake “cinkarim” organima na koje nemaju uticaj, to ću objaviti odmah i eliminisati prijetnju ne samo za sebe nego i za druge osobe prema kojima se primjenjuju ovakve gestapovske metode policije. Svjedoci smo da se te metode u blažem obliku koriste i protiv glavnog tužioca TBIH a što ne znači da ne mogu dovesti i do životne opasnosti.
Ako je bilo koje Tužilaštvo izdalo naredbu policiji da prikuplja informacije od mene to bi djelimično opravdalo njihove radnje ali ako ne postoji naredba bilo kog Tužilaštva, onda je u pitanju nastavak pokušaja ubistva sad i na kućnom pragu.
Takođe Tužilaštvo može u skladu sa odredbama ZOSPI-a da pošalje – proslijedi moj “Zahtjev ministru i načelniku PU Bijeljina od 09.11.2023.” na adrese komande policije sa nalogom da Vama pošalju pismeno odgovore na sva pitanja te meni HITNO na navedene mejlove a od njihove reakcije bi zavisio stepen odgovornosti te osnov za pritvaranje istih, ukoliko i tada nastave da prikrivaju zločince. Ovde se ne radi samo o meni jer sve dok su na slobodi, ugrožavaju živote svjedoka a o uticaju na njih, prijetnjama i ucjenama ne treba ni govoriti posebno.
U prethodnoj prijavi sam istakao da sve dok ne dobijem odgovore od MUP-a i sudske policije, vezano za napade na moj život, tretiram ih kao bande a svakog službenika kao člana bande što nije samo moj lični stav nego je, (istina drugim izrazima) propisano i KZBIH a što sam citirao u uvodu te ranije više puta.
Ako neko smatra da je riječ “banda” suviše oštra, ukazujem na neke detalje iz kojih će se vidjeti da je naprotiv preblaga.
Naime iz sadržaja nekoliko priloga se vide metode takozvane policije. Imena počinilaca nisu bitna u odnosu na to da se bukvalno u svim slučajevima radi o zločinima policije – u službenim prostorijama, na kućnom pragu, odvlačenjima na “informativne razgovore” na identičan način kako su pokušavali sa mnom a potom slijede mučenja i likvidacije, citiram iz priloga “Podignuta optužnica protiv 2 osobe za ratni zločin u Bijeljini”.
“Optuženi se terete da su kao pripadnici MUP RS – Sokolac, zajedno sa više osoba, postupali suprotno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba, te direktno, svjesno i voljno sudjelovali u ubistvima civila bošnjačke nacionalnosti, među kojima je bilo i žena, djece i starijih osoba koji ni na koji način nisu sudjelovali u neprijateljstvima i vojnim operacijama… također se tereti da je 10-ak dana prije navedenog zločina sudjelovao u nezakonitom prisilnom odvođenju 3 civila bošnjačke nacionalnosti iz njihovih domova i javnih mjesta u prostorije policijske stanice gdje je žrtve mučio i zlostavljao, te nakon toga prevezao žrtve do obale rijeke Drine u mjestu Balatun, gdje je pucanjem iz blizine iz vatrenog oružja lično usmrtio tri civila.”
Prilog “Potvrđena optužnica broj T14 0 KTRZ 0001788 02” opisuje takođe zločine policije u Bijeljini :
“…kao pripadnik Interventnog voda Stanice milicije Bijeljina, zajedno sa više nepoznatih lica, svjesno i voljno učestvovao u lišenju života dva civila… nakon što se dovezao policiskim kombijem sa četiri nepoznata lica do kuće u kojoj je živio B.F. oštećenom u prisustvu njegove majke Š. i braće E. i E. saopštio da mora poći sa njima na informativni razgovor u Stanicu milicije, što oštećeni F. i čini, ulazi u policijsko vozilo koje se udaljava od kuće, da bi potom svi zajedno oštećenog odvezli u nepoznatom pravcu i na neutvrđen način lišili života… optuženi sa više nepoznatih lica dovezao se policijskim vozilom u Majevičku ulicu ispred prostorija KUD „Semberija“ te saopštio S.M. da treba da pođe sa njima na informativni razgovor u Stanicu milicije, što M. i čini, te se svi zajedno odvoze policijskim vozilom u
nepoznatom pravcu, te ga na nepoznatom mjestu i na neutvrđen način lišavaju života…”
Iz sadržaja priloga “Potvrđena optužnica broj T14 0 KTRZ 0023562 21 2” izdvajam :
