Dodik na Face TV…

Milorad Dodik potpuno se obrukao gostovanjem na “Face TV” gdje je pokušao da glumi “dobroćudnog” autokratu koji istovremeno nema ništa protiv drugih u BiH i ima sve protiv drugih koji žive u BiH.
Konfuzan, kontradiktoran, izgubljen u prevodu samog sebe, bez ijedne suvisle rečenice, Dodik je pokušao da ponizi BiH, stavljajući oba entiteta iznad države.
Tako je sebi pružio “priliku” da tvrdi da nije za secesiju, već razdruživanje Federacije BiH i Republike Srpske.

Najnovija Dodikova “opcija” je tragikomična kao i on sam – potrošen, bez ikakve vizije i percepcije nadolazećih događaja u kojima igra jednu od glavnih uloga : Negativca, i to beskrupuloznog, naravno.

Dodikova vila između Pirana i Portoroža

Negirao je da je za bilo kakve sukobe, iako na terenu, teritoriji Republike Srpske, on malo šta kontroliše, tako da incidenti mogu izbiti svaki čas a da on nema nikakve mogućnosti da ih spriječi. MUP RS je razorena institucija, čije preostale dijelove mrvi njegov sin Igor imenujući svoje kadrove na rukovodeća mjesta.
MUP RS, njegov rukovodni kadar, jeste privatizovan od Dodika&Dodika ali se policija koja živi od plate potpuno okrenula protiv njih.
Iako je tvrdio da nije za rat, ipak je koketirao sa sukobima, videći sebe kao komandanta, što je već potop političkog Pajaca, jer je “zaboravio” reći da bi komandovao isključivo šleperima švercovanih cigareta i cisternama švercovanih naftnih derivata. Ipak, to se podrazumijeva.

Vile u Portorožu

Hvala Bogu pa Dodik ne može izazvati rat, ne može izazvati ni veće sukobe, sem sporadičnih incidenata, te je njegovo “komandovanje” unaprijed osuđeno na propast.
Dodik je sam sebe vrlo precizno predstavio kao političara bez ikakve vizije i da sve što radi čini adhok i u skladu sa ličnim potrebama. Tako je “iznenada” shvatio da je podržavajući prenošenje brojnih institucija sa entitetskog na državni nivo “pogriješio”.
Ogavno je bilo slušati njegove satrule opservacije o tome zašto je, nakon javnog priznanja genocida u Srebrenici, promijenio mišljenje. Opet je kazao da je “pogriješio”, pa je pitanje kada je uopšte učinio nešto što nije bila greška

“Greška” je, kako je rekao, i što je Željka Cvijanović učestvovala u imenovanju Zlatka Lagumdžije za predstavnika BiH u UN-u a Dodikove mahalske tvrdnje da je to učinio iz “humanih razloga”, jer je Lagumdžija imao namjeru da u SAD “liječi člana porodice” su ispod svakog nivoa.
Ako je Cvijanovićeva “pogriješila” zbog Dodikove “empatije” prema Lagumdžiji, imala je priliku da tu grešku popravi na sjednicama Predsjedništva čije bi zakazivanje tražila, nakon što je Rezolucija o genocidu u Srebrenici ušla u UN.

Međutim, nije to ni pokušala učiniti, iako su i ona i Dodik, navodno žestoko, (suštinski, samo deklarativno), protiv donošenja Rezolucije. Sva priča o tome Im je služila/služi za prikrivanje teških poraza u sudaru sa Zapadom, ali i teške, preteške ekonomske, finansijske i privredne situacije u RS.

Njihovo nečinjenje na ovoj političkoj temi koju su teško zloupotrijebili je giganstko, pa odgovorno tvrdim da su i Dodik i Cvijanovićeva, upravo zbog nečinjenja, kosponzori donošenja Rezolucije, iako su, navodno, protiv toga svim silama i snagama.
Naravno, Dodik bi na sve rekao da je “pogriješio” ali je pitanje za njega zašto nije rekao Cvijanovićevoj da “nešto učini” kad je on već, kako tvrdi, toliko protiv donošenja Rezolucije. Sve “greška” do “greške” – predug put pun “grešaka” nakon kojih je on postao milijarder a narod RS na ivici siromaštva, raseljen i u stalnom niskom startu, spreman na bijeg što dalje od Dodikove patološke, autokratske vlasti.
Istina, kada su njegovi lični interesi u pitanju, malo je grešaka počinio, a kada su nacionalni interesi Srba u pitanju, on je Najveća Greška i Neprijatelj Srba No1.
Njegova malicioznost i vrijeđanje drugih, u ovom slučaju Bošnjaka, ali i inteligencije svakog normalnog čovjeka, je bezgranična.

Ponuda da Republika Srpska “plati odštetu Federaciji BiH od dvije milijarde kada se razdruže” je samo dokaz da je on milijardama svjetosnih godina udaljen od razuma. U svom odvratnom maniru “ponudio je” da Federaciji preda i Spomen područje u Potočarima, što je uvreda žrtava ukopanih na tom mjestu i njihovih porodica. I to vrlo svjesna uvreda, kojom je poručio “nosite se i vi i vaše žrtve”.
Dodik je beskarakterni, amoralni Nikogović, bez trunke empatije, koji samo pokušava da pobjegne “sa suvog”, jer škrge se sve više suše i nedostaje mu vazduha sve više i više.
To što vazduh koji mu je preostao ne želi, kako je rekao, da “diše sa muslimanima” pokazuje samo da je njegovo otrovno djelovanje u terminalnoj fazi i da tu nema izlječenja. The End.
Dodik treba da ide što prije a uprkos tome što tvrdi da će još dugo “biti na političkoj sceni”, otići će brzo, htio, ne htio.

Dodik je satanizovao SAD-e, manjim dijelom Njemačku i Veliku Britaniju, pokušavajući “da namigne” ka EU, ne bi li se ponovo raznorazni lajčaci i ajhorstove napregnuli da mu pomognu, ali kako pomoći Individui koja se politički, a, ubijeđen sam u to, i mentalnio raspala?
Ipak nije odolio da kaže kako se EU raspala a balavljenje o kvalitetnoj finansijskoj, ekonomskoj, privrednoj situaciji u RS je samo balavljenje i ništa više.
Nema potrebe da dalje opserviram Dodikovo bauljanje u pomenutom intervjuu. Neće se zadugo pridići nakon tog fijaska. U stvari, neće se više nikada ni pridići ni dići iz nokaut faze u kojoj je već predugo.
Za kraj: Tekst je ilustrovan dijelom imovine Milorada Dodika koju posjeduje u Portorožu i na samoj granici teritorije Portoroža i Pirana. Dodik je “demantovao” da ima imovinu u Sloveniji.
Tu imovinu je stekao zajedno sa Slobodanom Stankovićem, a, prije nego je Stanković preminuo, ultimativno je od njega zahtijevao da mu je svu preda u vlasništvo, što je tadašnji vlasnik “Integral-inženjeringa” odbio.

Slobodan Vasković