Djeca političara…

„Volio bih da mi se kćerka i zet vrate iz Njemačke, da gledam unuke kako rastu!“ – izjava je ovo koju je medijima dao Nermin Nikšić, nakon što je Evropsko vijeće dalo zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora sa Bosnom i Hercegovinom. I odmah su krenule reakcije žitelja ove zemlje tipa „ Eto kako nam je kad Nikšićeva kćerka sa porodicom živi u inostranstvu, i toliko o povjerenju u život u Bosni i Hercegovini.“

Vratimo malo film u doba socijalizma koji je vladao na ovim prostorima. Mi koji smo svjedoci tog vremena, znali smo da su djeca tadašnjih vlastodržaca imala ne male privilegije i život koji je u odnosu na ostalu populaciju, bio itekako kvalitetniji. Narod je tada imao nadimke za vladajuće kaste tipa „Budžovani“ ili „Guzonje!“
Sve je isto, samo njega nema

Otpjeva bend „Zabranjeno pušenje“ to stanje kroz bezvremenski hit „Guzonjin sin.“ I stigoše nova vremena, ali navike se zadržale, i sada savim sigurno u mnogo većem obimu. „ Zlatna mladež“ kako djecu današnjih političara zovu i njihove privilegije koje ih mogu dovesti do prestižnih bjelosvjetskih univerziteta, života van granice rascjepkane im domovine gdje bez imalo pardona troše ogromne novce i žive na veoma visokoj nozi. O automobilima i raskalašenosti na partijima organizovanih u mahom veoma skupim i za običnog smrtnika nedostižnim ugostiteljskim objektima.

Glavne karakteristike tih mladih ljudi su bahatost, nadobudnost, ponižavanje svega što nije u njihovom rangu. O putovanjima na Maldive, Dubai, Brazile, Kube, i prijestolnicama Evrope da i ne govorim. Njima je to kao, kad radnik ovoj zemlji nahvata nešto novca pa raspali roštilj. Sasvim sigurno je da su ovi današnji debelo u prednosti kada je taj status u pitanju.
Gdje su se školovali i šta rade potomci današnjih „Guzonja?“

 Mnogi od njih su zaposleni u državnim institucijama, ako ne tamo onda preko privatnih firmi ostvaruju ogromne profite mahom preko tendera o kojima brigu vode oni koji su u dobrim odnosima sa njihovim roditeljima. Kad već spomenusmo kćerku Nermina Nikšića treba napomenuti da je visoko obrazovanje stekla na Univerzitetu u Sarajevu, baš kao i njegov sin.

Idemo malo južnije, do Mostara i onoga koji baš zna kako se „završavaju“ stvari kad si na poziciji. Dragan Čović prvi u Hrvata ili predsjednik HDZ-a BiH, imao je u svojim istupima puna usta Sveučilišta u Mostaru i da je to, zamislite, jedina visokoškolska ustanova na hrvatskom jeziku u BiH, te da je tu trust mozgova spominjujući da na isti nerijetko dolaze profesori iz Hrvatske i drže predavanja. Spominjao je da je taj Univerzitet ili Sveučilište priznato u većini država Evrope. Sve je to tako, dok nije došlo vrijeme da kćerka Danijela krene sa studijama. U Mostaru, ma dajte ljudi pa to ne ide. Ode spomenuta u Beč, pa nije njen otac svako. Danijela je imala obrnuti smjer u odnosu na Nikšićevu kćerku. Ona je danas žiteljka Mostara. Kćerka predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića je nakon školovanja u Beču, dobila posao u Centralnoj banci BiH. Druga kćerka Sanja Čović Krezić bila je i šefica Zavoda za zapošljavanje HNK u Mostaru, dok je njen suprug bio zaposlen u Elektroprivredi HZHB. Može se.

Vratimo se u Sarajevo. Kćerka jedinica Bakira i Sebije Izetbegović, Jasmina studirala je u Holandiji, završivši postdiplomski studij u Amsterdamu, gdje je master u to vrijeme koštao od 12 do 25 hiljada maraka. Danas je glavnokomandujuća u dva eminentna hotela u glavnom bh gradu.