“…zajedno sa još jednim njemu poznatim policajcem, naoružan i obučen u službenu uniformu sa službenim policijskim vozilom, došao pred porodičnu kuću… a zatim iz kuće izveo D.R., D.S., D.B. i D.B., nakon čega ih je službenim vozilom odvezao na optuženom poznatu lokaciju, gdje ih je zajedno sa jednim njemu poznatim licem, lišio života na njemu poznat način…”
Dva naredna priloga “Podignuta optužnica za ratni zločin u Bijeljini” i “Počelo suđenje za ubistva civila u Bijeljini” se odnose na isti a vjerovatno najmonstruozniji zločin u Bijeljini gdje se prvo u Optužnici od 24.12.2021. navodi :
“Optuženi se terete da su u svojstvu rukovodnih radnika Stanice javne bezbjednosti Bijeljina i Sektora državne bezbjednosti, te u svojstvu pripadnika interventnog voda SJB Bijeljina i Specijalne jedinice MUP-a RS tzv. “Pahuljice” sa Sokoca, postupali protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata. Oni su optuženi da su u noćnim satima 24/25. rujna 1992. godine izvršili nezakonito zarobljavanje i odvođenje kompletnih obitelji Sarajlić, Sejmenović i Malagić iz Bijeljinskog naselja Bukreš, ukupno 22 osobe, među kojima je više od polovice bilo žena, djece i starijih osoba. Nakon zarobljavanja i odvođenja u mjesto Balatun, izvršena je egzekucija navedenih civila iz vatrenog oružja, čija su tijela bačena u rijeku Drinu… Najmlađa žrtva bilo je dijete od 6 godina a najstarija starica od 72 godine starosti… Tužiteljstvo BiH će krivnju optuženih dokazivati pozivanjem 111 svjedoka, među kojima i izravnih očevidaca otmice i ubojstva, od kojih će 8 svjedočiti uz dodijeljene mjere zaštite…
Ovde se radi o relativno skorom datumu podizanja optužnice a vidljivo je da su i ovde kao i u prvom citiranom slučaju, saizvršioci osim što su policajci, djelom iz Sokoca a u periodu od 2015 do 2019-te intenzivno te kasnije u manjem obimu je pokušavano moje ubistvo više puta na više načina uz sadejstvo lica iz Sokoca i okoline te su čak montirani nezakoniti predmeti protiv mene na teritoriji Istočnog Sarajeva kao paravan za “posebne istražne radnje” i pripreme likvidacije u sklopu kojih sam odvučem i ostavljen na ulicama Sokoca gdje je na putu do autobuske stanice čekala grupa više lica, kojima su (po mome mišljenju) prijetile kazne za ratne i poslijeratne zločine a koje bi izbjegli ako odrade još jednu likvidaciju.
Pri tome ne mislim bukvalno da ista lica komanduju zvanično i danas nego da upravljaju iz pozadine onima koje su svojim uticajem i postavili na mjesta komandira i načelnika. A očito nisu optuženi svi odgovorni, poput ministra i prvih saradnika koji su očito morali uticati na prebacivanje jedinica a potom i njihovo izvlačenje helikopterima kada se u gradu saznalo za zločin. Takođe i ratni vojni tužilac nije ništa uradio da se krivci kazne nego je potom sa pozicije glavnog okružnog tužioca u Bijeljini nastavio da štiti kako ratne tako i poslijeratne zločince i pljačkaše.
Drugi povezani prilog je novinarski tekst od 19.07.2022. sa početka postupka gdje se navodi :
“Suđenje osmorici bivših rukovodilaca i pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) za zločin u Bijeljini počelo je čitanjem optužnice i uvodnim riječima, u kojima je Tužilaštvo istaklo da je trebalo blizu 30 godina da se u sudnici čuje o sudbini 22 brutalno ugašena života civila, starosti od šest do 72 godine… optuženi su za odvođenje 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš i njihova ubistva pored rijeke Drine u Balatunu u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine. Prema optužnici, Miljanović je bio pomoćnik komandira Stanice milicije Bijeljina, Bokarić rezervni radnik Sektora državne bezbjednosti, Sarić inspektor, Petrović i Simić pripadnici Interventnog voda Stanice milicije u Bijeljini a Marković, Kočević i Pržulj pripadnici Specijalnog voda MUP-a RS-a, koji su stigli sa Sokoca.
Stanica javne bezbjednosti (SJB) je mjesto odakle se krenulo u krvavu noć… Prvi ljudi MUP-a su sve uradili da se zločin dogodi i zataška, istakao je Matešić, dodavši da je samo tri dana kasnije lokalna stanica opisala događaj i ukazala da su počinioci iz policije. Svjedoci će, kako je kazao tužilac, govoriti kako je Bokarić 24. septembra u SJB-u crtao kuće porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić, te tom prilikom izjavio kako niko ne smije ostati. Prema optužnici, Miljanović je tu noć naredio pozornicima, koji su patrolirali Bukrešom, da ostanu u Bijeljini. Dodaje se da je Miljanović dijelu Interventnog voda naredio da osiguravaju put da niko ne može prići
naselju, dok je drugom dijelu voda naredio da se stave na raspolaganje Specijalnom vodu MUP-a RS-a čiji je komandant bio Duško Malović, koji je preminuo. U optužnici se navodi da se pripadnicima Specijalnog i Interventnog voda pridružio i Sarić, te da su otišli u Bukreš, gdje su izveli civile pod izgovorom da ih vode na razmjenu u Janju a potom ih odveli u mjesto Balatun. Iz kamiona su izvođeni po dvoje-troje i pored rijeke lišavani života iz vatrenog oružja. Prema optužnici, pucali su Malović, Milenko Ećimović (preminuo), Sarić, Milanko Samardžija, Jovica Petrović, Mirko Simić, kao i još neki, dok su drugi stajali sa strana kako niko ne bi pobjegao. Matešić je govorio o aktivnostima koje su na zataškavanju zločina preduzimali tadašnji načelnik bijeljinskog SJB-a Branko Stević i ministar Tomislav Kovač.”
Iz sadržaja je po mom mišljenju jedini nepotreban, neprimjeren i nekorektan stav tužioca da je :
`…istraga u ovom predmetu bila teška i da niko od počinilaca nikada nije odlučio da progovori, kao ni od svjedoka, koji su smatrali da je “bolje štititi notorne ubice nego biti prozvan u svojoj sredini da si izdajica”`
Ovime se odgovornost za zaštitu “notornih ubica” svaljuje na “svjedoke” umjesto na pomenute iz komande policije, glavnog tužioca u OJT Bijeljina, (bivšeg) i prije svega odgovorno je Tužilaštvo BIH, koje je obavezno i plaćeno da goni počinioce a svjedoci su istupali u javnosti sa dokazima počev od novinara Trbića, advokata Tomića ali i Mirka Blagojevića, koji je među prvima objelodanio zločin te opisao izvršioce i saučesnike, koji su ih evakuisali helikopterima.
Prilog `“Pahuljice” su zbrisale s lica zemlje bijeljinske porodice` dostavljao sam i ranije kao skenirane dokumente a sada prilažem kao pdf fajl i sugerišem da se sa njime upozna postupajući tužilac. Neću citirati ništa iz sadržaja nego sami ističem činjenicu da su navedena brojna imena odgovornih, kojih je mnogo mnogo više nego onih koji su obuhvaćeni optužnicom. Neki više nisu živi ali su neki od njih potencijalni svjedoci te su u životnoj opasnosti po čemu tužilac treba da preduzme potrebne mjere. I što je najvažnije – osobe iz današnje komande policije na čije poslijeratne zločine ukazujem i podnosim prijave su pod direktnim uticajem nekih ratnih zločinaca.
Neki svjedoci – građani su bili u strahu i nije korektno kriviti ih, posebno ako se ima u vidu da sam samo u poslednjih nekoliko godina dostavio preko 50 krivičnih prijava, vezano za prijetnje vješanjem VSTV-u, pokušaje mog ubistva, ubistvo Ivone Bajo itd a Tužilaštvo BIH, izjavljuje da ne rade visoku korupciju, (audio snimak). Za to vrijeme osim što sam lično izložen konstantnim napadima na život, stradalo je i više direktnih svjedoka kriminala čiji izvršioci vuku korjene iz ovakvih ratnih zločina. Uz sve to, činjenica je da su pobijeni civili živjeli na manje od 100 metara udaljenosti od kuće u koju sada dolazi policija meni da me izmami na ulicu na “informativni razgovor” te takođe na manje od 50 metara od mjesta na kome su policija i njihovi ortaci ubili osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo, tokom krijumčarenja narkotika iz Federacije BIH u ortačku Bobar grupu preko čije banke su prali prljavi i krvavi novac.
Pitanje je i koliko je ovakvih saizvršilaca koji su “stajali sa strana kako niko ne bi pobjegao” te “nepoznatih lica” koja se opisuju u optužnicama, danas na pozicijama načelnika MUP-a, sudske policije, komandira pa i poslanika, ili državnih tužilaca, odnosno koliko je njihovih prijatelja, rodbine i ortaka iz mafijaškog kartela, raspoređeno na mjesta sa kojih štite zločince i pripremaju likvidacije svjedoka.