Donedavni premijer Federacije BiH a sadašnji zatvorenik Fadil Novalić kćerku Adu je svojevremeno zaposlio u Finansijsko informatičkoj agenciji (FIA). Novalić je to prokomentarisao u svom stilu i sa riječima: “Ne vidim razlog zašto bi moja pozicija spriječila moju porodicu da se zapošljava i da se prijavljuje.”

Tadašnji direktor ove agencije Esad Mahmutović potvrdio je da je kćerku premijera FBiH zaposlio bez konkursa. Za ovu aferu vezana je i jedna zanimljivost. Naime, kada je plasirana u medije i došla do javnosti, uslijedi je otkaz koji je Ada Novalić dala u FIA-i. Može nekada i javnost napraviti nešto. Može. Ali rijetko, pošto smo mi izgleda narod ili narodi koji su navikli da ga se krade, vara, dovodi do ruba egzistencije ali mi polemišemo uz kafu a da se nešto više uradi po tom pitanju e to ovdje teško ide. Kao da smo isprogramirani da navijamo za „svoje“ po svaku cijenu a kada nas naši varaju to kao da lakše podnosimo.

More je takvih primjera od osamostaljenja Bosne i Hercegovine a u posljednje vrijeme tu je i imenovanje Rusmira, sina ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH Rame Isaka za direktora Kazneno popravnog zavoda Zenica.
A sad manji entitet ove zemlje

Sjetimo se da su i Željka Cvijanović i Zoran Tegeltija zaposlili rođenu djecu. Cvijanovićeva je zaposlila sina a Tegeltija kći u “Elektroprenos BiH” bez bilo kakvog konkursa. .

Ipak neprikosnoveni šampion ove liste svakako je Milorad Dodik. Njegovi nasljednici kćerka Gorica i sin Igor su urnek šta se sve može kada ti je otac Milorad D. Sin Igor je studirao na Fakultetu za ekonomiju i menadžment na uglednom Bocconi univerzitetu u Milanu. Slobodna Evropa je svojevremeno objavila da je Igor Dodik još 2008. godine dobio kredit u vrijednosti od tri miliona maraka za preduzeće “Fruit Eco”. Kredit je dobio od Investiciono-razvojne banke Republike Srpske, što pokazuje baza podataka o plasiranim kreditima ove institucije. Radi se o banci u koju je deponovan novac dobijen od prodaje nekadašnjih državnih firmi. Veliki broj kompanija su u njihovom vlasništvu, vile, zemljišta i ko zna šta više ne. Pojedine firme su stavljene na crnu listu SAD-a. Efikasnost tih sankcija nije nešto posebno ugrozila basnoslovne sume novca koje u svom posjedu imaju djeca Milorada Dodika.

Gorica, nakon završene srednje Ekonomske škole u Banjaluci i fakulteta koji je završila na Kipru, 2011. godine ‘bez nepotizma’ dobila je posao u državnoj službi, kako je to Željka Cvijanović svojevremeno objasnila, jer je pokazala najbolje ‘sposobnosti’ među desetak mladih kandidata. Nipošto ne zaboravimo da ju je tata Mile zaposlio kao šeficu kabineta.
Sukob interesa ili interes sukoba

Mnogi su u sukobu interesa, neki to i nisu, nepotizam na svakom koraku ali to njih niti najmanje ne zanima. O aspektu morala – e to je pojam koji je kod ovdašnje kaste iz svijeta politike davno zabravljen. Bez bilo kakvih skrupula ili stida, oni to rade i kako koji dolaze tako se stvari ponavljaju. Jednostavno kada sve saberemo, shvatimo da taj bezobrazluk, odsustvo bilo kakve sramote i odgovornosti, je proizvod indolentnosti mase koja prihvata sve to i šuti. Zašto ljudi šute i sve ovo trpe je izgleda u genima i što će se teško izbiti iz naših glava. Ono što boli je fakat da smo mi krivi i da je sve do nas, a da bilo šta ne radimo da se to zaustavi.

Na kraju kada sve ovo nabrajate, odgovor vam može biti pitanje koje masi ponudi Bakir Izetbegović, kada mu se postavi pitanje o nepotizmu, prevarama, namještanju tendera, konkursa i još mnogo toga. Prvi u Bošnjaka, kako voli da ga se zove, sve to analulira pitanjem: Ja, i?

Mimo Šahinpašić