Osim stradanja više osoba među kojima su bili pripadnici suda, tužilaštva i policije ima primjera i podmuklih metoda osvete, odnosno uklanjanja sa pozicija. Prvo je bivšem predsjedniku VSTV, (koji je pokrenuo neke radnje i sačinio dokumente – dokaze po osnovu lažiranja nadležnosti u Istočnom Sarajevu) otvorena afera “potkovica” a potom “posao za sestru” te je poslije par krugova “prijateljskih savjeta” lično i “dobrovoljno” napustio položaj. Potom je i bivša glavna tužiteljica, (kojoj sam poslao dokazni materijal i ja ali i druga mnogo uticajnija i značajnija osoba) snimana u kancelariji što je “slučajno” procurilo u medije te je epilog bio sličan. Najgore je prošao sudija u Bijeljini koji mi je omogućio da dobijem pismene dokaze Suda i OJT Bijeljina da policija prikriva dokaze ubistva djevojčice Ivone, odnosno da ih je sakrila od tužioca.
Zanimljiva je i primjedba jednog od advokata o “nejasnom statusu nekih svjedoka” bilo da se radi o saizvršiocima koji će svjedočiti ili “svjedočiti” u zamjenu za oslobađanje od krivice ili što je mnogo opasnije o zaštićenim svjedocima za čiji su život ili smrt zainteresovani optuženi ali i oni koji nisu obuhvaćeni a trebali su odnosno mogli bi biti u budućnosti. Pitanje je koliko je svjedoka brojnih zločina policija “pronašla” mrtve i “utvrdila” da se radi o “samoubistvu”.
Prilog “U Nezavisnim novinama objavljen članak o intenzivnom radu Tužilaštva BiH na predmetima ratnih zločina” pokazuje da nisu vršeni zločini samo jedne strane nego su to činile sve zaraćene strane ali što je najvažnija činjenica, bukvalno sve ratne zločine bilo gdje su izvršavali pripadnici policije.
I sada nakon svega navedenog a što je mali dio brojnih zločina policije, vratimo se na polaznu tezu da li su to “zaštitnici naroda” ili banda kako sam ih ja nazvao. To je suviše blaga riječ kao i opis da je to što su činili ratni zločin što smatram da nije adekvatan izraz.
Moglo bi se tako opisivati za ubistvo neprijatelja koji se predao nakon što ostane bez municije ili pokolj nad zarobljenim vojnicima pa i nad civilima tokom borbi i kretanja po terenu ali sjediti i piti cjeli dan u zgradi policije, praveći planove za zločin a onda pobiti nevine civile koje su trebali štititi je mnogo monstruoznije od klasičnih ratnih zločina tako da bi prikladniji naziv za njih bio “monstrumi iz pakla”. Današnja policija se razlikuje od opisanog samo po jagnjećoj koži kojom se zaogrće a to najslikovitije pokazuju afere “Memić” i “Dragičević” u kojima su pokazali gestapovske metode zataškavanja zločina.
I nedavna odluka Vrhovnog suda RS u predmetu ubistva Slaviše Krunića je pokazala da sam ispravno ukazao u jednoj od prijava da je mjesto zločina režirala policija te da je navodni atentator u stvari ubijen na drugom mjestu i donesen jer nema ni kapi krvi na slici oko tijela. To je konstatovano i u pomenutoj odluci a slika koju pominjem, (dostavio sam ranije TBIH) je nakon promjene vlasništva nad TV kućom, obrisana te se bukvalno može naći samo kao naslovnica teksta koji sam lično prenio iz medija te objavio 03.05.2019. na web adresi “https://pravda-istina.org/istraga-ubistva-bez-pomaka-bjegunac-i-njegov-automobil-netragom-nestali”.
Može se lako vidjeti da su zločini planirani i činjeni od strane jedne monstruozne zločinačko mafijaške strukture koja nema nikakve veze sa zakonima ni institucijama ali ima svoje ljude u njima. Nije lako naći pravi izraz za njih a najčešće se koristi izraz “udbaši” kao u prilogu “Lustracija udbaša” gdje se kratko i jasno opisuju riječima :
“Sada je to nemoguće, jer su udbaši i udbaške strukture nažalost i nakon 25 godina od raspada Jugoslavije i dalje na vlasti, ali čim dođe do promjena vlasti i sistema treba sprovesti lustraciju i očistiti institucije i državu od špijuna i ostataka stare komunističke UDBE, koji i dalje rovare iza kulisa. Taj paralelni sistem je jako uvezan, tokom pljačke i privatizacije stekli su ogroman novac, bogatstvo a samim tim i moć, i sve dok se država ne očisti od udbaša, njihovih pijuna i struktura nema nam napretka i iskoraka. Udbaške veze su jače od partijskih, nacionalnih i ideoloških, i iza mnogih prljavih poslova štetnih za državu i društvu stoje upravo ove strukture.”
Svjež primjer toga je tekst od prije 2 dana “Svemoćna UDBA – sramna presuda i oslobađanje ubica” o ubistvu koje se prema svim parametrima takođe treba smatrati ratnim zločinom dok prilog “Abdić otkrio” iz prve ruke opisuje aktivnosti takozvane “udbe” u pripremama i rasplamsavanju rata tokom koga su ubijali civile i pljačkali. Vezano za ubistva civila u Bijeljini, objašnjavano je da su mirno napustili kuće jer im je slagano da će na razmjenu ali se previđa činjenica da su svi u takvim okolnostima ponijeli sav novac, zlato i druge dragocjenosti, koje onda zločinci nisu morali tražiti po zgradama nego su ih pokupili od žrtava te uz opljačkani krvavi plijen postajali “ugledni biznismeni” nakon rata.
Prije oko godinu dana o takvim strukturama je govorio i jedan sudija – prilog “Političke grupacije koriste pravosuđe za obračune” :
“Branko Perić, sudija Suda BiH, kaže da ima utisak da postoje političke grupacije koje koriste pravosuđe kao sredstvo za međusobne obračune i da dio predmeta visoke osjetljivosti dolazi od tud. To se radi u društvima koja nisu demokratska. Neke obavještajne službe imaju interes da se provlače takvi predmeti kroz pravosuđe.”
Sličnog je mišljenja i jedan drugi bivši sudija koji u prilogu “Dodika loše savjetuju” kaže da je pokušao ukazati na pogrešne i nezakonite radnje – loše savjete, gdje se i vidi na slici jedan od “savjetnika” aktuelni ministar UP a pominjani predsjednik skupštine kaže :
“Ne, ne može to, mi smo ovim dosad prešli Rubikon i nema povratka.”
Vezano za njega su se pojavljivali podaci pa i snimci o učestvovanju u ratnim zločinama u policijskoj uniformi te su jasni njegovi motivi za bezakonje koje je kulminiralo napadom na ustavni poredak, koje je uočio bivši sudija – ja sam podnosio prijave a Tužilaštvo to ne vidi.
Prikrivanje zločinaca i njihovo postavljenje na komandna mjesta konstantno generiše nove zločine jer se policajci ne uče da budu zaštitnici civila nego teroristi koji će i da ubiju a redovno maltretiraju slabije pa i djecu što se vidi iz priloga “Optužnica protiv četiri policajca” koji su se iživljavali nad djetetom od 16 godina.
Uzalud su bile moje brojne krivične prijave uz dokaze kao recimo “Ko je odgovoran za nove žrtve mafijaškog kartela” od 03.03.2022. poslate u 2 dijela zbog obimnisti priloga. Bilo je i mnogo ranijih prijava no ovde sam baš opisao aktivnosti nekih osoba optuženih za ratne zločine i njihovih saučesnika a potom direktno angažovanih za moje praćenje i pripreme pokušaja ubistva. Tekst prijave bez priloga je na 10 strana i neću ga sada prilagati a ko želi može pričitati na web lokaciji “https://kriminaluvlasti.blogger.ba/ko-je-odgovoran-za-nove-zrtve-mafijaskog-kartela” unutar čega se nalaze i neke povezane fotografije odnosno dokazi.
PRILOZI
Krivična prijava za pokušaj ubistva od 28.01.2024.; Zahtjev ministru i načelniku PU Bijeljina od 09.11.2023.; Podignuta optužnica protiv 2 osobe za ratni zločin u Bijeljini, Potvrđena optužnica broj T14 0 KTRZ 0001788 02, Potvrđena optužnica broj T14 0 KTRZ 0023562 21 2, Podignuta optužnica za ratni zločin u Bijeljini, Počelo suđenje za ubistva civila u Bijeljini, “Pahuljice” su zbrisale s lica zemlje bijeljinske porodice, U Nezavisnim novinama objavljen članak o intenzivnom radu Tužilaštva BiH na predmetima ratnih zločina, Lustracija udbaša, Svemoćna UDBA – sramna presuda i oslobađanje ubica, Abdić otkrio, Političke grupacije koriste pravosuđe za obračune, Dodika loše savjetuju, Optužnica protiv četiri policajca, Ko je odgovoran za nove žrtve mafijaškog kartela |
Zdenko Bajo
|
